Komentari

andrea-bosak.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • U zvijezdama piše

    .........

    avatar

    04.11.2012. (19:05)    -   -   -   -  

  • D.

    Ne vjerujem da te ne voli. Zapravo, danas je jako teško reći roditeljima da ih volimo ili poštujemo. Ne zato jer roditelji to ne zaslužuju, već zato što su ljudi općenito zatvoreniji. To bi bio jedan od razloga. Naravno, sve ovisi i od osobe do osobe.
    Vjerujem da bi moja majka napisala meni nešto slično. Ali ona nema pojma koliko često ja razmišljam o njoj i koliko sam joj zahvalna za sve što za mene radi svaki dan.
    Trudim se to pokazati nekim sitnicama, ali ponekad mi se čini da ona to ne vidi.
    Uostalom, što reći? Današnji adolescenti. :)
    I na kraju, svi smo više manje nesigurni u sebe i uništavamo se na ovaj ili onaj način. Ali nisu ni odrasli drugačiji.
    P.S. To su samo neka moja razmišljanja. Ne znam.

    avatar

    04.11.2012. (19:48)    -   -   -   -  

  • NF

    eh, toliko tog nam je suđeno proći i grešaka napraviti...

    avatar

    04.11.2012. (22:08)    -   -   -   -  

  • smotani

    nadam se, vjerujem draga Andrea, da se sve da popraviti... ljubav.. majčinska ljubav nešto je što uvijek može izvesti na pravi put.. da, možda ponekad posrnemo...ali, kao po nekom "pravilu", priznali ili ne, očekujemo pomoć.... majke, bližnjih..... znam da nećeš odustati....i, želim puno sreće i puno lijepih dana...
    topli ti pozdrav.....i, hvala ti Andrea....

    avatar

    04.11.2012. (22:14)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro draga andrea...čitam i dočitavam tvoja pisma i tvoje štivo ostavlja trag u duši...ljubav je kao biće sa tisuću lica...postoje ljudi iz kojih ona progovara jecajem tišine, vriskom boli, tugaljivim pjesmama, žalopojkama, a postoje i oni koji ljubav kriju iza krinke bjesa, ljutnje, agresivnosti...ljubav je energija koja se ne gubi samo mijenja oblike...tvoje pismo sinu je prepuno boli...a ja sam sigurna da u njegovom srcu titra ispovjest huligana...Jesnjinovo pismo majci...
    Jesi l živa, staričice moja?
    Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
    Nek uvečer nad kolibom tvojom
    Ona čudna svjetlost sja i dalje.

    Pišu mi da viđaju te često
    Zbog mene veoma zabrinutu
    I da ideš svaki čas na cestu
    U svom trošnom starinskom kaputu.

    U sutonu plavom da te često
    Uvijek isto priviđenje muči:
    Kako su u krčmi finski nož
    U srce mi zaboli u tuči.

    Nemaj straha! Umiri se, draga!
    Od utvare to ti srce zebe.
    Tako ipak propio se nisam
    Da bih umro ne vidjevši tebe.

    Kao nekad, i sada sam nježan,
    I srce mi živi samo snom,
    Da što prije pobjegnem od jada
    I vratim se u naš niski dom.

    Vratit ću se kad u našem vrtu
    Rašire se grane pune cvijeta.
    Samo nemoj da u ranu zoru
    Budiš me ko prije osam ljeta.

    Nemoj budit odsanjane snove,
    Nek miruje ono čega ne bi:
    Odveć rano zamoren životom,
    Samo čemer osjećam u sebi.

    I ne uči da se molim. Pusti!
    Nema više vraćanja ka starom.
    Ti jedina utjeha si moja,
    Svjetlo što mi sija istim žarom.

    Umiri se! Nemoj da te često
    Viđaju onako zabrinutu,
    I ne idi svaki čas na cestu
    U svom trošnom starinskom kaputu.

    vjeruj u ljubav andrea...i vidjet češ jednoga dana će tvoj sin progovoriti jezikom ljubavi...:-))

    avatar

    05.11.2012. (09:20)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    hvala svima na topli riječima

    avatar

    05.11.2012. (09:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...