Tata mi je uvijek govorio da moram znati živjeti svaki trenutak, da ga trebam iskoristiti. Često mi je govorio da ne želi da odrastem, da želi da zauvijek budem djete koje se može igrati i ne misliti na probleme. Sada, kada sam već napola odrsla razumijem što mi je govorio. Najljepše je kada si djete.
08.10.2012. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga andrea tvoj životni put se uistinu može nazvati...per aspera ad astra...tvoje ispovjesti uranjaju u dubinu svijesti...ostavljaju trag u srcu...ali vjeruj mi bajke nisu napisane samo za djecu...iz njih mi još uvijek učimo...sukob dobra i zla je svuda oko nas...ali bajke bude nadu da će na koncu dobro pobijediti...a već otrcana izreka...u nadi je spas...dobija uvijek nove, bolje konotacije...pišeš, a pisanje je odlična terapija...pisanjem se miriš sa prošlošću...iz svakog tvog štiva izranja poruka nama...veća sama želja da pomognete djeci...vaš plače za majkom i njima odaje sliku tvoje duše...dobre duše...:-))
08.10.2012. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi koji nemamo braću osjećamo taj nedostatak. Nakon smrti roditelja više nemaš nikog s kim bi podijelio neka sjećanja iz djetinjstva. A taj je osjećaj tako bolan. Ugodan ostatak dana ti želim.
08.10.2012. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme draga, vjeruj mi da sam se sva naježila. Stršno! Pa ipak, ne mogu niti ne želim prestati vjerovati u bajke. Znaš, smatram da si svaki čovjek stvara svoju životnu bajku, ne mora se ostvariti ali bitno da je nastoji živjeti. Ne, nije lako, dapače...nekad je jako teško i čini se nemogućim ali s druge strane zar i u bajkama je sve lijepo i krasno? Nikad ne treba prestati vjerovati u bajke ali uz pomoć malo našeg razuma. Laka ti noć draga i ugodne ti snove želim.
08.10.2012. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
-------
08.10.2012. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
My Mind, My world!
nemam riječi! Jednostavno si me oborila s nogu!
08.10.2012. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Keep calm and love Fashion
Tata mi je uvijek govorio da moram znati živjeti svaki trenutak, da ga trebam iskoristiti. Često mi je govorio da ne želi da odrastem, da želi da zauvijek budem djete koje se može igrati i ne misliti na probleme. Sada, kada sam već napola odrsla razumijem što mi je govorio. Najljepše je kada si djete.
08.10.2012. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
draga andrea tvoj životni put se uistinu može nazvati...per aspera ad astra...tvoje ispovjesti uranjaju u dubinu svijesti...ostavljaju trag u srcu...ali vjeruj mi bajke nisu napisane samo za djecu...iz njih mi još uvijek učimo...sukob dobra i zla je svuda oko nas...ali bajke bude nadu da će na koncu dobro pobijediti...a već otrcana izreka...u nadi je spas...dobija uvijek nove, bolje konotacije...pišeš, a pisanje je odlična terapija...pisanjem se miriš sa prošlošću...iz svakog tvog štiva izranja poruka nama...veća sama želja da pomognete djeci...vaš plače za majkom i njima odaje sliku tvoje duše...dobre duše...:-))
08.10.2012. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Mi koji nemamo braću osjećamo taj nedostatak.
Nakon smrti roditelja više nemaš nikog s kim bi podijelio neka sjećanja iz djetinjstva.
A taj je osjećaj tako bolan.
Ugodan ostatak dana ti želim.
08.10.2012. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
bok, draga ...
da, kako kaže KJŽ, uvijek smo zakinuti, mi jedinci-jedinice... uvijek sam u bratićima tražila brata, ali to je nenadomjestivo...
08.10.2012. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.
tuga. :/
08.10.2012. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Ajme draga, vjeruj mi da sam se sva naježila. Stršno! Pa ipak, ne mogu niti ne želim prestati vjerovati u bajke. Znaš, smatram da si svaki čovjek stvara svoju životnu bajku, ne mora se ostvariti ali bitno da je nastoji živjeti. Ne, nije lako, dapače...nekad je jako teško i čini se nemogućim ali s druge strane zar i u bajkama je sve lijepo i krasno?
Nikad ne treba prestati vjerovati u bajke ali uz pomoć malo našeg razuma.
Laka ti noć draga i ugodne ti snove želim.
08.10.2012. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...