dva

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

28.10.2005., petak

traži se Dva



prijatelji moji, jel mi neko može napisati ima li još neka skupina blogova, koja je "hijerarahijski” niže od fresh blogova, jer tamo bih sebe trebala potražiti...ma ne baš sebe, ja sam uglavnom uvijek pri sebi, nego svoj blog. ne bih ga voljela izgubiti, ko treće dijete mi je postao. I to nekao ko neka moja kćerkica, pa ju tetošim, uljepšavam, dotjerujem…ah, kud sam odlutala…
ok, blog.hr proradio. eto našeg feniksa, stresa pepel sa sebe. Mislim si, ko pusa, taman da napravim apdejt na onu jučerašnju jadikovku "sve crklo" i odoh nakucati još nešto u wordu, puknuti za objavljivanje preko vikenda, pogledati što ima ... i tak.
Napravim apdejt, pogledam, imaga.
Napišem sama sebi komentar, objevim, pogledam, I ima ga.
Vrnem se na blogovu naslovnicu, tražim se među frešerima, tražim… I nema me. Misterija.


- 14:03 - Komentari (25) - Isprintaj - #

neplanirani post


A OVO ISPOD JE NAPISANO 27. 10 2005.
nestao mi blog!!!
krenem ga refrešati, a njega više nema!!
ovo je neplanirani post u svrhu povraćanja mog bloga!! (shvatite kako vam drago, al meni je muka)
jučer je Zakoniti došao po mene na posao i obavijestio me da mu je crko laptop.
boli mene briga za laptop, firma mu kupila, firma će platiti i popravak ili kupiti novi.
E, al ono što me boli je to što je u toj krepalini naših cca 5000 fotki, sve snimljeno otkako smo kupili digitalca.
A to je bilo 21.12.2002.
Cijelo popodne je čačkao po njemu, dva puta ga je uspio dići, na trenutak, i onda opet ništa – mrak!!
Fotke naravno I uglavnom nisu arhivirane. Nešto je, al velika većina ne!!!
A I ja se spremam na kompov blog (ili tako nekako) da vidim kako se arhivira blog. I nikako da odem.
Kad mi je draže čitati I komentirati, nego arhivirati – tko mi je kriv!!!
Jedino dobro je to što sam maloprije obaviještena da u ponedjeljak ne radimo, dajem dan godišnjeg.
Daklem, japanski godišnji!! Ka pusa!!!
Pusa I vama, ak ovo uspijem objaviti. A I inače.




današnji apdejt (28.10.2005.)

hvala bogu blog se povratio
hvala blogu, i laptop Zakonitog mi mamlaza je u zgb na popravku, disk nije oštećen, i fotke su na sigurnom
hvala bogu, petak je, idem kući pjevajući, i nema me do srijede...
dobro, možda malo navečer privirim na blog, ak me uhvati kriza

ŽELIM VAM UGODAN VIKEND, ČITAMO SE U SRIJEDU :))))))


- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.10.2005., četvrtak

Friz-šiz (4)


