Prijateljima mojim

30.11.2012.



Sretna sam što sam na ovaj način pronašla Vas drage tople osobe, sa velikim srcem i dobrom dušom, sretna sam, jer me trpite jer mogu komunicirati, jer nisam sama. Ugodna vam večer i lijepi vam snovi anđeli moji.

Andrea

Ima li smisla?

29.11.2012.

tebi


Nadati se da ću sama sebe razumjeti, da me razumiju drugi, kada sam sama sebi teška i naporna, ni sama ne znam kuda bih sa sobom. Čitam knjige i jedino mi čitanje pomaže da ostanem normalna.
Nadam se da ću konačno pronaći mali komadić radosti jer znam da sam zaslužila kao i ostali.
Nadam se....

odgovor ANALIZI

28.11.2012.



Ovo pitanje koje slijedi i koje je postavio moj virtualni brat kad prestanem ljubiti što će biti onda život moj? potaklo me da napišem nekoliko redaka današnjeg posta.

Život bez ljubavi izgubi smisao, kao što ljubav izgubi smisao kada je nemaš kome podariti jer ljubav je najljepše što postoji ona je poput predivnog pupoljka ruže koji cvate ako se svakodnevno sa pažnjom i strpljenjem zalijevate.
Život bez ljubavi ne bi imao smisao, zato vas molim volite sebe, volite druge, jer jedino život sa ljubavi ima smisla.

voli vas sve Andrea.


ps. ugodni snovi svima

njemu

gospodinu D

27.11.2012.



živim da živim


Neka ti ova pjesma kaže sve, voli te A

Životu bez smisla




Osoba sam koja voli ljude bez obzira tko su, gdje su, jesu li mladi ili stari, jesu li osobe srednjih godina, jer svi mi zaslužujemo da nas se voli i poštuje. Nije mi jasno zašto u današnje vrijeme nema više ljubavi i poštovanja, zašto smo postali zatvoreni jedni prema drugima, zašto smo postali tvrdi kao kora od starog oraha, zašto više ne volimo sami sebe, zašto ne volimo druge.
Svi mi nekuda jurimo, a kuda kamo. Dani su nam sve kraći i kraći i teško vidimo smisao života.
Pojedina djeca odgajaju svoje roditelje i ne poštuju sebe jer ova jurnjava za materijalnim dobrom uzela je maha.
Odlaziš brzo kao vino iz prevrnute čaše i nestaješ, nestaje tvoja ljepota živote, jer nitko od nas ili bolje rečeno rijetko tko život zna živjeti, voljeti i poštovati.
Ima li smisla voljeti sebe, voljeti tebe kada nas okrutnost vremena okružuje?

Veselimo se suncu, ranom jutru i rosi, veselimo se noći i zvijezdama jer radost života nije daleko samo smo mi poneki izgubili nadu u bolje sutra, a život treba voljeti, željeti i poštivati.

životu

Andrea

Sandrina čudna priča

26.11.2012.


Moja poznanica prije nekoliko godina doživjela je teško saobračajnu nesreću i ostala nepokretna, vezana za tuđu pomoć i njegu. Ostala je potpuno sama na milost i nemilost sama sebi.
Ležeći u toplom krevetu, sa suzama u očima dozivala je anđele da je povedu sa sobom jer joj život u takvom stanju nije imao smisla i odjednom je vidjela kako se zatvoreni prozor na prvom katu njenog malog stana sam od sebe otvara i odjednom je ugledala osobu u bijelom sa predivnim toplim očima plavim kao more.

- Pođi sa mnom samo na tren, nešto ću ti pokazati.
- Kuda da idem s tobom anđele kada ja više samostalno hodati ne mogu jer zbog nesreće sam ostala nepokretna.
- Primi me za ruku ja ću te voditi i nećeš pasti

Kada je dohvatila ruku osobe u bijelom nije se više osjećala bolesnom nego je bila sretna jer je na nekoliko minuta uz pomoć anđela shvatila da usprkos hendikepu može lijepo živjeti jer ono što je vidjela bio je njen divan život i bila je sretna što je susrela anđela.

hvala ti sestrice mala

BEZ SMISLA




Voljela bih se smijati, zdravo smijati i biti sretna kao nekada, ali ne mogu nemam ni snage ni volje jer nema onih zbog kojih sam bila sretna s kojima sam provodila sretne vesele dane ne znajući za suze, ni tugu.
Zar je ovo sunce za to krivo, ne nije jer volim tople zrake sunca. Kriva sam ja i samo ja što dozvoljavam da me tuga guši, jer zdravom osmijehu ne dozvoljavam da se pojavi.
Lupila bih sada šakom po stolu, vikala dosta mi je tuge, ali ne ne mogu jer nemam snage i ne mogu više gledati ni samu sebe.

Jedino mi sada odgovara ovo


uživancija


ps ugodan ostatak večer svim mojim prijateljima





TEBI JEDINI

Žao mi je što patiš, me voliš, a ja ne mogu prestati voljeti njega ma koliko se god trudim da ga ne volim, u tvojem glasu čujem njegov u očima vidim onaj njegov sjaj, u tvojem dodiru osjećam njegovu blizinu, imenom te njegovim u mislima dozivam. Ne, to nije ispravno. Ti si zaslužio da imaš svu ljubav i poštovanje koje ti ja ne mogu pružiti jer njega nikada zaboraviti neću i ne mogu ma koliko se god ja trudila.
Žao mi je što me želiš, ali ja želim njega, njegove usne, njegove dodire i ne želim da ti koji si zaslužio sreću patiš pored mene jer patnju nisi zaslužio.

