Jutro je kao i svako jutro što je, neki će sada reći - i što ako je jutro, jutro kao i svako jutro- da možda za njih je kao i svako jutro ali za mene je turobno jer tvoja šalica kave je puna i preko puta mene će tako ostati do večeri jer tada ću je isprati kako bih ti sljedeće jutro ponovno preko puta sebe u tvoju omiljenu šalicu usula novu toplu kavu i čekala da je popiješ jer kuhana je onako kako voliš "jaka i bez šećera".
Suze mi sada teku niz obraze sjetivši se kako si me učio kuhati prvu jutarnju kavu "kavu za buđenje", tako si je zvao.
Koliko šalica vode toliko žlica kave velikog vrha i još malo dodaj, to je beton a ne kava rekla sam ti, a ti si se ustao iz toplog kreveta ušao u kuhinju te mi nježno uz ruke uzeo posudu sa kavom i žlicom i nježnim glasom rekao - gledaj i uči, to neće biti beton nego kava za buđenje kako bi mogli lakše podnijeti ostatak dana do večeri na svojim radnim mjestima.
Moram ti priznati da sam te tada željela dodirnuti, priviti se uz tvoje tijelo i priznati ti da te volim, ali tada bih te izgubila kao što sam te izgubila prije nekoliko mjeseci u kobnoj saobraćajnoj nesreći, nesreći koja se tebi nije smjela dogoditi.
Svi mi govore da je to sudbina i ja se sada pitam koliko je ona gorka kada mi je uzela ono što volim, uzela mi tebe, uzela mi sve.
Znam da ne voliš kada sam tužna, ali to boli, užasno boli, a ni jutarnja kava nije kao tvoja.

Ponovno sam se sjetila, a znam i sama sebi govorim da ne smijem jer je ti patiš a patnja boli, ona guši, ali teško mi je jer sam ostala sama, potpuno sama. Nisam se rodila pod sretnom zvijezdom, ali živim život onako kako mogu jer volim život iako znam da on ne voli mene. Što god želim i trebam nestaje kao kula od pijeska, koju ponovo gradim jer nikome nije lako ali život žive sa osmijehom na umornom licu.
andrea