dva

29.04.2005., petak

Rad oslobađa

Dobili smo poziv. Operacija je 05.05., do tada treba povaditi hrpu nalaza. Držeći se one :RAD OSLOBAĐA, jučer sam prionula poslu ne bi li rasteretila miasli. A nije da je bilo zabadava:

2 x 50 litara zemlje =40,00 kn
7 x petunija po 3,00= 21,00 kn
10 x surfinija po 5,00= 50,00 kn
7 x lonac+tanjutić za cvijeće = 50,00 kn
6 x 8 litara vode= nemam pojma
2 x sat zgrbljenih leđa = opasnost za povratak išijasa
150 x “mili, nemoj u mamino cvijeće nabijati loptu” = 10 novih sijedih
25 x “dragi, molim te skloni negdje Malog da to posadim u miru” = ostao bez večere
3 x “dragi, molim te dovuci mi one kištrice sa balkona” = skoro sve dovukla i odvukla sama
1 x “sjedi tu na stepenice i čitaj mi prirodu naglas” = sladoled, 32,00 kn
2 x kruškin cvijet, seciran tako da se vide prašnici, tučak, lapovi..= bez dvije kruške ujesen
1 x svađa zbog neprimjerenog čuvanja malog djeteta = tiha misa i opet niš od bračne gimnastike

- 14:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #

28.04.2005., četvrtak

Final countdown

Sjećate li se velikog hita grupe Europe : Final countdown ? Ja kroz maglu, al mi je ovih dana skroz na pameti. Naime, moj veliki sinek idući tjedan ide na operaciju – vađenje krajnika. Sa strane gledajući, mnogi će reći: ništa strašno. To je jedna od najbezazlenijih operacija, ali moje majčisko srce je pod stresom, najrađe bih prespavala idući tjedan! sad kad je konačno došlo blizu, ja bih sve odgodila. A počeli smo ganjati tu operaciju prije gotovo DVIJE GODINE. U ljeto 2003, ono tropsko ljeto (toga se valjda sjećate!) kad sam ja gurala svoj pozamašni trbuščić u kojem se valjuškao mali pilić, s Velim sam krenula na hodočašće po zdravstvenim ustanovama, e ne bi li mu riješili problem čestih infekata, neobjašnjivih povišenih temperatura, ne bi li se riješili traženja turističkih ambulanti baš na svakom godišnjem...I tako, povadili mi nalaze, a ono dijete mi skroz naskroz anemično. Željezo mu 2,9 nekih jedinica, a normala je od 9 do 29 istih nekih jedinica. Mene pukla grižnja savjesti, pa cijedi ciklu, trpaj u njega špinat, grah, meso i naravno ferotabletice. Pa onda 2 mjeseca pauze nakon terapije, da krvna slika ne bude lažno dobra, pa opet vadi krv...U međuvremenu dobio veliki Malog brata, pa babinje, krstitke i eto nam Božića i nove godine. Pod normalno je da je svaka 2 mjeseca bio na atibioticima, a kad nije, i odemo kod famoznog ORLspecijaliste, on ustanovi upalu sinusa, prepiše antibiotske kapi za nos iz ljekarne (btw ,vlasnica njegova supruga) i odgodi operaciju za mjesec do dva, u mintajmu dijete slomi ruku na tjelesnom, pukla ko bundeva, na dva mjesta, pa opet ne može, a već smo imali termin krajem svibnja prošle godine. Dok se to sve sredilo, došla polovica lipnja, i kažu doturi, ne vadimo krajnike do rujna, te sezona godišnjih odmora, te po ljetu to nije dobro radit, i tako dočekasmo mi prošlu jesen. U jesen, u stvari u kolovozu još, imali smo prometnu nezgodu kad smo se vraćali s mora, polupali auto, vraćen sa popravka 18.10.2004. Ja se vratila na posao poslije porodiljskog, frka sa čuvanjem maloga, počela jesen, a moj veliki opet gotovo svaki mjesec neki infekt. Razvuklo se to do kraja veljače ove godine, kad smo se konačno ( po ne znam koji put) upisali na listu za operaciju, 23.02.2005. Rekli mi da se čeka oko mjesec dana, što zaista i nije nešto. Baš sam pomislila taman će mi dijete oko Uskrsa biti operirano, pa su onda tjedan dana ferije, neće ni izostajati puno sa nastave. A ono – ma’una! I pristojno ja čekam, vrijeme leti, a od poziva ni P. Nazvala ja nekidan, fino se predstavim, pitam u čem je problem, a sestra meni – pa znam ja vas po prezimenu, vi ste već nekoliko puta odgađali operaciju! Ja u šoku, al duboko uzdahnem i jednom, samo jednom kažem – to nije istina, al neću se sad svama objašnjavat i natezat, nego imate li vi informaciju kad bi moje dijete došlo na red za operirat se. Žena lista, traži, lista,traži, i kaže-evo, 12.5. Ne mogu vjerovati, ništa prije toga. Kaže siserica – znate, pa bio je štrajk jedan tjeda, pa smo imali epidemiju gripe drugi tjedan,tak da su svi termini pomaknuti. Ma pomaknut ću ja s pameti, dok vas se ne riješim, stoko jedna podmitljiva! To sam, naravno samo pomislila, a u lice ( slušalicu) sve fino, suzdržavam se. Naime, veliki sin bi trebao oko 1.06. ići na ekskurziju, na more, u Split na pet dana. To košta oko 1200 kn, plus džeparac, pa koje nove čarape, majičica, tko zna-možda i nove kupaće (djeca rastu!) i uostalom, mi smo tu ekskurziju već počeli uplaćivati (na rate). Kontam (što’b rekli bosanci) možda se ni ne oporavi do tada, pa ne bude mogao ići. Pa tko će ga kod kuće slušati (i gledati) tih pet dana, cvilit će ko cvilidreta, a opet ako ga pustim, pa nedajbože dođe do kakvih komplikacija, neću si moći oprostiti.
I sad je krenila AKCIJA STADION (znat će oni stariji –ak ovo koliko je dugačak post itko i bude čitao) Sve snage i protekcije smo upregli i uspjeli isposlovati da bude operiran 05.05. tj. u idući četvrtak. Sad mi je opet knedla u grlu i kamen u trbuhu, idem ga pokrivati po noći, ljubim ga i govorim mu – najdraže moje, jel’da ćeš se probuditi poslije anestezije, jel’da će biti sve u redu...

neću više nikad vikat na tebe
oprostit ću ti svaku svinjariju
peći ću ti palačinke svaki drugi dan
igrat ću s tobom nogomet

- 15:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

27.04.2005., srijeda

Varka malog marka ili...

Dobila sam danas emajliranu poštu. Od meni dragog kolege. To je u stvari forwardirana poruka, vjerojatno ju je i netko od vas dobio.

Radi se o molbi za pomoć, pomoć bi se sastojala od toga da ja tu poruku proslijedim dalje, mailom, nekom iz mog mail-adresara. Ništa mi nije jasno. Čovjek koji traži pomoć tvdi da se svaki put kad netko nekom proslijedi poruku, za njegovu bolesnu kćerkicu daruje 35 centa. Daleko da sam ja neka mudra tehno žena, al fakat mislim da tu neko nekog..da ne kažem šta. Kako će AOL i ZDNET mreže znati da sam ja sa yahoo maila poslala nekom mail???

