Umag je protekli vikend ugostio tisuće bajkera (spominje se čak 12 tisuća!). Najviše do sada. Pogodovalo im je lijepo vrijeme, nakon tolikih kišnih susreta. Svi kafići u gradu i okolnim turističkim naseljima bijahu okupirani bajkerima. U subotu su se naslikavali na Novoj obali, kak je u zadnje vrijeme jako moderno i in stvarati milenijske fotke, tak su i bajkeri pozirali za jednu milenijsku. Gdje god pogledaš – motori, kožna odijela ili prsluci, kacige (što obične, što ocrtane, što s ušnim ili repnim dodacima). Bijaše i gospode na snažnim al tihim makinama, čitavih obitelji na cestovnim krstaricama, ali i nadobudnih preglasnih motorista.












Graja, turiranje, glasni rock iz zvučnika kafića – ništa to nije smetalo da se popije jedna blogerska kavica u Tondu. Jest da su glasnice bile na granici stradavanja, al se nismo dali. Poslije smo s Goldyjem prošetali gradom, pokazali mu crkvu i pred crkvom trg nalik na autobusni kolodvor (sam je čovjek donio takav zaključak, nis´ ja ništa suflirala). Onda prođosmo uz ribarske barke, prokomentirasmo nezaštićene rupe-šahte na rivi,



kablove nepoznate namjene koji vire iz kamena, ribarski gat koji je trebao biti svečano otvoren za Crofish (pa nije, al to ne smeta neke da se parkiraju tamo). Bijasmo i na ribarskom sajmu. Ispred šatora Crofisha, nađosmo stvarčicu koju intenzivno tražimo već duže vrijeme. Na jednoj izložbi meda, Starija je vidjela dozator za med. Zgodna stvarčica, ne moraš odvrtati poklopac staklenke s medom, ne ulijepiš se i med elegantno uliješ u žličicu. Pokušali smo naći makar staklenu posudu za tekući sapun, ali potraga nije dala rezultata. Do subote. Na štandu s domaćim medom kupismo! I nije pretjerano skupo - 55 kuna.