Ponekad imam želju da sam kao bijela golubica jer njena bjelina ima posebnu draž. Jednostavna je i slobodna, nježna i topla. Ne, ne mogu nikoga kriviti za život kakav imam već godinama jer nitko sudbinu ne može mijenjati. Nedostaje mi društvo, putovanja, ples, nedostaješ mi ti moj voljeni braco jer ti si me učio voljeti život, divila sam se tvojoj snazi kada je majka iznenada zaklopila oči ne znajući da ću ostati i bez tebe nekoliko godina kasnije, u saobraćajnoj nesreći, ne znajući da ću ostati sama prikovana za kolica. Život je lijep, ali je okrutan.
Sve sam izgubila, ali nadu ne. Živim i borim se kao i većina da bih tvom nećaku pružila ljubavi koju imam dovoljno, ali i on polako odlazi jer jednom mora otići svojim putem, a meni ostaje samo da gledam u nebo i tražim bijelu golubicu koja će ti prenijeti dio mene, koja će te zagrliti mekanim krilima i reći da te volim.
tvoja seka