Vepar-saft
Muž nedavno dobio od lovaca mrtvo-smrznutog vepra. Sreće i veselja, moš mislit... Nisam se ja nikad družila ni s divljim prascima ni s lovcima, pojma neimam kak se spravlja vepar. Al, plavuša će naučit, potrudit će se. (Ko što sam pred iks godina isto tako morala očerupat i pripremit fazana. Preživjela, očerupala, pojeli.)
Prvo je Najdraži došao sam doma i pokušao raščerečit smrznutu gromadu da je može u manjim paketićima uvalit uopće u zamrzivač. U hlačama i košulji za posao, i s fertunom prek toga, uzeo nesalomljivi stakleni podmetač (dasku za rezanje, jel) i kuhinjsku sjekiru. I krenuo. Pa je u žaru borbe zašpricao cijelu kuhinju smrznutom veprovom krvlju, koja se naravno i otopila po pločicama i podu. Ondak je opalio sjekiricom po samom rubu staklene a nesalomljive daske. E, šiška, nije daska od nesalomljivog stakla baš potpuno nesalomljiva. Mjesto udarca bijaše valjda jedina Ahilova peta daske, ter se navedena rasula u tisuću komadića. A služila nas je vjerno godinama, i još se priča legenda u našoj kući kako je tajo isprobavao nesalomljivu staklenu podlošku bacajući je pred zapanjenom prodavačicom na kameni pod... Razlegao se zastrašujući zvuk cijelom ulicom, još je dugo zvonilo u ušima a staklo se nije razbilo. Pak je zadovoljni i uvjereni muž izvadio lovu i kupio podlošku. Sad imamo vepra a nemamo više nesalomljivo staklo. ...I onda se sjetio mili moj da me zove upomoć. On se oprao i presvukao i otišao na sastanak, a ja napisala na vratima radnje da me nema pol sata. Zamislite prizora koji sam zatekla - kuhinja sva zašpricana od krvi, staklo u tisuću komada, po radnim plohama i ispod kuhinjskih elemenata. Da su mi slučajno pozvonili forenzičari na vrata, uhapsili bi i muža i mene i rekli da smo zaklali pol grada.... Onda sam se razletila po kuhinji i uništila dokaze. I sad, jel, treba potamaniti tog vepra, komad po komad. Jedan sam dan surfala u potrazi za nekim receptom, za pac i za saft. Onda sam se nakanjivala kad ću krenut u avanturu kuhanja. Pak sam odredila prošli vikend. Kupila sve potrebito, stavila popodne odmrzavat komad divljaka. Sutradan pripremila pac i upacala meso. Piše u receptu da se kuha 3 sata. E da ne bih nedjelju izgubila u nakuhavanju. Tako da sam produžila vrijeme pacanja. Pa sam se konačno nakanila jučer kuhati, u međusmjeni. Da ne pričam o mirisu... a vrijeme teško, pritisak sa svih strana, hoće kiša – neće kiša. A ja spravljam vepar-saft... Otišla popodne na posao, ostavila mužu u amanet da povremeno promiješa i podlije i ugasi kad je gotovo. Stan mirišao na vepra, lovor, slannu, luk, crno vino, majčinu dušicu, klinčić... E, danas smo ga isprobali. Uz pržene njoke i salatu. Meso mekano, topi se u ustima... Mlađa frknula nosom, promrljavila po tanjuru. Starijoj pasalo, a i gladna bila nakon osam sati nastave, a i obožava pržene njoke. Meni ukusno. Mužu fenomenalno. Et. I to smo isprobali. Ima još nekoliko komada mrtvog vepra u zamrzivaču. Nešto za umak, nešto za pečenku. Pričekat će dok se opet ne nakanim. Naporno je ovo. Danima pripremaš, pojedeš za tili čas. |
Financijski preporod
Ima li nade za financijski preporod? Bilo obiteljskog budžeta, bilo privatnog poduzetništva. Čisto sumnjam...
