Kada sam bila mala, bila sam vrckava i svašta sam htjela vidjeti i znati. Dok su moje prijateljice u razredu sakupljale salvete i ispisivale spomenar ja sam pisala priče koje su za mene imale smisla jer sam pisala u priči ono što se oko mene dešava.
Nazivao si me malim vragom jer sam pisala svaki detalj pa čak i note kada sam u tekst ubacila glazbu. Bila sam sretna jer si čitao moje priče bez pritužbi jer sam u svakoj priči dala dio sebe. Sada pišem pisma koja ne možeš čitati ali znam da svaku moju riječ osjećaš da ju odobravaš jer ja drugačije pisati ne znam osim da u tekst dajem dio sebe.
Nakon majčine smrti ti si primjetio da ti uz jutarnju kavu pričam ono što se nije dogodilo, ali kada se nakon nekoliko dogodilo par mjeseci kasnije razgovarao si sa psihologom koji ti je rekao da imam razvijeno treće oko i da unaprijed vidim nešto što drugi ne vide. Sada tek nakon toliko godina znam da moja sposobnost može pomoći drugima samo ako me žele slušati i dopustiti mi da ih vodim, vjeruj mi da mi to postaje teret jer oni koji ne bi trebali crpe me, a kada meni treba da me netko sluša i pomogne ostaje mi samo pisanje pisma tebi jer me razumiješ i voliš.
tvoj mali vrag od sestre