Obavila sam i kontrolu. Zbog toga sam i išla u Zagreb. Al sam si izorganizirala boravak da mi ta kontrola dođe kao nešto usput. Oboružana nalazima koje je internist tražio naručujući me prije pola godine, provela sam opet u utorak par sati u Klinici.

Nalaz krvi dao je vrijednosti dva markera, CA 15-3 i CEA. Jedan je isti kao prije 6 mjeseci, jedan je značajno manje prisutan u mom tijelu. To je jako dobar znak, i tome sam se i nadala.

Obavila sam prošli tjedan i ultrazvuk dojki, iako to nije bilo traženo. Nije mi bilo potpuno svejedno otići k svom radiologu, jer me zadnji put kad smo se vidjeli poslao na višemjesečno "putovanje". Ali upravo zato što smo dream-team (on sa svojim znanjem i pristupačnošću i povjerenjem koji ulijeva a ja sa svojim redovnim samopregledom, jel), mali tračak neugode je raspršen istog trena kad mi je srdačno prišao i pozdravio me. Saznadoh tada i da sam po svjetskim mjerilima trebala obaviti već tri mamografije. A ja nijednu. Znači, uskoro treba i to riješiti. Ultrazvuk pokazuje da je sve u redu, liječnik mi je pregledao i jetru i područje ispod trbušne maramice, objašnjavajući da se tumor dojke može raširiti na te dijelove tijela. Sve je na svom mjestu i broju i izgleda normalno.

Hormonalne tablete Nolvadex koje koristim već godinu dana pomažu u liječenju i postoperativnom postupku tumora dojke ali imaju i nus-pojave. Što nije ništa neuobičajeno, ko što moja mati koristi tablete za snižavanje tlaka i od njih joj onak "usput" naotiču noge. Osim neugodnih valung-napadaja na koje sam se već privikla, posljedica mog hormonalnog liječenja je zadebljanje stijenki maternice, pri svakom ginekološkom pregledu se ustanovi sve veće. Pa dok ta debljina ne dosegne kritičnu vrijednost – pije se Nolvadex, a ako se prekorači ta vrijednost, treba se javiti u Kliniku da se promijeni hormonalna terapija. Za sad je sve ispod granice.

Sve je donešene nalaze internistica u utorak pregledala, rekla da pokazuju dobre rezultate. I naručila me za pola godine, ukoliko ginekološki nalazi ostanu ispod granice. Pet minuta razgovora i to je to.

Preostalo je spakirati se, pozdraviti se sa sestrom i sjesti na bus. Užareni asfalt ostade za mnom. Prolaskom kroz Karlovac bila sam najveća faca u autobusu. Mahala mi Suncokretica sa svog radnog mjesta, ja odmahivala i slala puse, i sva sam važna bila. Hvala ti, mila, na dočeku!

U smiraj dana dođoh kući svojoj, Potočnicama koje se jednako zaželješe i mene i "normalne" kuhinje, hehe, i mužu svome koji je dva dana držao sve ćoškove.

Nastavak tjedna u revijalnom tonu, s jutarnjim kavama uz more.



Neprocjenjivo.