Molim te oprosti mi što ga volim, što ću ga voljeti sve dok dišem jer ja samo zbog njega i živim.

Andrea

Voljenom

24.11.2012.

TEBI



Kada sam stigla kuću ušla sam u kupaonicu, gledala sama sebe u ogledalo nekoliko minuta ali nisam vidjela samo sebe nego i tvoj odraz pored mog, a znam da si samo u mojim mislima. Ne, voljeni ja ne mogu više ovako jer živjeti sa željom i snovima jer život je divan kada si sretan i kada živiš od ničega i volim ga.
Ne, nemam te snage dozivati, nemam te snage sanjati i nemam snage vidjeti tvoj odraz u mom ogledalu kada znam da uistinu nisi pored mene.

tvoja A.

Mojoj sestri iz davnine

23.11.2012.



Tražila sam te godinama, osjećala pored sebe, dozivala te svakodnevno, mislila sam da te nema da si negdje daleko, da te nikada neću naći, da se nikada nećemo sresti, da mi nisi blizu nego si daleko.
Sretna sam što sam te pronašla, što si mi blizu, što sam ponovno sretna jer sam pronašla dio sebe koji je godinama nedostajao u mom životu. Ponovno smo zajedno kao nekada davno, ponovno su nam sudbine iste kao nekada kada smo bile nerazdvojne, kada smo dijelile sve, kada smo živjele u sreći i izobilju našeg porijekla.
Da, blizu smo jedna drugoj, osjećam tvoju radost, tvoju patnju u svakom trenu kao što sam osjeća i tada, samo što sam te tada mogla zagrliti i tješiti te u svakom trenu tvoje i moje tuge. Zaklopi svoje oči kada ti je najteže i biti ću pored tebe u svakom trenu kao što sam bila i nekada.

Sretna sam sestro moja što sam te pronašla i što smo konačno ponovno zajedno, nikada te neću napustiti kao što te ni onda nisam napustila. Zaklopi oči i sijetiti ćeš se naših davnih dana sreće.
tvoja sestra iz davnine

p.s.
ovo pismo pisala sam davno na svom prvom blogu, a sada sam ga kopirala kako bi ga ona mogla pročitati jer pronašla sam je i mojoj radosti nema kraja. Osjećam je pored sebe svaki tren, njenu blizinu i moram priznati da je taj osjećaj divan.

Tebi

22.11.2012.


što mi ulaziš u snove i remetiš san moram reći da je dosta, da moram krenuti dalje, da moram zaboraviti tvoje ime, tvoj miris kože, tvoj glas, pogled i osmijeh na dječačkom licu, jer ne mogu više da se borim sa prošlošću koja ne može postati stvarnost ma koliko ja to želim.
što u drugima tražim jedan dio tebe, molim te vrati se samo na kratko jer moram ti reći glasno SAMO TEBE VOLIM, ŽELIM I TREBAM.
ti si moj život, moja zvijezda i ne mogu si oprostiti što sam te otjerala od sebe, a znam da pripadamo jedno drugom.


tvoja A

TEBI

Oprosti mi

21.11.2012.

Što ne mogu zaboraviti tvoj lik, tvoje ime, tvoj glas i tvoj pogled pun ljubavi. Oprosti mi što nisam slušala srce, nego razum, što u svakom koga sretnem tražim dio sličnosti s tobom, što slušam glazbu koja me vrača k tebi.
Oprosti mi što te mislima i dušom dozivam ali tek sada vidim da moj život nema smisla jer u mom životu nema tebe.

njemu


tvoja A

Pismo u pjesmi

20.11.2012.


ne znam

kada ovo čuje zna će sve

Prijatelju




Sjećaš li se divnih dana našeg kada smo bili djeca, kada smo provodili dane u igri i dugim razgovorima kada smo bili srednjoškolci jer borili smo se sa osjećajima prema drugima ne znajući da uistinu volimo jedno drugo, sjećaš li se?
Životne staze su nas razdvojile na nekoliko godina (dugih godina), a mi smo mislima ostali zajedno jer nas nešto veže.

Žao mi je što si ostao udovac i što tvoja princeza više nema majku, žao mi je što ne možemo biti zajedno jer ja ne vjerujem više nikome, žao mi je što volim biti bez muške blizine, žao mi.
Ti dobro znaš kome moje duša i srce pripadaju, ali ja ne mogu protiv sebe i zato mi molim te oprosti.

tvoja A

Pismo s ljubavlju

19.11.2012.



Prije nego mi san na kapije duše zakuca i ponovo tebi odvede pomislim da će možda ljubav koju si kroz sve kušnje i godine je čuvala, ili zvjezdani mirisni snovi koje ćeš kao i ja snivati. Tvoj glas...Dopusti mi da slušam tvoj glas,u njemu čujem ljubav,nadu i želju da me opet vidiš. Želim te sanjati, želim sanjati tvoje dodire, poljupce, uzdahe i riječi.Tvoju kosu, tvoje oči, tvoja usta, tvoj osmijeh. Šta da više pišem?
Mislim da već sve ispisa, kuda god da krenem riječi same dolaze, kada sjednem da sve opišem toplota ne prestaje iz grudi da se izdiše, teško mi riječi dolaze.

