Tražila sam te godinama, osjećala pored sebe, dozivala te svakodnevno, mislila sam da te nema da si negdje daleko, da te nikada neću naći, da se nikada nećemo sresti, da mi nisi blizu nego si daleko.
Sretna sam što sam te pronašla, što si mi blizu, što sam ponovno sretna jer sam pronašla dio sebe koji je godinama nedostajao u mom životu. Ponovno smo zajedno kao nekada davno, ponovno su nam sudbine iste kao nekada kada smo bile nerazdvojne, kada smo dijelile sve, kada smo živjele u sreći i izobilju našeg porijekla.
Da, blizu smo jedna drugoj, osjećam tvoju radost, tvoju patnju u svakom trenu kao što sam osjeća i tada, samo što sam te tada mogla zagrliti i tješiti te u svakom trenu tvoje i moje tuge. Zaklopi svoje oči kada ti je najteže i biti ću pored tebe u svakom trenu kao što sam bila i nekada.

Sretna sam sestro moja što sam te pronašla i što smo konačno ponovno zajedno, nikada te neću napustiti kao što te ni onda nisam napustila. Zaklopi oči i sijetiti ćeš se naših davnih dana sreće.
tvoja sestra iz davnine

p.s.
ovo pismo pisala sam davno na svom prvom blogu, a sada sam ga kopirala kako bi ga ona mogla pročitati jer pronašla sam je i mojoj radosti nema kraja. Osjećam je pored sebe svaki tren, njenu blizinu i moram priznati da je taj osjećaj divan.