Ipak bi mi bilo draže da je neka prevara, nego da zaista postoji 10-godišnja bolesna Rachele i njeni očajni roditelji...
Što vi mislite?

kopi-pejstam mail:

Drage kolegice i kolege,
>> > > > > danas sam dobila ovu poruku iz Medjunarodne udruge profesora
>> > > talijanskog
>> > > > > jezika (AIPI-Associazione Internazionale Professori di
>> > > > > Italiano)
>> ciji
>> > > sam
>> > > > > clan i od Predsjednice Udruge Dante Allighieri u Splitu
>> > > > > (kolegice Nigojevic).
>> > > > > Radi se o pomoci oboljeloj djevojcici od leukemije stoga vas
> molim
>> da
>> > > > > procitate prijevod poruke i da je proslijedite e-mailom
>> > > > > osobama
>> koje
>> > > > > poznajete van naseg instituta. Hvala.
>> > > > > Predmet: Leukemija - molim Vas procitajte poruku Ako je
>> > > > > izbrisete onda uistinu nemate srce.
>> > > > > Zdravo, ja sam otac, imam 29 godina. Ja i moja supruga smo
>> > > > > imali
>> > > predivan
>> > > > > zivot. Bog nas je blagoslovio s predivnom djevojcicom.
>> > > > > Nasa kci se zove Rachele i ima 10 godina. Lijecnici su joj
> otkrili
>> > > tumor
>> > > > > na mozgu i u tijelu.
>> > > > > Jedini nacin da je spasimo je pristupiti operaciji. Medjutim
>> > > > > za
>> > takova
>> > > > sta
>> > > > > mi nemamo dovoljno novca.
>> > > > > AOL i ZDNET (mreze u Italiji) su pristali da nam pomognu.
>> > > > > Nacin na koji ce nam pomoci je slijedeci: ja sam vam poslao
>> > > > > ovu
>> > > poruku,
>> > > a
>> > > > > vi je proslijedite ostalima. AOL ce prema poslanim porukama
>> > izracunati
>> > > > > koliko je osoba dobilo ovu poruku i po svakoj osobi koja
>> > > > > otvori
>> ovu
>> > > > e-mail
>> > > > > poruku i proslijedi je drugim osobama nama ce donirati 32 centa.
>> > > > > Molim Vas pomozite nam.
>> > > > > Iskreno
>> > > >
>> > >
>> > >
>> > >
>> > >
>> > > __________ NOD32 1.1063 (20050415) Information __________
>> > >
>> > > This message was checked by NOD32 antivirus system

- 14:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

25.04.2005., ponedjeljak

Došlo cvijeće i proljeće...došo Đurđevdan

Još ne mogu nadoć od napornog vikenda. Kao što napisa Umorni, sezona kirvaja je počela. Kirvaj, ili kirbaj – proslava u široj društvenoj zajednici (župa, selo, sokak...), slavi se na dan sveca-zaštitnika neke župe, svaka kuća koja drži do sebe danima prije priprema se za taj dan, kreče se prostorije u kojima će se primiti gosti ( netko i svinjce kreči, pa voćke u dvorištu..), peče se nebrojeno mnogo vrsta kolača, (ili barem 5 više nego prva komšinica!), kolju se i peku pečenke (mlade gicice), a i pokoji se janjac okrene, na dvorištima se u kotlovima miješa čobanac po tajnom receptu glavnog kuhara, ma milina...mislim za goste, a za domaćine, vjerujem katastrofa od troška i posla, al ne može se od sramote ne pozvat rodbinu, uglednike, kumove....Treba spremit puno više hrane nego što će se pojest, jer se, kad gosti krenu odlazit pakuje i tkz. milošće tj, vrijedna domaćica vam za kući spakuje malo prasetine i kolača, svako na svoj papirnati tanjur, pa u alu foliju, da se nađe za večeru, sutradan za doručak...Sve u svemu, svi se drže one: bolje da propadne selo,nego običaji!

I sama sam imala priliku u petak biti gošća u selu u kom je zaštitnik sv. Juraj, tj. kak se kod nas kaže- slavilo se Đurđevo. I sve u redu, i za pet, da me nije malo potreslo moje neznanje a u svezi i glede sveprisutne teme: villa Marija.
Ma odma mi prisjela i pečenka, i francuska salata, i jakić pita.Smukavila sam se kad sam skužila da BAŠ SVI TO GLEDAJU, svi osim mene. Razgovor je išao otprilike ovako:
- dragi, baš nešto mislim, pa mi ćemo postat ko Jurakovi

( sad ja dumam- to su glavne face u seriji, imaju love, mislim da se kurvaju svatko na svoju stranu, djeca im razmažena, dokona...bar mi se tako čini, nemam pojma, možda sam i fulala, a na što je od toga mislila ova koja je svog muža i sebe usporedila sa Jurakovima?)

Pa onda:
- a jeste vidli ovo sa Maxom? Pa nije valjda da je stvarno mrtav? ( za tog ni čula nisam, al vjerojatno je neka veća faca)

- Al glavno da će sad udovica sve dobit. Sve je sređeno, poslije njegove smrti sve ostaje samo njoj! ( a ne znam zašto bi i bilo drugačije )

- Ma to su ono nešto zamuljali, vidit ćete vi, kad se Max u ponedeljak pojavi živ i zrav?

- A Dora i Luka? Ste ih vidli? ( ne znam jesu li to cura i dečko ili braco i seka, al sam imena često čula u paketu)

- vid što ona podsjeća na ženu Tome Juraka ( to oni meni, zblenutoj )

E, to me je dotuklo! Danas, negdje oko pola sedam, prekidam sve aktivnosti i idem vidit na kog sam im to nalik, da znam jel im trebaju naočale ili ne? A i za karakter dotične ću se raspitati, možda su me i uvrijedili, a ja se samo glupavo smješkala. I u sebi čvrsto odlučila: nogometaši i manekenke su moji, neće valaj bit više domaće sapunice bez mjehurića u mom dnevnom boravkuuu!

- 13:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

22.04.2005., petak

Kad bi svi...

Uzela sam si pauzu i otišla zapalit i popit kavu u neke sporedne prostorije, da ih tako nazovem (a nije wc!) uz moj ured. Naima, kolega u uredu je nepušač.
Izvana čujem glasove dječice. Dva dječaka se dogovaraju, igrat će se majstora...

- bok, baja, moš mi popravt moj bicikl?
- neću se tako igrat...nisam ja za tebe “baja”. Moraš doć i reć: “Dobar dan, gospodine. Možete li mi popravit moj auto?” Aj sad ispočetka.

Gasim cigaretu, i mislim si – vidiš ti mališana. Sjetim se one Arsenove: Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu...

I kod mene je jučer bio majstor za moju perilicu suđa, koja je u kvaru već gotovo mjesec dana. Smiješna zgoda. Happy end. Za sad. A s majstorima uvijek neki problemi...Nekako sam došla do zaključka da su najbolji majstori skoro pod mus pijanci. Odlično odrade posao, al piju ko smukovi. Većinu moraš čekati danima, ili satima od dogovorenog. Nikad nije kvar ono što se na prvi pogled čini. I naplate, masno...