Samo tvoj lik ispred očiju prsti kao da se pomjeriše da lik dodirne, prošetaju se tvojim licem koje nestane u momentu tako sporo a brzo, da ne stigoh ništa reci samo osjeti kako toplina se po tijelu širi.

Darku

18.11.2012.

Volim te na svim jezicima!!!
English-I love you
Afrikaans-Ek het jou lief
Albanian-Te dua
Arabic-Ana behibak(to male)
Arabic-Ana behibek(to female)
Armenian-Yes kez sirumen
Bambara-M'bi fe
Bangla-Aamee tuma ke bhalo aashi
Belarusian-Ya tabe kahayu
Bisaya-Nahigugma ako kanimo
Bulgarian-Obicham te
Cambodian-Soro lahn nhee ah
Cantonese Chinese-Ngo oiy ney a
Catalan-T'estimo
Cheyenne-Ne mohotatse
Chichewa-Ndimakukonda
Corsican-Ti tngu caru(to male)
Creol-Mi aime jou
Croatian-Volim te
Czech-Miluji te
Danish-Jeg elsker dig
Dutch-Ik hou van jou
Esperanto-Mi amas vin
Estonian-Ma armastan sind
Etiophian-Afgreki'
Faroese-Eg elski teg
Farsi-Doset daram
Filipino-Mahal kita
Finnish-Mina rakastan sinua
French-Je t'aime,Je't adore
Gaelic-Ta gra agam ort
Georgian-Mikvarhar
German-Ich liebe dich
Greek-S'agapo
Gujarati-Hoo thunay prem karoo choo
Hiligaynon-Guina higugma ko ikaw
Hawaiian-Aloha wau ia oi
Hebrew-Ani ohev otah(to female)
Hebrew-Ani ohev et otha(to male)
Hindi-Hum tumhe pyar karte hae
Hmong-Kuv hlub koj
Hopi-Nu' umi unungwa 'ta
Hungarian-Szeretlek
Icelandic-Eg elska tig
Ilonggo-Palangga ko ikaw
Svedski-Jag Älskar Dig
Turkish-SENI SEVIYORUM

ne, ne moram više ništa da ti pišem jer jedino tako mogu tebi govoriti
tvoja A

tekst bez smisla

17.11.2012.



Od malena sam voljela glazbu i ples i nikada mi nije bilo dosta plesanja i slušanja glazbe, čak ni onda kada sam spavala, uvijek mi je radio bio upaljen i nikome ni mami ni bratu to nije smetalo jer smo svi voljeli glazbu, ja više disco i laganu, mama glazbu nekadašnjih plesnjaka, a braco klasiku. Svi koji su nas poznavali i viđali govorili su "ide plesna obitelj" - plesali smo hodajući ulicom jer nam je glazba neprestano bila u mislima.
Njihovih ni mojih plesnih koraka više nema i zato vas molim da plešete umjesto mene jer ja jedino mogu plesati srcem s obzirom da moje noge više plesati ne mogu.

Hvala Vam što ne odbijate plesati jer plesom i glazbom zaboravljamo probleme kojih je svakim danom sve više.
voli vas Andrea.

Mom priatelju

16.11.2012.



Sjedim sama, uz laganu glazbu s mog laptopa i razmišljam o tebi, o tvom izgledu, tvom pogledu, tvom glasu i pitam se "zašto nas daljina razdvaja?", tako smo blizu jedno drugom a ipak daleko jako, jako daleko.
ovo je samo za tebe prijatelju moj jer imaš dušu koja zna da voli, poštuje i cijeni i jedino ti ovo što slijedi mogu pokloniti jer ti ne mogu zbog daljine podariti sebe onako kako bih voljela. za tebe prijatelju .

Sretna sam što postoji ova tehnologija što sam putem nje upoznala tebe i mnoge druge drage osobe, ali svi ste vi zaslužili više od mog VELIKO VAM HVALA ŠTO STE UZ MENE I MOJU TUGU.

Andrea

kava za prijatelje



Potrebna mi je kava, potrebno mi je društvo, a znam da nisam jedina koja sam sama, da većina ljudi samuje i to boli, stvarno boli. Zašto me mnogi ne razumiju, zašto većini smeta iskrenost?
Znam da mnogi nisu sretni, da se bore sa neimaštinom, to boli stvarno boli.

Hoće li me ikada itko razumjeti?

ps. ovu kavu darujem vama prijatelji moji.

pismo bez smisla

15.11.2012.


Putovala bih bilo kuda samo da se malo maknem odavde a nemam love ni za kavu da popijem u kafiću sama sa sobom kao što nema ni jedan mali čovjek, jer nemamo za osnovne stvari i normalan život. Volju imamo, ali snagu više nemamo jer koliko god se trudimo ići prema naprijed svi se mi kližemo prema nazad, ali tu smo i uporno idemo uzdignute glave dalje znajući da je negdje dobro i za nas male ljude. Ima li smisla razmišljati da će biti bolje ako samo svakim danom sve više padaš u ponor a nema nikoga da ti pruži ruku i povuče van da gledaš ljepotu prirode oko sebe (bolje reći beton i ljude koji ne znaju kako da prežive do idućeg mjeseca)
voljela bih ići ponovo u školu tada bih bila sretna kada bih imala novaca da uplatim tečaj web dizajna tada bih živnula jer bih mogla raditi sjedeći kući i uživala ali........
Nikome to je radno sposoban nije lako biti bez posla, bez svojih novčića jer bez novaca se živjeti ne može. Voljela bih da nam svima (nezaposlenima, bolesnima, samima) konačno sreća pokuca na vrata jer mi trebamo tako malo a to što trebamo je malo jer i mi moramo živjeti i biti radosni kao što su i oni koji imaju mnogo ali nas male ne vide.

