Osoba sam koja voli ljude bez obzira tko su, gdje su, jesu li mladi ili stari, jesu li osobe srednjih godina, jer svi mi zaslužujemo da nas se voli i poštuje. Nije mi jasno zašto u današnje vrijeme nema više ljubavi i poštovanja, zašto smo postali zatvoreni jedni prema drugima, zašto smo postali tvrdi kao kora od starog oraha, zašto više ne volimo sami sebe, zašto ne volimo druge.
Svi mi nekuda jurimo, a kuda kamo. Dani su nam sve kraći i kraći i teško vidimo smisao života.
Pojedina djeca odgajaju svoje roditelje i ne poštuju sebe jer ova jurnjava za materijalnim dobrom uzela je maha.
Odlaziš brzo kao vino iz prevrnute čaše i nestaješ, nestaje tvoja ljepota živote, jer nitko od nas ili bolje rečeno rijetko tko život zna živjeti, voljeti i poštovati.
Ima li smisla voljeti sebe, voljeti tebe kada nas okrutnost vremena okružuje?

Veselimo se suncu, ranom jutru i rosi, veselimo se noći i zvijezdama jer radost života nije daleko samo smo mi poneki izgubili nadu u bolje sutra, a život treba voljeti, željeti i poštivati.

životu

Andrea