Danas samo kratko – jedan antikovrčavi post. Naime, nisam ja baš od pelena željela kovrčavu kosu. Neko vrijeme nisam imala nikakvih želja, bila je ravna i takvu sam je nosila. Recimo u višim razredima osnovne škole. Ta želja za loknicama počela je negdje krajem osmog razreda i u srednjoj.
U tim mojim ranim tinejđerskim godinama imala sam (sada to znam) veliku naklonost nastavnice iz hrvatkog jezika. Vodila je ona novinarsku grupu, u kojoj sam bila od petog do osmog, i jedno tri školske godine bila sam ta koja je na svim mogućim priredbama čitala pozdravne govore. Sve te priredbe održavale su se u Domu JNA, u jednoj jako lijepoj sali. A bilo ih je, majko mila, i preko nekoliko u školskoj godini. Te dan republike, te dan armije, te dan škole, i još neki, ne sjećam se povoda. E, za te dane, mila moja majka je naravno, smislila kako bi bilo dobro da napravimo nešto s tom mojom grivom. I uz svo moje negodovanje, nekoliko sati prije nastupa na glavi su mi bili tkz kuhani vikleri. O, kako sam ih mrzila...Plastični vikleri tj, valjci u kojima je bilo nešto, čini mi se kao pijesak, stavili bi se kuhati, i nakon jedno 15-tak minuta vrenja, ocijedili bi vodu i onako vruće stravljala bi ih moja mila nana na moju kosu, i pravila lijepe, krupne kovče. Ja sam bila užasnuta...bilo me je sram takva se pojaviti tamo, jer inače svi znaju da mi je kosa ravna, kak ću sad doći kovrčava...
I tak, odem ja od kuće sva nakovrčana, imam jedno 3 kilometra pješice do doma, a ulica ravna, predugo do zavoja. Mama me gleda sa prozora, i vjerojatno uživa...a uživam i ja. Jer u džepu, u maloj vrećici držim mokru maramicu. Hodam i mislim: Samo se ti veseli, sredit ću ja kosu, čim zamaknem u drugu ulicu. Skužila sam da vikleri «drže» nekoliko sati, al ak se kosa pomoči, kovrče nestanu ko čarobnim štapićem začarane – odmah! I tak sam ja hodala i vlažila vrhove svoje kose, pa mahala njima da se prosuše, pa opet vlažila, pa sušila, čak sam poželjela da mi je duži put od kuće do tamo.
Mnogo je godina prošlo od osnovnjaka kad sam mami priznala što sam radila.
A vikleri više ne postoje. Jednom prilikom predugo su se kuhali, pa su malo zagorili...ja nemam veze s tim ;)))



p.s.
ovaj završetak me podsjeća na onu: mamica su štrukle pekli, meni nisu nikaj rekli...štrukli su se zagoreli, mamica su plakat hteli..ili tak nekak, nisam to čula godinama, otkako se Azra ne vrti...

- 09:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #

26.10.2005., srijeda

Friz-šiz (3)

Dobro jutro, svima :)
Najprije da napravim jedan pogled na vikend – s odmakom. Petak navečer neću samo pamtiti po izvanrednim vijestima na svim mogućim tv kanalima sa hr govornog područja, već i po druženju sa Almostpoznatom blogericom koju je put nanio u moj grad. Baš mi je bilo lijepo. Djecu i zakonitog sam ostavila nek se snalaze, a ja lijepo u 21, ko u stara dobra vremena petkom – u grad. Pretresle smo naše obitelji, poslove, zanimanja, kulturu i sport... I dogovorile se za novi susret.
Svi kompetentni i nekompetentni već su svoje rekli glede te nove kuge, pa se ja ne bih nešto posebno više vraćala na taj famozni ha jedan en pet – famozni, pametni mutant. Al nešto me stvarno raspi*dilo – u subotu navečer, u rtl-ovim vijestima bio je prilog sa vranskog jezera, ornitološkog rezervata. U blizini je i selo Vrana, tu je novinarska ekipa snimila kokoš jedne seljanke koja kljuca i papa jednu uginulu crnu ptičicu!!!!! Mislim, ja sam poludila...Još u petak, pa onda opetovano u subotu, kao jednu od preventivnih mjera resorno ministarstvo je izdalo naputak da se sva pernata živad MORA DRŽATI ZATVORENA. A ova, ne samo da je slobodno šetala, nego je pod blagoslovom svoje priproste gazdarice, i pred kamerama (za primjer) čokala mrtvu pticu! Ne znam jel netko od vas to vidio, al mene je šokiralo. A gazdarica kaže: ma sinko, ne bojim se ja te ptičje gripe, pa daleko je to od nas...da, da, daleko, Našice i Orahovica su baš daleko od Vranskog jezera, tri dana putovanja transkontinentalnom željeznicom!!! Gdje bi to ptice mogle preletiti.... pa tamo na zimovanje dolazi samo oko 140 000 ptica vodarica...sitnica, ženo!!!
A moj veliki sin tako voli doručkovati pečeno jaje na oko...piši kući: propalo!
U nedjelju je bila kestenijada – mi smo po običaju zakasnili. Kad volimo dremuckati nedjeljom popodne. Stigli smo na kraj, štandovi prazni, mošt i kesteni rasprodani, program završio, al vrijeme prekrasno, taman za kavicu na terasi jednog od kafića. I dogovor za partijicu bele kod kumova. Baš mi je trebalo, već dugo nismo kartali. I onda dođemo kod njih, popijemo kavicu, porazgovaramo malo, kad njima gosti na vrata. I žilavi su bili, nisu otišli dok naš Ljubo nije izgubio, tak da je bela otkazana do daljnjeg.