Kupila sam i pročitala knjigu "Financijski preporod". Otkupnina: 271,80 kn. Ništa nije besplatno, naravno. Ak se tip i oporavio i obogatio, svejedno naplaćuje znanje skupljeno tijekom proteklih godina. Ima li što novoga, nešto što nismo znali? Pa sad, vrlo malo. Jer. Sad nabacujem, nabrajam savjete što iz knjige što s audio-kompakt-diskova. Vodu zatvaramo prilikom pranja zuba. Svo četvero. To nam je onak, normalno. Mogli bismo nabaviti pročišćivač vode, to da. Umjesto da kupujemo vodu (a ne pijemo vodu iz pipe već ohoho. Jako je tvrda, puno tvrđa nego zagrebačka ili sisačka.). Šparne ilitiga štedne žarulje koristimo tamo gdje je moguće. Vodim mjesečnu evidenciju prihoda i rashoda, to mi knjiga nije trebala reći. Smrznem se svaki mjesec kad vidim koliki su izdaci. Plaćamo opomene, hitne račune, kartice, ono što nam mogu isključiti. Ostalo čeka bolje dane. Ili opomenu. Krediti? Nikako se iskobeljati. Godinama smo svaki istekli kredit zamjenjivali novim. Ajd, uskoro jedan istječe i nećemo ga nadomjestiti drugim. Jeeee! Lijepo je savjetovati kako se treba isplatiti kredit što prije i osloboditi gotovina. Kako to može učiniti obitelj koja jedva sastavlja kraj s krajem i troši daleko više od vlastitih prihoda?! Što ako samo jedan član obitelji radi, npr. u Tisku gdje su plaće cirka oko 2,500 kn?! Treba izmajmunirati i stvoriti novac za hranu, režije i kredite. Dobro, kod mene nije baš tako crna situacija. Sretna sam što muž ima redovitu plaću. I što se može preživjeti, uz svesrdnu pomoć minusa i kartica. Je, kamate su stravične i za minuse i za kartice, i treba se tog vraga što prije riješiti. Kad se skuca neka lova. Do sada je svaki izvanredni prihod samo popunjavao rupe. Privatni poduzetnici znaju o čemu govorim – ako imaš porodično poduzeće, najčešće prelijevaš iz obiteljskog budžeta na žiro-račun firme. Pozajmljuješ si da bi platio zakupninu, pozajmljuješ da bi namirio državu. (O državi bolje i ne pričati. Kako ti lako i s veseljem zasjednu i blokiraju račun, a koliko muke ježeve treba da dobiješ npr. povrat poreza... I čekajući ga, već ga unaprijed triput potrošiš. I još se veseliš ko malo dijete kad ga dobiješ, čak imaš osjećaj da ti netko nešto poklanja iako je riječ o tvom novcu.) Ako još k tome budućnost djelatnosti koju obavljaš vodi u lagano ali neminovno gašenje, nema ni onog svjetla na kraju tunela. Džabe što voliš posao koji radiš. Glumiš Tonkicu Palonkicu i djeci pričaš kako je "u životu važno" da imaš posao koji voliš i od kojeg možeš pristojno živjeti. Da je sreća u životu imati posao na koji odlaziš svako jutro s osmijehom na licu. Umjesto da dijete usmjeriš u keramičara ili vodoinstalatera ili nekog drugog majstora koji ti za "dobar dan" i detekciju kvara naplati 200-300 kn. (Nda, i posao javnog bilježnika je slično plodonosan al se za njega treba dobro i dugo iškolovati.) Ev, upravo popričah s poznanikom, bivšim vlasnikom jedne radio postaje. Prodao poduzeće, riješio se belaja, vratio mu se osmijeh na lice, stekao čovjek mir. I čuva zdravlje za stare dane. No, i to rješenje ima svojih pluseva i minuseva. Treba steći mirovinu. Naći posao u zrelim godinama. Kad radije prodaješ pamet mlađima nego si spreman učiti nove vještine. Jest da pri zapošljavanju u "tuđem" poduzeću ne moraš razbijati glavu bilancama i doprinosima i porezima i rokovima predaje dokumenata, ali s druge strane radiš kad i koliko ti gazda odredi. Nema zatvaranja radnje da otrčiš djetetu skuhati čaj, platiš račune u Fini. Ili odeš doktoru u Poreč ili u šoping u Trst... Uf. Zastranila ja. Do stoljeća sedmog. Što još priča priručnik za bolje financijsko sutra? Nemoj leasing. Gotovo, kasno Marko... Onda – nemoj na rate, radije skupi gotovinu pa sve plati. Je, al kad ti crkne hladnjak ili perilica ili štoveć a nemaš gotovinu??? Treba čekati nekoliko mjeseci da si skupiš gotovinu, odvajajući od usta pa tek onda zamijeniš crknutu tehniku za novu? Moš mislit. Trebalo bi prvom prilikom uštedjeti oko 5 tisućica, za hitne slučajeve. Nema šamse. Mlađoj trebaju nove traperice, odgađamo kupovinu sve dok nije spala na jedne jedine. Sad je to hitni slučaj. Možda slijedeći mjesec možemo odvojiti dio novčića na stranu za početak te hitne štednje. Ili je vjerojatnije da nećemo moći. Trebat će opet nešto kupiti. Nemoj životno osiguranje sa štednom komponentom, nego policu životnog osiguranja bez štednje, "riziko"-policu. "Bit životnog osiguranja jest obitelji koju uzdržavate zamijeniti gubitak prihoda nastao vašom smrću....