Vidjeh Sisak, obiđoh dio Zagreba. Svaka čast velikim i prevelikim gradovima, meni je stoput ljepše u mom malom primorskom gradiću.

Vikend je započeo međužupanijskim natjecanjem iz matematike za 4. razrede, u Labinu. Mamina mlađa matematičarka u četvrtak je saznala da je natjecanje sutradan! Mislim, znali smo mi da će natjecanje možda biti sredinom svibnja ali ne i sigurno jer je tad isplaniran i štrajk učitelja, jel. Ter je dijete vježbalo zadatke s učiteljicom, a doma tu i tamo. Čemu forsiranje, kad nije ni bilo sigurno hoće li ići ili ne.

Elem. Kako smo do četvrtka sve već bili isplanirali, kako će cijela obitelj u petak poslije školice i ručka sjesti u auto i slovenskim autoputevima i pod zaštitom godišnje vinjete zapaliti u Sisak pa potom u Zagreb, valjalo je pretumbati planove. Jer se labinsko matematičarenje predviđalo od rana jutra do kasnog popodneva. Pak je tajo ujutro ispratio Mlađu i saznao od učiteljice da natjecanje traje do 12 h a da se rezultati očekuju iza 15. Pa je ponosni tata došao po svoju matematičarku u podne u Labin i dovezao je doma. U međuvremenu je i ručak bio spreman, koferi skoro pa spakirani. Valjalo je još provjeriti papirologiju, da ne bih što zaboravila za kontrolu, ostaviti stan u čistom stanju i dovoljno speglane odjeće da moj trojac ima što za odjenuti dva dana.

Taman krenusmo a Mlađu nazove učiteljica, s viješću da je dijete osvojilo 9. mjesto, od ukupno 31 natjecatelja u njenoj kategoriji. Ihaaa!!!! Dobro raspoloženje pratilo nas je cijelim putem. Usput smo i posložili kockice vezane uz ta matematička natjecanja. Naime, za niže razrede osnovne škole nema državnog natjecanja nego je najviša kategorija međužupanijsko, štono bi se reklo – regionalno natjecanje. Prem tome, Potočnica četvrtarica je 9. u svojoj regiji. Još da uspijem negdje saznati što sve spada u tu regiju. Izgubih oči sad tražeći po internetu, još nis našla.

I tak, petak veseo i radostan bio. Cesta suha, promet rijedak, zelenila uokolo ko u priči. Labuda nahranili u Otočcu na Krki. Proždrljiva živina ćopila Stariju za prst dok ga je hranila perecima, sram ga bilo.






U Sisku obišli muževe starce, prespavali kod moje mame. Predgrađe se zazelenilo od trave i drveća,



čak ni smrdilo nije kao obično, iako bijaše toplo i sparno. Par sati ovdje, par sati ondje, vidjeli, bili viđeni. I u subotu pokupili svoje prnje i otišli u Zagreb.




V Zabregu smo pozvani pogledati jedan stan u novogradnji na Laništu. Lijepa zgrada,



lijep okoliš,





u daljini se ponosito uzdiže Arena.



Grad se širi, niču nova naselja, mijenja se izgled metropole. Ovaj dio grada će navodno postati fensi-šmensi centar izvan centra. Mašala. Tko može i želi, nek si kupuje stan ovdje. Gdje je lani kvadrat cijenjen na 1900 ojra. Da o 20- ili 30-godišnjim kreditima i kamatama i otplatama i kupovini namještaja i sveg pribora i alata za živjeti ne govorim... Sretan onaj koji ima osiguran krov nad glavom.

Prošireno-obiteljsko druženje i ljudovanje kod moje seke trajalo do nedjelje ujutro. Ispratismo tada moj trojac, vratiše se kući Potočnice sa svojim tajom. Neki na pripremu za školicu, neki na glasovanje.