E, a ovaj jučerašnji, ko da je sa Marsa pao. Našla ga preko interneta. Nije baš iz mog grada, iz obližnjeg je. Ovog lokalnog, ne bih više ni pod razno angažirala. Prije nekoliko godina mi je masno naplatio priključivanje novog plinskog štednjaka na gradski plin. I zapamtila sam mu. Radije bih si kupila novu perilicu nego ga pozvala. Dakle, dogovorim ja s novim majstorom da dođe oko 16,30. I čovjek dođe pet minuta ranije. Objasnim mu u čemu je problem. On rastavio perilicu, pogledao, isprobao, mjerio napon, struju, šta ti ja znam. Uključili mi perilicu, ona radi !!! Splašila se majstora. Ko ono kad dođeš kod zubara, i više te ništa ne boli. Čovjek je sve natrag pošarafio, popio sok i pitam kolko košta, on kaže: PA, NIŠTA. Ne mogu vjerovati. Bio je 45 minuta, istina da nije promijenio ni jedan dio, ali izgubio je vrijeme, potrošio nešto benzina... Eto, ima i takvih. I je na odlasku rekao da isprobam perestrojku, i da mu javim kako radi.

I ode čovjek. Natrpam ja suđe, uključim Maricu (to ja mojoj perestrojki od milja). Nakon 30 minuta provjerim, ona ne grije vodu, i sve ko i prije..Resetiram je i izaberem točno onaj program koji je radio kad je bio majstor. Provjerim nakon 35 minuta, a ona ni deterdžent nije uzela. Ništa, nazovem majstora. Kaže, naručit će novi programator, al će prije provjeriti koliko košta i javiti mi. U međuvremenu ja ponovno restartam Maricu, bijesno je šutnem nogom, prosikćem :KRMAČO!!! I odem. Zove majstor, novi programator košta 100 eura ( odoše moje nove cipele u vražju mater!!!). Dok s njim razgovaram, idem do kuhinje, otvaram Maricu, a ono: ona grije vodu, uzela deterdžent, pere ko ispravna...

Ispričavam se čovjeku. Maštam, možda, ak još malo nadodam imam i za torbicu ;)))))

- 11:27 - Komentari (15) - Isprintaj - #

20.04.2005., srijeda

Ziviliiiiiiiiiiii

Potaknuta današnjim postom jedne od mojih omiljenih blogerica sjetila sam se jedne provale mog velikog sina.

Imao je 5 i nešto godinica. bili smo kod kume koja je kupala svoju malu djevojčicu, bebu od 2-3 mjeseca. Moje dijete se zablenulo u malu i pita mene: mama, a sta joj je ONO? Jel joj to isto guza? Kuma i ja krepavamo. Uozbiljim se i poučno-metodično-didaktički-pedagoški odgovorim: nije, mili. To joj je koka. On, ljutit i uvrijeđen (možda i malo razočaran majčinim nepoznavanjem anatomije): Ma, mama, nijeeeeeeeee. Kako nije ljubavi, kak TI znaš da nije? PA LIJEPO! A GDJE SU JOJ BLAKE?! (blake=dlake)

Već sam u nekoliko navrata tu pisala o mom Velikom. Ma mislim da to nije samo majčinska opsjednutnost svojom djecom, on je stvarno nešto ono....

A Mali? Njegovo vrijeme tek dolazi. Još ne priča puno, al već mi kavu krade. dok sam se okrenula, nema moje nesice (hladne, uvijek mi se ohladi kava-očaj!). Mali ju je zgrabio, pola pije, pola šarcu ( body-ju, tepihu, medi..)daje. Ja onako zgranuta, najrađe bi se puknula smijati, al složim ozbiljnu facu, smišljam što bih mu rekla, a on: Mama, nema ziviooooooo! Kao: tužan je jer više nema za piti (on sve tekućine zove Ziviooooooooo!)

Da se vratim Velikom. Ko prvo, javno ga pohvaljujem. Dobio je peticu iz one povijesti hrvata, al bila sam jučer na informacijama – dizastrrrrrrrrr. To zaslužuje poseban post.

Ostavit cu to za sutra! Dok se još malo ohladim. Ziviliiiiiiii

- 15:24 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Teme i dileme (trileme,...)

Imam jedno onako, opće pitanje : kak vi pišete to što pišete po svojim blogovima?

1.jel vam se blog cijeli dan mota po glavi?
2.jel čući negdje u primozgu?
3.jel imate šalabahter sa zapisanim temama koje planirate obradit?
4.jel vam padne na pamet često: a što nisam ponio svoj digitalni aparat, pa da uslikam ovog mulca i stavim si to na blog?
5.jel čitate nekog prvi put zato što vam se sviđa ime njegovog bloga, zanimljivo je, intrigantno? ( mene onda nitko ne bi čitao)
6.jel odabirete blogove za čitanje po redu. prvo kuleri, pa skoro kuleri, pa frešeri?
ili čitate samo one koji i vas čitaju i komentiraju?
7.čitate li kod drugih blogera samo postove ili i sve komentse na post (ma koliko ih bilo, npr, 94 kom)
8.jel vam se dogodilo da pomislite da je neki post takoo dobroo složen, da jednostavno nemate što napisati pod komentar, a htjeli bi?
9.jel prvo puknete svoj post, pa onda idete čitati svoje omiljene, ili obratno?

Ja radim obratno. Skoz pomalo čituckam tuđe postove. I onda skužim kak je netko pisao o nečem o čem sam i ja htjela post složiti, dok uhvatim vremena. Pa mi se onda to čini bez veze. kao nekog (foto)kopiram. A i uvijek mislim da je taj netko drugi to napisao bolje, duhovitije, sažetije, pametnije nego što bih ja to mogla. Eto, idem sad ovo puknit na web, pa početi pisati neki novi post. Inspiriran jednim koji sam danas pročitala, ali ipak moj ;))
I popit kavu, usput.

- 14:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.04.2005., ponedjeljak

Plodovi

U jučerašnjem postu sam pripomenula da nam je jučer bila godišnjica braka. Nisam napisala koja. E pa, dvanaesta. I kad bi sad nešto o tom htjela pametno napisat, sve mi se čini bez veze.
Mislim da je sve stvar kompromisa, i nitko nije onakav kakav se na prvi pogled čini. Treba odvagnuti, staviti na jednu stranu što nam se kod nekoga sviđa, a što ne. Kod naših prijatelja vidjela sam razno razne situacije, i uglavnom sam nakon toga još sretnija što je Zakoniti moj zakoniti.