životno osiguranje ime i te kako smisla dok ste mlađi, nemate mnogo ušteđevine i investicija te imate djecu koja se još školuju pa nisu sposobna sama zarađivati za život." Neimam životno osiguranje. Muž ima. On, uostalom, i uzdržava našu obitelj. Smanji potrošnju ili povećaj prihod. Je, malo sutra. Vanjske kave su smanjene na minimalac (tog se neću potpuno odreći, a ne), kupujemo jedne novine radnim danom, nedjeljom jok (dobro, i tu se još može uštedjeti, ionako imamo internet i možemo vijesti pročitati na webu). Uspijevamo poplaćati i mažoretkinje, i dramsku, i rukomet, i marendu, i izlete. Curke su toliko skromne da je ovo fakat minimum minimuma. I, gdje smo? U Hondurasu. Čekamo bolje sutra. Imamo planove, imamo ideje. Nije prvi put da smo u krizi. I ova kriza će nas opet ojačati. Iako veze i brakovi hoće puknut najviše zbog novca i odgoja djece. |
Zlatni kažun 2009.
|
Zbivanja u svibnju
Svibanj u Umagu krcat zbivanjima. I svašta se preklapa i treba isplanirati i iskombinirati "gdje i kada". Npr. ovaj vikend se održava Cro fish, CACIB i moto susret. Meni još važnije – na sportske igre u selo moje malo stiže Goldy. Nakon dvije godine, eto prilike za novi susret. Tko zna, možda još netko od poznatih i dragih stiže (jer počinje sezona radničkih sportskih igara). Ter ću dobro očistiti naočale kako ne bih propustila koje poznato lice dok prolazim gradom ili šećem po Stella Marisu ili Katoru.
Dakle, svibanjska zbivanja u Umagu: 06.05. - Prezentacija muzejskih suvenira: Umaška i Buzetska naušnica, galerija Arheotrade, Trg slobode 06.05. - Međunarodni slastičarski kup: Zlatni kažun, Trg slobode (Udruga kuhara Istarske županije izradit će kolač duljine 120 m koji će se prodavati po promotivnim cijenama. Sva prikupljena sredstva donirat će se u humanitarne svrhe.) 08. 05. - Vrtuljak prijateljstva, Trg slobode (Dječji vrtić ''Girotondo'' iz Umaga organizator je 7. Vrtuljka prijateljstva na kojem će sudjelovati 300 mališana iz slovenskih i hrvatskih talijanskih vrtića.) 08.-10.05. - Moto susret: Staaari rokeri, Sol Stella Maris 08.-10.05. - 4. Cro fish, Nova obala (Međunarodni sajam ribarstva i ribarske opreme) 09.05. - Državno natjecanje mladeži Crvenog križa Hrvatske 09.-10.05. - Međunarodna izložba pasa: CACIB, TN Sol Stella Maris 10.05. - Natjecanje u udičarenju: Kup 6. svibnja, Umag 10.05. - Međunarodno natjecanje u športskom ribolovu iz brodice, Umag 11. 05. - 20. Umaški polumaraton: Rivijera 2009, Umag 22.05. - Susret klapa ''Sv.Pelegrin'', POU ''Ante Babić'' 23.05. - Koncert povodom proslave zaštitnika Grada sv. Pelegrina, Župna crkva 24.05. - Dan otvorenih podruma clustera Umag-Novigrad na Vinskoj cesti Bujštine, Svjetski Dan vina 25.05.-01.06. - Europsko TAEKWON-DO prvenstvo, dvorana OŠ ''Marije i Line'' (najveći sportski spektakl ove godine u Hravatskoj nakon svjetskog rukometnog prvenstva) 25.05.-15.06. - Hidroarheološka istraživanja u Katoru - antička Sepomaja, Muzej grada Umaga 27.-30.05. - 10. međunarodni književno-znanstveni skup „Forum Tomizza“, Umag 27.-29.05. - 57. Međunarodni nogometni turnir: Kvarnerska rivijera, Umag 28.05.-02.06. - 48. Europa Rally, Kamp Park Umag, Karigador (Najveće okupljanje kampista Europe, sportski susreti, zabavni program) 30.05. - Jedriličarska regata: Memorijal Nerio Vok, Umaški akvatorij 31.05. - 10. Međunarodni šahovski turnir: Sv.Pelegrin, Umag |
Produženi vikend
Produženi vikend protekao u totalno prevrtljivom vremenu. Temperatura varirala od 14 do 23°C, izmjenjivala se sunčana s kišnim razdobljima. Hodalo se i u debelim vjetrovkama i u majicama bez rukava, iznijele se van i japanke i čizme. Ovisno kako tko podnosi ove proljetne promjene...