Mnogi će mi sigurno sada reći da filozofiram, jer život je okrutan. Da, okrutan je ali je i divan jer život treba znati živjeti, treba ga znati nositi i onda ništa, baš ništa nije teško jer udišeš zrak i imaš barem dnevno dvije čaše pitke vode i ti si sretan i sit iako ti je novčanik prazan. Pogledajte sami sebe u ogledalo i recite "volim sam sebe, volim život iako polako klizim u ponor jer me negdje blizu čeka moja sreća koja me nije zaboravila, ali ja sam nju zaboravio i pustio sam tugu da me vodi, a ona me vodi samo u ponor".

andrea

PISMO SVETOM NIKOLI

14.11.2012.

Dragi Nikola zaštitniče djece i pomoraca

Iako već dugo nisam dijete, pišem ti ovo pismo ne zbog sebe nego zbog osoba koji su meni drage i voljela bih da ovo pismo pročitaš jer svakom od njih želim da daruješ u njihovu čizmicu pripremljenu na prozoru ono što im je potrebno jer oni su to zaslužili.
Zaslužili su posao (oni koji ga dugo očekuju), zaslužili su zdravlje (oni koji boluju), zaslužili su sreću (oni su moja sreća), zaslužili su osmijeh na umorna lica, zagrljaj, ljubav, zaslužili su poštovanje (koje je izgubilo vrijednost) jer oni poštuju mnoge, ali većina ne poštuje njih.
Oni su svi djeca i molim te da im podariš ono što žele jer tako si podario i meni sve što mi je potrebno. Njihova sreća meni je najveći poklon koji zajedno sa njihovim poklonima stane u tvoju vreću punu darova za sve dobre drage ljude koji su iako su odrasli ipak samo velika djeca.

Možda tražim mnogo, ali ja znam da tebi nije teško podariti svakome njegov poklon u čizmicu na njihovom prozoru dok oni spavaju i sanjaju svoje lijepe snove. Molim te podari im sve što trebaju jer oni su to svojom dobrotom zaslužili.

zahvalna Andrea

Dali da ga pišem ili ne?




Anđeli moji dragi, ja sam još uvijek dijete u srcu i duši i voljela bih napisati pisma Svetom Nikoli i djedi sjede brade ali odlučila sam pitati Vas jer Vi ste ti koji ste zaslužili darove, a ne ja. Voljela bih i željela da svatko od Vas u čizmicu i ispod lijepog mirisnog bora dobije ono što želi i treba jer ste to zbog svoje dobrote zaslužili.
Svjesna sam da je svakome od nas odraslih potrebno samo zdravlje i mrvica sreće i radosti i zbog Vas ću im sigurno napisati pismo jer ste Vi prijatelji moji uistinu moji anđeli i zaslužili ste puno više od jednog iskrenog HVALA što ste uz mene kada mi je potreban prijateljski zagrljaj ili iskreni blagi osmijeh.

andrea

p.s.
molim Vas odgovorite mi dali da ih pišem ili ne

MOJA SANDRICA

13.11.2012.



Mojoj seki zahvaljujem na divnoj zadaćnici koju mi je napisala za školu prije dva ili koliko dana radi nje samo dobila dvije petice, a to se inače iz mojih priča nikad nije dogodile. Pa što drugo reći, aaaa da ovaj četvrtak nemam škole sretni ples idemo na nekakav inter liber maaaaa tako nešto uglavnom izbjegla sam dupli sat geografije yeeey mislim opet će je bit sljedeći tjedan no ajmo ovaj biti sretni moramo se veseliti i sitnim stvarima.




i sad nastavak

ok još sam danas totalno se zaljubila <3 <3 <3 e sad to je druga priča

to je to za sad

seka hvala na posudbi bloga

Gdje ste otišli?


Zašto Vas prijatelji moji više nema, gdje ste otišli, zar ste me zaboravili, jesam li vam učinila nešto nažao?
Nedostaju mi vaši tekstovi, vaši komentari, nedostajete mi Vi. Zar ste me zaboravili? Gdje li sam pogriješila?

Znam da nisam cool ali Vi ste meni i molim Vas javite mi se da znam gdje ste.

Volim Vas prijatelji moji, Andrea

Lijepo je sanjati

12.11.2012.



Znam sada će mi mnogi reći da sam zviznula jer snovi su samo snovi i nikada ne mogu postati stvarnost, neka. Ja uživam u svojim snovima jer u njima trčim bosa po rosnoj travi, plešem, razgovaram sa svojim anđelima i uživam u tim predivnim slikama koji su moja stvarnost iako su snovi.
Ne, nitko od nas ne može vratiti svoj život u nazad, ali sanjati nije zabranjeno.
U snovima imam sve što sam izgubila i oni mi pomažu da izdržim dan do slijedeće noći kada ću ponovno sanjati i biti ono što sam bila, biti ću sretna jer u snovima radim ono što sam nekada radila, a danas to ne mogu.
Mogu se samo nadati da ću pronaći dobru dragu dušu koja će me razumjeti, koja će me voljeti ovakvu kakva sam, s kojom ću biti sretna barem malo.

andrea

Mojim prijateljima

11.11.2012.