- kad je gladan, uzme si jesti (sam)
- kad nema ništa posebno za ručak/večeru sam si nešto napravi, i još mene pita hoću li i ja
- kad se ide tuširati, sam si uzme čisto rublje
- ako ne želi da mu se košulje peru u vešmašini sam ih pere u kadi ( ja to ne radim jer smatram perestrojku sasvim solidnim dostignućem tehnike, a i išijas me ćopio prije par godina i ne bih da me opet sahvata od grbljenja nad kadom)
- sam si pegla košulje, jer je to radio i dok se nije oženio, smatra da to radi najbolje na svijetu, i nemam ga namjeru razuvjeravati
- razgovorljiv je
- nikad nema primjedbe za moj izgled (što mi ponekad smeta)
- ne prigovara mi dok vozim, a ja njemu gotovo uvijek, i on to podnosi ( ali moram pripomenuti da ima vozačku nepune dvije godine, a ja, jakooooo dugooo)
- svira gitaru
- sad rjeđe nego prije, al zna mi svirat po narudžbi, samo za moju dušu ( u prvo vrijeme našeg zajedničkog života često mi je znao svirati “Jubi san vašu ćer” za uspavanku)
- ne sluša narodnjake
- ima super mamu
- super skija i pliva, a u doba intenzivnog upucavanja znao je po zagrebačkim ulicama izvoditi gimnastičke vratolomije da me zadivi ( npr premet bez ruku) iako uopće ne izgleda kao neki sportmen
- ne može dugo spavati subotom i nedjeljom, pa uvijek ide po svježe pecivo za doručak
- sam pere auto ( ne traži da mu pomažem, usisavam itd)
- dobro karta belu i kanastu
- odlično se kuži u sve vezano za kompjutere i tehniku
- pravi odličnu pizzu i još neke delicije
- pravi lijepe i pametne sinove

- e sad bi bilo dosta, bojim se da mi ga neka usamljena blogerica ne otme. Ima toga još, a naravno da ima stvari koje mi ne štimaju. o tome ću sigurno nekom drugom prilikom. U stvari prvom prilikom kad se naljutim na njega.

- 13:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

17.04.2005., nedjelja

Problemi s perjem

Dakle, ovaj vikend je trebalo preživjeti. Sad kad bi još sutra bio neki dan za odmor od vikenda, to bi bila prava stvar. Počelo je sa izlaskom u petak. Zakoniti i ja spadamo u onu skupinu parova koja je izlaske vikendom navečer zamijenila izlaskom subotom prijepodne. Na tržnicu (više-manje) i kavicu na nekoj terasi kafića u centru. Otkako se rodio Mali i to baš nije pod redovno, barem za mene.
E, a ovaj petak smo izašli navečer. Naime, u našu provinciju je zalutao jedan dobar swing bend i imali su koncert u kafiću naše mladosti, kafiću kojeg je bilo nezamislivo ne posjetiti poslije škole, makar samo ući i izaći, vidjeti koga ima, zapaliti krišom cigaretu...
Koncert je bio prva liga, ekipa također, đus-vodka se trošila nemilice, a ugodno iznenađenje je bilo vidjeti i dvadesetak godina starije od nas, ali neke nove klince. Sva sreća da ima još mladih ljudi koji se ne pale samo na narodnjake. Nakon dobra dva sata žive glazbe, nastavilo se u revijalnom tonu: od Azre do Stonesa i sve one dobre stare stvari, koje u kombinaciji sa sjećanjem na dobra stara vremena samo mogu namamiti čovjeka da naruči još jednu rundu. S obzirom da ipak nismo u kondiciji, cijela je klapa oko pola dva zaključila da je vrijeme za poći.
U subotu smo otputovali u inozemstvo, po novo perje. To me je do kraja dotuklo. Da prethodne rečenice ne bi izazvale pogrešne insinuacije, iskreno priznajem da se radi o odlasku u bih, a u svrhu nabavke jeftine odjeće i obuće, te cigareta. Krenuli smo u sedam, još krepani od sinoćnje terevenke. Poveli smo i Velikog sina, pa se moglo očekivati svakakvih pitanja i komentara, od toga da on ni lud ne bi pisao ćirilicom (jer misli da je to jako komplicirano za naučiti), pa kako se Brod može zvati i srpski i bosanski (a Gradiška samo bosanska), do bojazni da će nas otkucati pri povratku jer nosimo jednu šteku više od dopuštenog. O mamakanju i tatakanju da i ne pišem. Jedva smo mu uspjeli začepiti usta odličnim čevapima, al kad smo sjeli u zagrijani auto ( naš ne klima, nema klimu), jedva smo izdržali tiradu prigovaranja: zašto sunce grije baš na njegovoj strani, pa žedan, pa mu se spava... Blože sačuvaj...
Ja sam bila totalno u bedu, nisam si kupila ni pola sa zamišljenog popisa želja. Sve što mi se svidjelo je za ženske koje imaju guzu ko pola plivadona, a nožice tanke da bi u Plivi mogle poslužiti ko epruvete. Ni za gornji trap nije ništa bolje. Naišla sam na zgodne bluzice, modernog kroja i boja po 40 kuna, ali (sudbo kleta i kuhinjo slavonska) jedva da sam našla jednu ( zaista, samo JEDNU) u koju stanem. A nadobudno sam uzela tri, za početak veličinu L, i krenula isprobavati. Ne znam trebam li napisati da ih nisam mogla navući preko svojih junačkih (dobro, majčinskih, ali definitli ne KOKOŠJIH) grudi. Pa dobro, tražim ja prodavača da mi doda broj veće. Probam i te, i već se vidim od sutra na dijeti od 900 kalorija. Naravno, i broj veća mi nije odgovarala. Kaže čovjek, mislim da imam i XXL, i od posljednje dvije u toj veličini samo mi je jedna odgovarala. Naravno da sam jadnom čovjeku skresala da su ti brojevi vjerojatno rađeni po nekim anoreksičnim kineskinjama i da su mu bluze tako jeftine zato što ih nema tko kupiti, jer manekenke se ne oblače na pijacu, a mi Normalne žene, sa svim atributima nema šanse da se u to zavučemo. I s obućom ista stvar, svaki iole zgodniji par imaju od broja 37, a i taj im je pogolem, tako da opet dođu na svoje samo visoke mršulje sa velikim stopalom. No, barem mi je ostalo novaca za šećer (5kg je 14 kuna) i maslinovo ulje. Jako me je iznenadilo da recimo splitsko SMS djevičansko maslinovo ulje od 0,25 l stoji preračunato oko 12 kuna, a kod nas je dvostruko skuplje. Našli smo i Milku na akciji, 100gramska sa cimetom za 0,79 KM, tj. za 3,20 kunića, a nije joj izašao rok trajanja. Kasnije sam vidjela na računu, da naši susjedi nemaju porez na masl. ulje (kao mi npr. za kruh i mlijeko) a i onaj koji imaju je 10 posto!

Moram za kraj pripomenuti da mi je danas godišnjica braka. Iako je do ponoći još ostao samo sat, čestitke primam i sa zakašnjenjem. Vjerujte, imate što i čestitati ;))

- 23:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.04.2005., petak

Voćka (by kvočka)

Nisam zamrla, samo me ova kiša u zadnja tri dana dotukla. Sinoć negdje oko 19 i 30 malo je stala, pa sam ulovila voćku između dvije kiše. Dobriša dobri, tebi u čast evo moje slobodne izvedbe:

Gle malu voćku između dvije kiše,
toliko već pada da joj se kiše. (apćihaa)
Ne blješte blicem obasjane
nakisle i propupale joj grane...

dalje se ne mogu glupirati,
nastavak zamislite sami.
Idem zaradit plaću,
blog ću morat sređivati noću...

- 13:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.04.2005., srijeda

Maćuhice, moje i Matoševe

MAĆUHICA

Oskaru Dürru

Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!

Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice, kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vedrog neba, modrog kao lan.

Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćuhica cvate, ali ne miriše -
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.

No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.

A.G.MATOŠ

- 00:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.04.2005., utorak

klivia

a ovo je probno ubacivanje slikice!

- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prekinuta utakmica :(

Prekinuta je utakmica Milana i Intera, dva milanska kluba, jer su divljaci navijači pogodili najprije golmana, pa onda odmah nakon prekida opet ubacivali neku pirotehniku u teren!!!

To mi je upravo izreferirao Zakoniti.

Za vas koji visite na blogu evo nagradne pitalice:

Imate 3 posude, od 16, 10 i 6 litara. Ona od 16 je puna, ostale su prazne. Pomoću prelijevanja dobijte 2 puta po 8 litara. Nikakve dodatne mjerice. U što manje poteza.

- 22:41 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Povijest Hrvata

Jučer smo biflali prirodu i društvo. Možda je bolje reći povijest Hrvata za četvrti razred osnovne škole. Od dolaska u ove krajeve do kraja drugog svjetskog rata. Mili blože, za pop**dit. Sam neće, a ja baš i nisam nekog pedagoškog dara, no trudim se.
Tako smo prožvakali najznačajnije događaje, uz puno kave, cigareta, neprimjerenih epiteta i suza:

- zašto su knezovi bili Branimir, Borna, Trpimir, a kralj je Tomislav?
- Kak je to Petar Krešimir IV napravio Šibenik?
- daj shvati da je Jelena htjela svoga brata Mađara na prijestolje, a ne Petra!
- Hrvatska u sklopu hamburgerske monarhije
- Zrinski i Frankopan smaknuti u novom mjestu koje se zove Beč
- Ljudevit Gaj Posavski je knez koji je smislio hrvatski pravopis 1847.
- lako ću zapamtit važne Hrvate iz 19. stoljeća: Ante Starčević – onaj na novčanici od 1000 kuna (?!), Stjepan Radić – po nazivu ulice, Eugen Kvaternik ( sa Eugenom igram nogomet)...
- kako se dubrovački poglavar može zvati samo knez (bez imena?)
- 1929. Kraljevina SHS postala Kraljevina Jugoslavija ili možda obratno?
- Stjepana Radića su upucali u beogradskom saboru

Test je u srijedu, pa imamo još danas fore. A pisali smo i zadaću iz hrvatskog. Bašćanska ploča.
U čitanci je fotka ploče. Dosta mutna. Dolje je neka tablica sa prijevodom glagoljičnih znakova u ove nama razumljive. Zadatak je bio “prevesti” jedan red ploče. Dočekao me u 5 popodne : mama, trebam pomoć. Ja ovo ne znam.

A ja ne znam kud bih prije: veš prati, veš iz sušilice poslagati, dovršiti ručak, presvući Maloga koji se skroz mota ispod nogu. Ak ga 3 minute ne vidim i čujem, znači da radi neku štetu : dokopa se plastelina i utiskuje ga u trosjed, flomasterima šara po TV-u, otklopi tel. slušalicu: halo, baka.. i ostavi je tako, zbriše u kupaonicu i šaku arijela strpa u usta, izvuče iz ladice sataru i vitla s njom...

Zagnjavim Zakonitog ( koji je za to vrijeme bio izložen na svom trosjedu, mali je plastelinom futrao moj) da se angažira, inače mu djecu skidam sa prezimena .... I stvarno, ni tri mudre glave nisu uspjele skužiti što je autor (i) htio kad je stavio tu tabelu kao pomoć pri odgonetavanju pisma nam davnih predaka. Ja sam prva odustala. Pa to uopće nije kompatibilno s mozgom! Hajde zakoniti na internet, skini negdje dešifriranu bašćansku darovnicu, ti klinac to prepiši, a ja odoh dinstat kupus za sutrašnji ručak.

- 13:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.04.2005., ponedjeljak

Srimuš - skinuto sa gugla

Za Verde, Bugenviliju i ekipu

MEDVJEĐI LUK ( Allium ursinum L.)
Porodica : Liliaceae – ljiljani ili lukovi

Ostali nazivi: srijemuž, divlji luk, divlji češnjak, čemaž. ( Bär-Lauch, Aglio orsino, Ramsons).

Mnogi su izletnici (vjerojatno) zapazili biljku koja je čest stanovnik naših šuma, koja raste u velikim skupinama, prekrivajući velike površine na vlažnim i humusu bogatim bjelogoričnim šumama, uz potoke i šumske putove. Cvate bijelim štitastim cvatovima, uzdignutim nad eliptičnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji dio biljke među prstima, osjeti se karakteristični miris po bijelom luku.
Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i okusom nalik na češnjak. To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tijekom ljeta. U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetra od zimskih proizvoda sagorijevanja.

Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zamijeni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili đurđica, jer im je lišće posve nalik na lišće medvjeđeg luka ! Zato se oslonite na vlastiti nos, jer druge biljke tako ne mirišu. Ukoliko niste sigurni, ne berite, radije pitajte nekoga tko poznaje biljke.

Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u travnju i svibnju, te podzemne lukovice što se skupljaju u ljetnim i jesenskim mjesecima. Sušenje ove biljke ne dolazi u obzir!
Njegovu su ljekovitost cijenili još stari Rimljani.
Ljekovite pripravke valja raditi samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i sočne lukovice.
Terapeutsko djelovanje ove biljke jednako je djelovanju češnjaka, a u obje biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin).

Smatra se da povoljno djeluje u liječenjuarterioskleroze, visokog krvnog tlaka i na niz želučanih i crijevnih tegoba , te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvjeđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti dišnog sustava (bronhitis, astma i dr.). Učinkovit je lijek protiv crijevnih nametnika u djece, a stimulira i rad želuca i crijeva.
Još je poznati prirodoslovac J. Künzle (1857.-1939.) ustvrdio: "Kad bi mladi ljudi uzimali divlji luk, cvjetali bi kao ruže i razvijali se poput jele na suncu!" Uživate li svježi medvjeđi luk, sigurno nećete mirisati baš kao ruže, ali zato ga možete koristiti u obliku od nekih pripravaka –tinktura – koja se priprema brzo i jednostavno. Osim toga, u obliku tinkture ljekoviti sastojci su pristupačni tijekom cijele godine.
Uspješno se primjenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zacjeljuju. Pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje. Spomenimo i njegovo antibakterijsko djelovanje. Ako treba birati između češnjaka i medvjeđeg luka, prednost dajem ovom drugom!
Jer, ne zaboravimo: medvjeđi luk raste u slobodnoj, nezagađenoj prirodi, na prirodno stvorenom humusu, bez umjetnih gnojiva i pesticida.
Sve dok se ne pojave stabljike s pupoljcima cvjetnih glavica, treba brati i uživati mlade listove , ali opet ponavljam – OPREZ !

- 23:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Proba linkanja

OVO bih trebala pročitati

- 14:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Manish boy i srimuš

Blog sam počela pisati sa postovima o dijetama. Imam ja još materijala, ubacit ću još koju iz moje arhive. Malo sam stala s tim, ubija me u pojam kako neke ženske imaju karakter i izdrže... A ja ne. Dam se nagovorit na grijeh, takva sam.
Evo, recimo, u subotu je Zakoniti poranio na pijac i u mesnicu. Donio kući prekrasno odvratno meso ( svinjski vrat, halckrmenadl) i srimuš. Upacao on to i izroštiljao po povratku sa prijepodne kavice. Ja sam oprala srimuš, prpremila ga na salatu i udri klopat. Pa tko će lud jesti kuhano jaje, naranču i dvopek pored ove miline.