Četvrtak popodne i noć na petak je Mlađa provela kod frendice. Stariju nismo očekivali prije kasnih noćnih sati ter smo muž i ja odlučili malo posrediti radnju. Na par mjesta izbija vlaga pa je valjalo postrugati nabubrenu farbu i pogletati. Nedavno smo oprali naš dio fasade, koji se zazelenio od algi. Već tri godine na zgradi nedostaje cijev za odvod kiše iz žlijeba, tako da sva oborinska voda direkt pada na vanjsku jedinicu klime i tako zalijeva fasadu. Pa se skuplja flora i nagrđuje izgled zgrade. Srećom da ne treba neki veći zahvat u i na radnji, osim djelomičnog krečenja... Kasno navečer skupila se hrpa roditelja na parkiralištu autobusnog kolodvora. Stigli mali maturanti. Pomalo smrznuti, pomalo neispavani. Starija je htjela još satima nakon dolaska kući pričati o putu ali smo je ipak uspjeli nakon ponoći strpati u krpe. Dobili smo strogu zabranu buđenja putnice, i toga smo se držali. Tako je Mlađa sutradan ujutro stigla kući, ručala, spakirala se i otišla na turnir u minirukometu a da se sestre nisu ni vidjele. Dok se Starija odmarala od puta i svako malo prisjećala nekog detalja s maturalca, tajo i ja smo provodili suho vrijeme ili u dvorištu ili na biciklima ili u šetnji. Grad bijaše krcat, najviše Slovencima. Terase pune, iz restorana zamirišala riba, slastičari imali pune ruke posla. Tijekom subote je Mlađa javila da je njena ekipa pobijedila na novogradiškom turniru! Stigla je kući taman u vrijeme proglašenja pobjednika Zvijezde pjevaju. Zajedno smo odgledali te posljednje minute, poslušali kratko rukometno izvješće i umorna se sportašica svalila u krevetac. Blaženi produženi vikend pa se i ona stigla naspavati u nedjelju. I nekako je priprema za novi radni tjedan bila opuštenija i lakša... Jutros Starija pita mora li ići u školu. Nije je bilo deset dana na nastavi. Eh... valja odraditi još tih mjesec i nešto sitnog. Ostaju uspomene s maturalca, stotine digitalnih fotografija, poneka razglednica, sitni suvenir. Sigurno će se danima prepričavati zgode s puta. I zaboraviti smrzavanje i ružno vrijeme koje ih je pratilo svih pet dana. ... i eto nam već svibnja. Jedva čekam lipanj. I u njemu tri blagdana upakirana u jedan produženi vikend i jedan slobodan tjedan (ako poslodavci dopuste). Pa će opet biti turista. I sezona može početi. |
Kaja - 22 godine su prošle
Prošle su 22 godine otkako je umrla moja cimerica Kaja. Katica Hrgović. Lani, dvije godine nakon mog posta o Kaji u komentarima se našao ovaj: "Evo, nakon svih tih godina ponovno se budi uspomena na moju školsku prijateljicu Katicu. Da mi je netko rekao da ce me ovako ganuti bilo sta danas ne bih vjerovao. Izuzetna osoba, skromna i samozatajna...lijepa i pametna. I da,voljela je Ranka, Rantu beskrajno. Tuzno je zavrsilo nazalost. Ima sestru Kaja i majka je ziva. Njezin je spomenik jedan od ljepših na Antunovačkom groblju, od bijelog mramora sa otvorenom knjigom koja je ostala neprocitana. Ne znam hoce li vlasnik bloga ovo procitati ali evo, poznavao sam Kaju pa me ponovno zapeklo u srcu (damir 15.06.2008. 13:56)" Hvala Damiru što mi se javio. Dokle god ima nas koji je se sjećamo, Kaja je među nama. Počivala u miru! |
Ako želite, možete mi pisati na
pjesma@gmail.com