Stekla sam ovdje i na g+ puno prijatelja, prijatelje koji imaju srce i dušu, koji me razumiju i podržavaju, koji me hrabre kada sam tužna (to je često), koji mi pomažu kada mi je njihova pomoć potrebna.
Teško mi je što mojih prijatelja više nema (oni sami znaju koji su), nedostaju mi njihovi postovi, njihovi iskreni komentari, njihova dobrota.

Svima vama poklanjam jednu žutu ružu, ne iz ljubomore, nego poštovanja i zato vas molim prihvatite kraljicu cvijeća jer to je jedino što vam uz HVALA mogu pokloniti. Sve vas volim Andrea.
na po mi srce živi ali uz vas imam snage ići dalje jer vaše prijateljstvo mi daje snagu i volju za borbu sa surovom stvarnosti mog života.

U mojim se mislima i svi ste moji anđeli.

Prijatelju



Jutro je kao i svako jutro što je, neki će sada reći - i što ako je jutro, jutro kao i svako jutro- da možda za njih je kao i svako jutro ali za mene je turobno jer tvoja šalica kave je puna i preko puta mene će tako ostati do večeri jer tada ću je isprati kako bih ti sljedeće jutro ponovno preko puta sebe u tvoju omiljenu šalicu usula novu toplu kavu i čekala da je popiješ jer kuhana je onako kako voliš "jaka i bez šećera".
Suze mi sada teku niz obraze sjetivši se kako si me učio kuhati prvu jutarnju kavu "kavu za buđenje", tako si je zvao.
Koliko šalica vode toliko žlica kave velikog vrha i još malo dodaj, to je beton a ne kava rekla sam ti, a ti si se ustao iz toplog kreveta ušao u kuhinju te mi nježno uz ruke uzeo posudu sa kavom i žlicom i nježnim glasom rekao - gledaj i uči, to neće biti beton nego kava za buđenje kako bi mogli lakše podnijeti ostatak dana do večeri na svojim radnim mjestima.
Moram ti priznati da sam te tada željela dodirnuti, priviti se uz tvoje tijelo i priznati ti da te volim, ali tada bih te izgubila kao što sam te izgubila prije nekoliko mjeseci u kobnoj saobraćajnoj nesreći, nesreći koja se tebi nije smjela dogoditi.
Svi mi govore da je to sudbina i ja se sada pitam koliko je ona gorka kada mi je uzela ono što volim, uzela mi tebe, uzela mi sve.
Znam da ne voliš kada sam tužna, ali to boli, užasno boli, a ni jutarnja kava nije kao tvoja.

Ponovno sam se sjetila, a znam i sama sebi govorim da ne smijem jer je ti patiš a patnja boli, ona guši, ali teško mi je jer sam ostala sama, potpuno sama. Nisam se rodila pod sretnom zvijezdom, ali živim život onako kako mogu jer volim život iako znam da on ne voli mene. Što god želim i trebam nestaje kao kula od pijeska, koju ponovo gradim jer nikome nije lako ali život žive sa osmijehom na umornom licu.
andrea

ŽELJA

10.11.2012.



Već nekoliko sati sjedim sa praznim papirom ispred sebe, gledam u njega i razmišljam gdje su nestali sretni dani, gdje sam otišla ja i ima li ovakav život smisla, imam li se snage i dalje boriti kada sve što hoću nestaje u trenu kao kula od pijeska koju su mala djeca izgradila igrajući se a val koji je samo lagano dotakao srušio je kulu u jedan tren.
Gledam kroz prozor svoga stana i nadam se da ću ćuti nježnu melodiju starog klavira jer mi nedostaje tvoja blizina, tvoj nježan pogled kojim si gledao crno bijele tipke dok su tvoji nježni prsti prateći note svirali tužnu sonatu koja nije imala imena. Voljela bih da smo zajedno kao nekada, da se smijemo mojim glupostima, da plačem na tvom ramenu, a zvuk starog klavira me nježno tjera u san i ja sanjam ružičaste snove znajući da sam pored tebe, da me razumiješ. Nedostaješ mi kao što mi nedostaje sunce kada je jaka zima. Znam da ćemo se jednom sresti i da ću ponovo uživati pored tebe i zvucima tipaka starog klavira na kojem sada vene ruža kao što venem ja jer nikoga voljeti ne mogu kao što sam tebe voljela.
Dozvoli mi da čujem negdje u daljini nježnu melodiju starog klavira jer jedino tada sam sretna, ne neću plakati jer znam koliko te sada bole suze, gledati ću u tišini u daljinu slušajući vjetar koji svira umjesto tebe tužnu melodiju crno bijelih tipki, znam da vjetar svira umjesto tebe, znam da ćemo se sresti i tada ću ti priznati da sam te voljela.
tvoja sestra po tuzi

P.S.ovo je pismo koje mi se najviše sviđa i ponovno sam ga željela podijeliti sa vama prijatelji moji. Ugodan vam vikend.

pismo neznancu


U posljednje vrijeme osjećam da mi nedostaje romantike, odsjaj svijeća poredanih po sobi, latice ruža rasute po mirisnoj posteljini, prigušeno svijetlo ova glazba bolero , nježan baršunasti glas, nedostaje mi dodir, a od svega toga najviše mi nedostaje razgovor i blizina osobe koja će me zavoljeti ovakvu kakva sam.