U nedjelju smo išli na jedno obiteljsko okupljanje, kod muževe tete koja peče super-ultra-mega-maksi fine kolače. I naravno da sam podlegla čarima domaće trpeze.
A i pilići su došli na svoje. Zakoniti je puštao neki trostruki CD sa glazbenim primjerima. Ja sam se razmahala, a dečki prihvatili, pa sa opaljenom mamom nabacili dens preko dnevnog boravka. Najzanimljivije mi je bilo kako Mali već ima razrađen ukus, tj. točno zna što mu se sviđa, a što ne. Kad je neka dobra mjuza onda se počne gibati, klimati glavom, pljeskati ručicama, a kad mu se nešto ne sviđa, počne ( od tihog, do sve glasnijeg) govoriti: nje, nje, njeeeeeeeeeeee! Evo nekolicine : Muddy Water's song “Manish Boy” ( ovo sam kopipejstala sa gugla, jer nisam bila sigurna u točan naziv) – (na ovo mali otkida), Summer time ( e, to mu je kenjkavo, dakle: njeeeeeee), Paint it black ( sviđa mu se), chatanuga chu chu ( sviđa mu se), U boj! U boj! (e tu sam se zaglematala, a pilići uživali! ) I tako bi to trajalo dugo u noć, u proljetnu kišnu noć, da ja nisam pala s nogu i dreknula : zube prat i spat! Odmah! Nau!

- 12:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Još jedna velika životna spoznaja Velikog sina

U petak smo ispratili Papu. Na poslu smo nešto malo gledali preko satelita, ali internet je bio zakrčen, pa i nije bio neki doživljaj. Nekoliko stvari koje potvrđuju veliku povezanost i ljubav I.P. II i Hrvata:

- bio je pretplaćen na Glas koncila još kao krakovski nadbiskup
- pokopan je s evanđelijarom koji je dobio na dar prilikom drugog posjeta u Mariji Bistrici
- pokopan je u grob iznad kojeg je rad hrvatskog renesansnog klesara iz Trogira

Život ide dalje. Moj Veliki sin u petak je naučio (koliko-toliko) još nešto što će možda njegov mali braco pod normalno učiti u školi na satu seksualnog odgoja. Mjesto radnje: put prema trgovini, pločnik. Vrijeme radnje: oblačno, oko 18 sati. Likovi: on i ja.

- mama, što je ONO? ( na pločniku, zguljen, usukan, leži odbačeni rabljeni prezervativ)
- pa, prezervativ.
- misliš, kondom?
- ?? Pa šta me pitaš, kad znaš!
- ma, ja znam kak se to zove. To su mi rekli ovi moji iz razreda, al nisu čemu TO služi!
- pa gdje ste vi TO vidjeli?
- A joj mama. Pa TOGA ti ima na stadionu kraj škole, pa na nogometnom igralištu, pa...
- Znaš šta, da TO nisi slučajno dirao! Ni nogom!
- ma doobroo. Al reci mi čemu TO služi.
- TO upotrebljava muškarac kada se seksa sa ženom, a ne želi da naprave dijete.
- da?
- da.
- a gdje se To kupi?
- ima ga u svkoj trgovini
- a jel skupo? Mislim, više od 50 kuna? ( to je izgleda za njega granica između skupog i jeftinog)
- ne, valjda nekoliko kuna, nisam sigurna.
- stvarno!!?? TAKO JEFTINO, A TAKO EFIKASNO! E, pa svašta!
- da, e, pa svašta!

- 09:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.04.2005., petak

Obećanje je obećanje

Obećanje je obećanje. Za bolje razumjevanje daljnjeg teksta bitno je imati u vidu činjenicu da u novčaniku imam 40 bijednih kunića, a plaća je krajem mjeseca.

Dakle, bili mi jučer kod zubara. Mi – to smo moj Veliki sin i ja. Uz teško nagovaranje, prijetnje i zastrašivanje, sistemom batina i mrkva, nagovorih ga da nabrzaka izriba zube, presvuće robu, očisti crno ispod noktiju, zeleno iz nosa... i da otiđemo tamo gdje se nikom baš ne ide pjevajući. I pristao je. Zauzvrat sam obećala izfinancirati još jedan (!) posjet luna-parku, tj. kući strave i vožnju u onim autićima. Još sam dobro i prošla, mislim si ja. Dođemo mi tamo, troje prije nas, nije strašno. Velikoga počela loviti panika ( - ti ideš prva!), pa lažna nada ( - možda je ni danas ne bude!), pa opet panika...pa tako jedno pet, šest puta ( ko slanina i šunka u legendarnoj “Snaši” Đoletovoj, znat će starija populacija na šta mislim). Zatim je ispalio:

- kad ti umreš, ja više neću ići kod zubara
- ?!!!
- ma, dobro, nećeš ti još umrijeti. Ma ne, ne želim ti ja to!! Pa nemaš ni grobnicu! Baka i dida imaju, oni mogu. ( al se uvlači!)
- pa zar ti misliš da umiru samo oni koji imaju grobno mjesto?
- pa nego! Kud bi ove bez mjesta pokopali?!
- Ma pokopaju ih već negdje. Neće ih valjda ostaviti vani, da se usmrde i raspadnu. Daj, razmisli malo.
- ja ću si, kad budem velik sagraditi grobnicu od betona! A ne, neće mene u zemlju staviti, makar je morao platiti i milijun kuna!
- A odakle ti milja kuna?
- Pa, ušparat ću, tisuću po tisuću, i skupiš milju.
- A šta ako budeš mornar i umreš na brodu, pa te bace u more? ( baš sam zločesta)
- Ma nema šanse da ja budem mornar (panonsko zlato mamino)
- A nisi li prošlo ljeto nešto pričao...
- Pa, dobro, al šta mi se loše može desiti od Prvića do Srime. Ma to ću moći preplivati ak bude zapelo...

Prozvala nas je. Najprije ja. Gleda karton. Nisam bila od veljače 2003. I samo dvije male točkice na šestici dolje, desno. I neka upala zubnog mesa, koja se već stišala. Aleluja!!!! Ne bude me vidjela sljedećih x mjeseci!
Sad on. Hvata me panika. Gadljiv je. Kao mlađi se nekoliko puta (da prostite) ispovraćao kad mu je krenila popravljat. Ne može smislit da mu netko čačka po usnoj šupljini. Osim escajga ( bešteka, pribora za jelo), kad ga on drži. Zubarka kaže nema niš kvarno. Javite se za 6 mjeseci. Nemrem bilivit.

Obećanje je obećanje. A 40 minus 17 je 23.

- 13:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Inventura

- Elektroluksove upute za uporebu perilice posuđa ESF 6120 plus garancijski list ( moram nazvati servis, otišo grijač :((( )
- parfum deodorant spray
- naranča, komada jedan
- nokia 3310 službena
- nokia 3310 moja, neslužbena
- najlonska vrećica složena u trokut
- ključ od kuće, na kokakola privjesku
- ključ od ureda na hateovom privjesku
- ključ od auta na opelovom privjesku
- pudrijera misssporty, br. 2, medium
- 3 ruža (sneđi, roskasti, neutalni)
- labelo s mirisom jagoda
- španga za kosu
- spajalica br.3
- šugarfri orbit zeleni, načeti
- paketić papirnatih maramica, načeti
- voltaren rapid, kutijica sa 10 dražeja, načeta
- vlažne maramice, omanji paketićn načeti
- plastično crveno srce, valentinovski darak od Velikog sina
- privjesak za ključeve bez ključa
- ključ od podruma bez privjeska
- krunica, plastična, plava
- papirić s podsjetnikom koji mi se parfem sviđa, da si jednom, kad se oparim i kupim
- kemijska olovka, komada tri
- tehnička olovka komada jedan
- rašpa za nokte
- plava kuverta sa ugovorom za kredit za kupnju sušilice rublja i uplatnicama (otplaćeno! :))))
- blokić za bilješke
- etui sa čekovima
- odresci telefonkog i plinskog računa : plaćeno:)))
- papirić sa pismom Velikoga upućenog zecu, ukratko: “molim te donesi mi knjigu o Aladinu, onu skuplju (po 90kn) iz knjižare xy, bakin zec za to nema novaca. I molim te pitaj djeda mraza kako se on zapravo zove: djed mraz ili djed božičnjak.”
- nekoliko obiteljskih fotki već uvrnutih rubova, nikako da se uvale u album
- šajton (novčanik, buđelar...)

I to sve natrpano u moju torbicu dimenzija cirka 30 puta 15 cm

apdejt (zavaljujući Trilici)
- kutija cigareta, načeta
- upaljač koji pali
- upaljač koji ne pali ( ono, nekad mi se puši, a nekad baš i ne. Zlobnici će sad imati svakakve primisli.)
Ja sam se sjetila vica. Pričaju dvije plavuše:
Prva: jel se tebi puši poslije dobrog sexa?
Druga: ne znam. Nisam nikad pogledala.

- 12:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

07.04.2005., četvrtak

Sve je super i za pet, kad si muško i voliš nogomet

U znak pijeteta prema papi Ivanu Pavlu II Konzum sutra ne radi od 9,30 do 14,30 (ili tu negdje, ili tako nekako)

Stvarno ne znam što su s tim htjeli reći, al mi nekak smrdi. Kao ono: Konzum tolko voli Papu, odreći će se love, zatvoriti butige i ić kući gledat sprovod na teveju. I kolega bloger http://jurop.blog.hr/napisa nešt o tom, pročitajte.

Lorentzovo ulje v.s. nogometa

Jučer bio dobar filmić navečer. Naravno, u meni negledljivo vrijeme. Pilići još budni, daj večeru, kemijaj štaćmo sutra za ručak, po mogućnosti nešto što se ne kuha ;). Ma najveći je problem Zakoniti. HaTeVe2 i nogomet, evropejska liga prvaka, čelsi i bajer (ili bajern, nakako da naučim, jedan je iz minhena, a drugi iz leverkuzena, ma moš mislit kvočka-plavuša i nogomet). I normališka da se gledo nogomet. I normalno da kad onaj stari dođe po teve pretplatu Zakoniti pod redovno nije kod kuće, i onda guska iz svog šajtona plaća preplatu na ono što on voli gledati! Al kad ja jednom lupim šakom u stol, ko gedoris...Al će me ruka bolit...

džeparac za lunapark

Prijepodne radno. Konačno malo više posla. Zvrče telefoni, vrti se neka lova, Veliki sin po stoti put zove. danas nemaju nastavu. Idu s učiteljem na rekreacijski centar (čitaj: nogometna, rukometna, košarkaška igrališta, ljulje, klacke, tobogani i puuuno travnate površine po kojoj se SMIJE gaziti). Te kupio je sokove i sendviče za izlet (moram mu vratit 24kn, jer nisam jutros ostavila lovu, pa se je sam financirao), te kupio je viška soka i za Mateju (a nije mu cura, uopće mu se ne sviđa, onako da je ponudi, he, he), te nosi svojih 100kn u komadu za luna-park koji se baš prije par dana razmontirao na gore opisane zelene površine. E, na tih 100kn sam graknila da me se do Pečuha(cca 100 km) moglo čuti. Ma mulac balavi, tiš meni spržit sto kunića na kuću strave, a hodam u petogodišnjim cipelama... e baš sam se raskokodakala...

A najgore od svega je to što danas popodne idem zubaru

- 13:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.04.2005., srijeda

Bedara

Nisam obavila zubara. A bila sam tamo. I koji peh – zubarka je otišla na sahranu, dok se vrati čekat će je već 6 do 7 kartona bez moga. Glupo mi bilo čekati hoću li uopće upasti na “vrući stolac” pa sam se okrenila i odgodila tu mučnu radnju za četvrtak popodne ;)

To me je podsjetilo na školske dane. Kad bi loše napisala test iz matematike, zamišljala sam kako se moja stara profesorica poskliznula dok je u školu nosila naše ispravljene testove i BAŠ MOJ TEST je ispao iz vrećice i toliko se smočio i zablatio da je nemoguće vidjeti moje bisere. Ili na faksu, kad profa ne bi dopustio povlačenje prijavnice na dan ispita, uvijek sam među zadnjima išla na usmeni. Sve da još malo ponovim, pročitam.

Sad mi se sve to čini bez veze, jer naravno da je sto puta gore isčekivati nešto loše (ili zamišljeno loše), nego se suočiti s tim.

Isto tako, to što na poslu nemam posla sto puta mi je gore podnositi, nego da mi ušeta direktor i kaže: radiš još mjesec, dva i u međuvremenu si traži nešto, firmi više ne trebaš. Ovako, dok se to ne dogodi, skroz je neki grč u trbuhu, znam da hoće jednog dana, nisam načisto sama sa sobom jel bolje da je prije ili kasnije.

Ma, bedara.

apdejt

zove me u ured Veliki:
-Mama, mama, ja ne mogu ići u školu!
-??
- toliko me jako svrbi guza, da se cijelo vrijeme moram češati
- (odi u Češku!)odi u kupionu, operi se, obuci čiste gaće, i prži u školu!
- ne moguuuuuuu! Sam! Aj ti dođi!
- o Bože, šta sam ja to rodila! Ne pada mi na pamet zbog toga izlazit s posla. Bjež gore prati se!
- ma oprat ću se sam, al bi trebao poslije guzu namazati s onom bratovom kremom za guzu! Ajd dođi, pliiiiiiz!
- Prase jedno desetogodišnje, ja da ti prste u guzicu stavljam! Ma skidaj mi se sa telefona!(...zvoni druga linija, ljubaznim glasom nastavljam)****, izvolite...da, imamo...faxom mi pustite narudžbu, da, isporučit ćemo danas do 15 i 30
ŠTO BI REKLI ONI SA TEVEJA:"LUDARA, BRALE!"