Sada dok čitam ovo pisano neznancu znam da će mnogi reći da sam luda jer shvaćaju da mi nedostaje sex, ali moram ih demantirati da mi to ni malo ne nedostaje ali mi nedostaje romantike i romantičnog ugođaja.
Možda nastavim pisati pismo neznancu popodne jer moram sada pripremiti doručak svom pospanom sinu koji ni ne vidi kuda hoda jer još se nije ni razbudio već kriči što ima za doručak tako da mi je boklirao slike koje sam željela prenijeti u pismo

andrea

napisala moja Sandrica

09.11.2012.


Ok, ovako mojoj seki opet kradem blog jadni vi što posjećujete radi njezinih umnih tekstova i naletite na moje bedastoće aaaaa, danas mi je mina za tehničku se zaglavila u mandarinu vadila sam ju cijeli glazbeni, poprskala sam si sve oči a mogla sam samo oguliti koru izvadit i pojest a kao je zapela a mojim glupiranjem naravno hehehe ne bi mi bio prvi put da jedem pod satom ja sam termit za hranu u školi a doma mi se uopće ne jede. OK sad sam obećala svojoj dragoj seki, .Seka sorry, kaj pišem glupost znaš mene. E sad, danas pišem ja test iz povijesti i ono svi kažu lagan, lagan mislim kome je industrijska revolucija lagana i onaj Napoleon taj je vojsku vodio ono u previše bitaka mislim sad ja to moram uči razmišljam si ja kad ćemo mi biti povijest kako će se ovo sve tek naučiti mislim moj test je prošao. OK jer su se zadnjih 5 min profesor i jedan pametni raspravljali pa sam čula sve odgovore.Seka to ti je to za danas mislim još vam svima mogu reći book svima koji ovo čitate da znate sve sam komentare pročitala <3 ;)

ps seko moja draga obožavam kada mi napišeš tako veseli tekst jer meni mozak u posljednje vrijeme samo cvili tako da mi treba malo smijeha i tvojih događaja nije na odmet jer me razveseliš i to veselje rado podijelim sa svojim prijateljima, a i tebi pomažem da pišeš iako više voliš crtati. Ovi patuljci na početku posta nemaju veze sa tekstom ali ja sam djetinjasta i ovi patuljci smo ti i ja moja sekice.

Nazdravite


Sami sebi jer volite sebe, volite i poštujete svoju obitelj, prijatelje. Novom danu koji donosi nešto novo, jeseni na predivnim bojama. ljubavi, sreći, poštovanju,ali nemojte zaboraviti nazdraviti ni mržnji ni tuzi jer ako im ne nazdravite nikada vas napustiti neće.
Nazdravite osobama koje vas ne vole jer one uistinu ne mogu i ne znaju voljeti ni sami sebe, zagrlite ih i podarite im svoju ljubav jer u njima ljubav treba probuditi, treba ih pokušati razumjeti jer oni život ne znaju živjeti.

Nazdravite danu, nazdravite noć, nazdravite suncu i kiši, vjetru i tada se ispunili sebe jer ste pokazali svoju veličinu.

andrea

ovo je napisala Sandra

08.11.2012.

heeeej Andrea preuzeti ću ti blog kako sam krenula ali pošto ti meni pomogneš oko mojih divnih sastavaka za moju dosadnu, dosadnu školu ja tebi pišem svoje zgode eto ovo zgode sa sata ( iskreno pišem i zato jer mi se sviđaju komentari) ok jer sam ja to upravo rekla vidjet ćeš i sama da ne
znam šutjet uskoro eeeee da priča moram se koncentrirati.
Sve je počelo davno jučer oko sata matematike pod kojim pričam sa frendicom, eeee sad nemojte me gledati svi, ste to radili priznaj te )))) imale trač party oko nečeg pod odmorom naša škola vam je ko zološki imamo svih primjera majmuna takvih nigdje drugdje nema NE NISAM BEZOBRAZNA ONI TO SAMI ZA SEBE KAŽU!!!!! dobro je naša raska rekla kad dečki izađu iz puberteta uđu u krizu srednjih godina SORRY dečki nisam ja to rekla ja sam samo poštar. Jedan jako dobri poštar. Ok sad sad.....bi nešto pametno trebala reč ovako znači mi pričamo i pričamo i onda provalim glupost, šalu i sama se počnem smijati, a kad se ja počnem smijat čuje me cijela škola kamoli ne profa iz matke i sad ona meni KUKEC OVO TI JE VEĆ 8 PUT OVAJ TJEDAN !!! ja se još smijem nemrem prestati ona me gledam i kaže ona meni JOOOOOJ i produži dalje i kaže mi nakon 15 min da dođem odgovarati. OK izazivala sam sreću ali nisam dobila jedan nego 5 ne nisam pametna samo mi je frend došaptavo odgovore)
da imam više sreće nego pameti ako se to pitate
HVALA ANDREA!!! JOŠ JEDNOM NA POMOĆI.

MOJ BUDUĆI DEČKO

07.11.2012.

ovo je priča moje sekice s g+

Eto danas na satu hrvatskog smo radili neku pjesmu o ljubavi ehhh nije moj najdraži sat ali ipak uslijedilo je pitanje od moje profe e cure moje kakvog bi vi muža htjele počela sam se histerično smijati i naravno da me prozvala da pita što mi je ja sam rekla što će mi muž kad imam sebe mislim već sam se i sama za sebe zaručila hehehe. No naravno da u glavi sam već imala opis idealnog dečka samo da sam to išla govorit tamo mislim da bi zauzela 3 školska sata ko prvo moro bi biti ZGODAN to sigurno niste očekivali da ću reći naravno moro bi biti pravi romantik i s IQ malo veći od moga da ne pametuje dubokih misli aaaa znate kaj mi je zgodno na dečku nemoj te se smijat uske hlače onak da mu se vidi figura to mi je tak sexy i one moderne frizure speglane kose eeeeh takvog još nisam našla kod mene svi izgledaju ko da bez vode žive ni počešljati se ne znaju šteta no naći ću ja jednog takvog riješila sam jedan kviz u kojem je isto takvi ispao ludilo no ja uživo ga još ne vidim ali doći će on meni makar ga morala tražit s povećalom aaaa da i mora voljet mačke i pse brižan i drag mora vozit onaj slatki mali auto da izgleda ko patuljak a da je zapravo negdje visok 190 sanjala sam ga jednom imao je crnu kosu, plave oči............i to je to sve ostalo ne želite znat

napisala moja mala seka sandra kukec



Sjedim za stolom uz šalicu kave, gledam dim cigarete u pepeljari i razmišljam "biti će bolje, jer bolje mora biti". Toliko zamišljenosti i tuge u očima i na licima meni dragih ljudi koje susrećem zbog prirode posla (ako se to uopće može zvati poslom), mora nestati.
Ne, moj "posao" nije posao to je mučenje i ja stvarno nemam ni snage ni volje.
Kada bih imala novaca upisala bih web dizajn jer volim učiti i nedostaju mi školski dani dani sreće, smijeha i bezbrižnosti. Znam da nikada neću imati 5.500 kuna i da će moja želja za učenjem dizajna ostati samo neostvareni san jer to je ogroman novac.

Gdje li su nestali moji dani kada sam ja nesebično zajedno s tobom brate moj pomagala drugima i kada sam bila sretna zbog njihovog zagrljaja i toplog osmijeha. Zašto ja sada moram čekati da netko pomogne meni? Ima li za mene boljih dana? Gdje li su nestali?
tvoja seka koja te treba

za Zoranku i njenog supruga

06.11.2012.


Danas sam upoznala predivan bračni par pun ljubavi i osjećaja za druge ni sama ne znam kako i na koji način da im zahvalim na njihovoj pomoći, na njihovoj nesebičnosti jedino im mogu bezbroj puta izgovoriti veliko hvala na njihovoj pomoći. Jedino što im mogu pokloniti za njihovu dobrotu i veliko srce
ovu mirisnu ružu i poželjeti im sreću i zdravlje jer tako dobroćudne ljude teško je pronaći.
Hvala vam na svemu dobri ljudi, Andrea

hvala vam za dobrotu

poklanjam vam i ovu pjesmu nadam se da će vam se svidjeti




Čitala sam sada blogove koje volim čitati svakodnevno iako poneki imaju post koji sam čitala već nekoliko puta, uvijek mi je drago otvoriti njihov blog jer na taj način su sa mnom pored mene.
Draga Niša hvala ti za onaj jučerašnji tekst jer si u njemu iznijela vapaj blogera koji su ovdje radi ugodnih ljudi (prenijela bih ga u cijelosti ovdje, ali to ne bi imalo smisla jer moj blog je interesantan malom krugu blogera), ne mene to ne smeta jer i taj mali krug je velik kao da moje "pisanje bez smisla" čitaju svi koji se nalaze na ovom meni divnom blog servisu.

Znam da sam naporna sa svojim kukanjem i ne ja ne očekujem da će moja kukanja biti interesantna većini, ali znam da je moj blog ili blog drugog blogera jedan dio njegove osobnosti. Nekada smo dnevnik pisali samo za sebe, a sada ga pišemo javno i svjesni smo da to naše pisanje većini smeta (moje sigurno) ali tu sam upoznala toliko divnih, dragih ljudi i kada bih odlučila otići njih bi sigurno i dalje pratila.
Mene je teško razumjeti (ja to ni ne očekujem) očekujem samo iskrenost, a ovdje sam to pronašla u mojim dragim blog prijateljima od kojih nekoliko već duže vremena nisam pročitala ništa novo i žao mi je što nisu s nama.

Na G+ sam isto tako pronašla drage osobe s kojima mogu i s kojima komuniciram preko cheta i voljela bih da ova opcija postoji na blog servisu jer i komunikacija na taj način je spajanje prijateljstva i poštivanje osobe s kojom komuniciraš.

volim vas sve dragi moji prijatelji i molim vas da mi ne zamjerite na mom kukanju svi ste vi meni cool bez obzira na kojoj se listi nalazili.

ANDREA

SINU MOM

04.11.2012.