- 13:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.04.2005., utorak

Šesto čulo

Moram danas kod zubara. Nisam nešto oduševljena. Odgađam to već mjesecima, al s obzirom da me je u petak poslije podne zaboluckala moja šestica, krajnje je vrijeme.
Opet sam propustila Super Nanny na RTL-u. Ove dosadašnje sam si snimala misleći ih u miru pogledati, al još nisam. Možda dobijem kakvu ideju glede ispravljanja pogrešaka u odgoju Velikog, i smjernice za primjenu kod Maloga. Zakoniti se ne sekira preveć. Zagrlio trosjed jučer popodne, od ručka pa sve do 18, tj. buđenja Maloga. Navečer – isto, čim su se gosti, hvala bogu pokupili se kući oko 23,00. Ja uz grižnju savjesti (“kakva mi je kuhinja, a tek boravak, što će Veliki sutra ručati prije škole”) navalila to sve dotjerati u red. I nabrzaka došlo 1,25 iza ponoći. On leži na trosjedu, gleda Šesto čulo po prekonekoliki put. Ne spava mu se. To je odradio popodne.
Šećer za kraj: Veliki je ručao kod bake, tamo mu je bio zanimljiviji menu.
Da, noćas sam, dok sam namještala mobitel na buđenje vidjela da mi je pristigla poruka. Pošiljatelj: nepoznati br. Poruka ide u stilu: ostavite noćas upaljeno svjetlo za Papu. Šaljite poruku dalje....Ma mislim stvarno... Što će I.P .II moje upaljeno svjetlo, ma on je već obasjan najljepšim sjajem od strane Onog tko odgore vidi sve. A Ha Teovci nek si nađu neku drugu francusku sobaricu.
Amen.

- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.04.2005., ponedjeljak

Petak, subota, nedjelja

Petak, 01. travnja.U mojim mislima još uvijek to je “prviapril” iako se nikad nisam ni služila u svakodnevnom jeziku i pismu istočnom varijantom (ili internacionalnom) za nazive mjeseca u godini. Ali recimo PRVI MAJ, već spomenuti PRVI APRIL ili još pokoji dan u godini baš mi paše tako nazvati, pa onda i hoću. Dakle, neka zafrkancija vezana za prvi april je nekako iza mene, prerasla sam to, iako se još mogu i znam nasmijati. Ali, na lokalnoj radiostanici se to prijepodne vrtila obavijest da će u pješačkoj zoni moga malog grada, ispred kafića tog i tog u prijepodnevnim satima biti cijela glumačka ekipa “Ville Marije” i da će dijeliti autograme, fotkati se s obožavateljima, itd. Obzirom da ja uopće ne gledam spomenutu sapunicu, moji muški potomci također su nezainteresirani, itd uopće me to nije nešto tangiralo. Ali stvarno sam se od srca nakesila,(svejednako kraj moj radio aparata, za radnog vremena) kada je spikerica negdje oko 13 sati objevila da je to sve bila prvoaprilska šala. Mogu si zamisliti kako u to vjetrovito prijepodne bakice, tetkice, strine s pijaca, žure u svojoj najboljoj obleki da izbliza vide svoje heroine, a ono: figa!
Poslijepodne prolazi poprilično grozno. Pokvarila mi se perilica za suđe, mi navikli trošiti cijelo brdo čaša, tanjura i ostalog, a sad to sve preti, ispirati, cijediti, brisati, u neadekvatnim sudoprima...ma grozno. A grozno je i to što je Zakoniti objavio da majstora ne zovemo do njegove plaće, znači negdje za 10 dana. Koma. On je po običaju cijelo poslijepodne bio izložen na trosjedu, sa daljinskim dobro pospremljenim ispod stražnjice, i tako sve do dnevnika.
Ipak, jel grižnja savjesti (bezobrazno sumnjam u to, al se nadam da je) ili nada u neke aktivnosti koje bi mu mogle biti uskraćene od Zakonite Kvočke, uglavnom NEŠTO ga je natjeralo u subotu ujutro u kuhinju, i dok sam ja uživala što nam malo pile spava, pa otpalila do 8 i 30, Zakoniti je zgotovio ručak! I to ne bilo šta, nego njegov čuveni lovački ujušak, koji se sam izmislio, kombinirajući neke tehnike i sastojke, a koji svaki put ispadne fantastično i drugačije. Već su se mnogi naši prijatelji osladili njegovim ujuškom, a on ljubomorno čuva recepturu, kao da je to sad neznam-ti-ja-šta. Al, dobro, nek mu bude. Subotu sam iskoristila za posljepodnevnu generalku nekih dijelova kuće. Nisam za Uskrs sve stigla, Zakoniti je bio na putu do nedjelje navečer, malo pilence puno energije, a ja shrvana temperaturom. Pa sam lijepo to odgodila. Ma nije Uskrs sto vrsta kolača ( skromno priznajem, imala sam 3 vrste), niti oprani prozori i sve izribano ko u apoteci, već je to čista duša, radost Uskrsloga, potvda vjere...Navečer su nam došli izgubljeni kumovi. Ja ih tako zovem u sebi, i nadam se da će uskoro biti i ponovno samo kumovi. Dakle, skroz me u ovo pred, pa postuskrsno vrijeme kopkalo što je s njima. Ali kako sam ja ponekad (stvarno samo ponekad) tvrdoglava i ponosna kvočka, nekako mi se nije nazivalo njihov broj, a jako su mi nedostajali. a sve je u stvari započelo s time što oni nisu kumovi malom pilencetu, kad su već velikom. I eto, uvrijedili se ljudi. A bez veze. Zakoniti je rekao da će biti netko drugi, sve kroz zezanciju dogovoreno još prije začeće malog zlata. A ovi moji izgubljeni, ostali uvrijeđeni. I tako javili se oni nama u subotu, i meni odmah ljepša nedjelja. ne volim kad se netko na mene ljuti, mislim netko do koga mi je stalo. A njih volim, nerazdvojni su dio jednog prekrasnog dijela mog života. Studentskog, zagrebačkog. Sve one neprospavane noći zbog bele, kanaste, jamba, pa i spremanja ispita ponekad. sve one strepnje: šta će mi reći moji, trudna sam, udajem se, hoću li ja to završiti?, ili idemo nas 4 na more, najprije sami, pa sa potomcima, toliki dočeci Novih godina skupa, posuđivanje odjeće, jer nosimo isti broj.... Ma previše je toga da se odbaci zbog gluposti.
Papa nam je otišao u vječnost. Ne bih o tome, mnoge mudre glave reći će i napisati sve što treba. Nisam bila posebno tužna, njegova Zemaljska misija je završila, zaslužio je mir, susret s Kristom Uskrslim, plaću za svoja djela. Njegovo ljusko tijelo odveć je izmučeno parkinsom i svim ostalim boleštinama i tegobama, tako da moliti za njegovo ozdravljenje i/ili da ne umre je upravo smiješno. Odat ćemo mu dužnu počast tako da se prisjetimo njegovih riječi, poruka, molitvi, rada od 15 sati dnevno i pokušamo bar djelić toga primjeniti u svojim životoma, svatko na svom bojnom polju.
Nedjelja je dan za puuuuuuuno vremena za djecu, šetnju, vožnju biciklom, misu. Zasad bez Zakonitog, on nekako misli da je to dan za F1. za kaznu dobije skuhati (izroštiljati) ručak. I još nešto ne dobije. A valjda će shvatiti jednog dana.

- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

dva

Linkovi