Koliko god se trudim i koliko god te volim ti to ne vidiš jer sam ti suvišna i ne možeš podnijeti činjenicu da sa svojim postupcima otkidaš moje srce koje sam poklonila tebi jer jedino tebe imam. Žao mi je što ti ne mogu pružiti više, što ti moram biti i otac i mati ali moram.
Boli me spoznaja da ne cijeniš sebe, da sam sebe uništavaš iz dana u dan i toga si svjestan i ne dozvoljavaš meni da ti pomognem.
Zašto sine uništavaš sam sebe a toliko je divnih dana pred tobom, dana radosti i sreće jer cijeniti i voljeti sebe je najveće blago, život je kratak sam po sebi da bi si ga sam uništio.
Dozvolila sam ti i dozvoljavam ti sve što želiš, ali ne mogu ti dozvoliti da ti odgajaš mene.
tvoja mama

ŽIVOTU


Pitanja mi stalno kruže u glavi i sve mi je grozno jer znam da sam pogriješila, ali ispraviti greške koliko god se trudim nikako ne mogu, jednostavno sam sama sebi ogroman teret, koji više ne mogu nositi, s kojim ne mogu koračati jer koračam u ponor sve više i više. Bojim se.
Pogriješila sam, jer želim samo malo sreće, a ona je daleko, jako daleko i ja do nje nikada stići neću, pogriješila sam što sam tražila pomoć, ali sam neizmjerno zahvalna svima koji su mi pomogli, a teško im je.
Ne, ja više ne mogu da se krećem trnovitim stazama, jer krvarim, ja trebam samo malo sunca i mekanih mirisnih ružinih latica da bih bila sretna, a to što trebam ne treba mene. Ne, neću više ništa tražiti, očekivati snaći ću se u ponoru i živjeti jer i život u ponoru može biti lijep na svoj način ako znaš razumjeti sam sebe. Jednom ću se razumjeti, ali dali ću to dočekati.

Sretna sam kada vidim na tuđim licima osmijeh, u očima sjaj jer sreća ih nikada zaobići neće, oni su zaslužili biti sretni bez tuge i boli jer pored sebe imaju nekoga tko ih voli.

Andrea


dragi moji prijatelji

zahvalna sam vam za svaku vašu toplu riječ, za svaki osmijeh koji izmamite na moje umorno lice, jer iskrene prijatelje je teško pronaći jer vrijeme brzo prolazi i teški smo sami sebi, ali imati prijatelja s kojim ćeš podijeliti i radost i tugu, suze i smijeh divno je jer znaš da imaš razlog da ideš dalje, da podigneš pogled prema suncu, zvijezdama i vikneš mene ipak netko voli i ja nisam sam-a.
Volim vas

Anđelu mom

03.11.2012.

Danas ću gledati plesne korake plesača i zajedno s njima plesati srcem, jer nekada davno i majka i ti naučili ste me plesnim koracima, u plesu sam uživala danas ga samo gledam i zamišljam samu sebe kako s tobom zajedno plešem jer s tobom sam plesala onako kako smo voljeli plesati plesne korake koje smo oboje voljeli.
Tango, twist, čačača i disco, moj omiljeni disco. Mi nismo profići, ali smo uživali u plesnim koracima, uživali smo u glazbi jer glazba ispunjava dušu i srce....

tvoja seka koja srcem pleše sama, toliko toga sam ti htjela napisati ali riječi su nestale kao što su nestali naši zajednički dani, dani sreće, plesa i smijeha.

za bocacciozg


Na samom početku pisma te molim da se ne naljutiš na mene što ti ovako javno pišem nekoliko redaka ali moram jer imam potrebu na ovaj način svima dati do znanja da si ti moj anđeo a sam znaš razlog. Moram ti priznati da mi je žao što se nikada nismo sreli da te zagrlim i provedem s tobom barem pola sata ugodnog druženja.
Svjesna sam da ti opis posla to ne omogućava da si malo ovdje, ali stvarno bih željela da te sretnem, da te zagrlim i zahvalim što si mi prijatelj jer takvog prijatelja teško je pronaći.
U mislima sam s tobom i putujem tamo gdje si ti u nadi da ću te jednom sresti u gradu, zagrliti te anđele moj.

Andrea

Za malu Laru

02.11.2012.



LARA IMA AKUTNU LIMFOBLASTIČNU LEUKEMIJU!
NEMA BOJAZNI - TA...BOLEST NIJE ZARAZNA. JEDINO JE ZARAZAN LARIN OSMJEH. A LARA SE PUNO VOLI SMIJATI.
I TO NAM IZ DANA U DAN POKAZUJE I DOKAZUJE DA SE VRIJEDI BORITI.

Poštovanje princezo draga!

Teta sam koja ti ne može drugačije pomoći ali ti može napisati pismo jer si zaslužila da ti sa nekoliko rečenica podarim dio sebe i svog srca.
Anđeli te čuvaju i čuvati ćete i tvoj osmijeh će biti još ljepši. Moje srce i moje misli, moje molitve za tvoje ozdravljenje biti će uz tebe, izdržati ćemo zajedno i smijati ćemo se zajedno jer kada nas anđeli čuvaju sve nestaje i mi smo sretni.
Moliti ću i biti mislima s tobom. Dobrota ljudi i sloga sve mogu pobijediti.

Grlite teta ANDREA zajedno sa anđelima koji će tebi i tvojim roditeljima podariti puno sretnih veselih dana.

Vama anđeli moji

01.11.2012.




zahvalna sam svojoj prijateljici što je pronašla i omogućila mi ovu sliku jer ona sama govori sve. Spokoj Vama i svim ostalim dušama.
vaša ANDREA

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>