I da naslov ovog posta ne bude potpuno promašen – još koja o kosi...Piše sinoć veliki sin zadaću. Iz ulomka iz Šimunovićeve Duge trebao je pronaći i prepisati opis Srne (Brunhilde – al se smijao tom imenu!). I našao je opis, i prepisao ga. Piše Šimunović da je njena kosa bila poput ugašenog zlata, poput onih vlažnih dlaka na kukuruzu... i sjetim se ja jedne berbe kukuruza...
Brali su se kukuruzi naše susjede i frizerke, tete M. Išla i moja familija. Poslije, navečer, napravila mi je mini-val, i trebala sam ići u grad. Subota je bila. I već je počela sezona onih magluština što se zavlače i razvlače po gradu sa prvim znacima mraka. A friški minival, lijepo istegnut na veliku okruglu četku i nije tako loše izgledao. Samo mi magla nikako nije išla na ruku. Dok dođem do centra, sav će mi se zakovrčati...a kako je friški, ima i onaj oduran miris...Već sam bila na vratima, kad mi padne na pamet da si još malo (malo više) zalakiram kosu, ne bi li što duže odoljela magli. I trk u kupaonicu, pred ogledalo, zažmirim, ne dišem, i dugo, dugo, dugo lakiram kosu. Onda otvorim oči, istrčim iz kupione, i u hodniku udahnem. I gotovo zavrištim od muke. I nevjerice. I očaja. U ruci mi je bio insekticid.....u glupom spreju, iste boje kao i lak za kosu.


- 09:06 - Komentari (16) - Isprintaj - #

21.10.2005., petak

Friz-šiz 2


Ljudi moji, opet mi vrijeme leti...Malo sam išla pogledati do kud sam stala u mom friz-šiz jadanju, i iznenadila sam se kak je već više od tjedan dana od prvog dijela prošlo. Te blog nije radio, te vikend nastupio, a vikendom me nema, te posla se nagomilalo, te dobila zgodnih mailova, pa od toga post sklepala, te evo opet kraja tjedna. I za mene malo (malo više) vremena za blog. Pa ne znam što bih prije, čitala i komentirala moje omiljene blogere, ili i sama nešto objavila. A već je blizu 13 sati. Tako, pola sam vas obišla, drugu polovicu budem, a sad ću se malo vratiti temi...
Moja kosa je posve ravna, neukrotiva, oštra, i neke rednje smeđe boje koju uopće ne volim. Često sam se u pubertetu pitala zašto nisam od tate naslijedila lijepu crnu, blago kovrčavu kosu, a od mame pravilne, blistavobijele i malo kvarne zube. Već obratno. I sad što je, tu je. Boju već godinama držim pod kontrolom, tj bojam se kak mi paše. A glede kovrčavosti – e tu je kvaka, a ne u vratima.
Silom sam htjela imati kovrčavu kosu, i koliko god sam puta u frizeraju to pokušala i dobiti, toliko sam puta izašla van totalno razočarana.
Sjećam se pokušaja stavljanja tkz. spiralnog minivala u Zagrebu. Nakon raspitivanja kod frendica, odlučila sam se za neki salon u centru. Dođem tamo jedan dan i velim što bih htjela, te pitam koliko košta. Kažu mi cijenu 150 nečeg, nemam pojma, dinara ili tisuća dinara, nije važno. Zahvalim se i odlučim doći za nekoliko dana, dan prije povratka kući. Imala sam sve skupa još 180 tih nekih novaca, ali i povratnu kartu za vlak, tak da sam i financijsku konstrukciju zatvorila. I dođem ja taj neki dan. Sjednem, oni obave svoje. Završni pogled prije pitanja: Koliko sam dužna? bio je za mene totalno razočaravajući. Al ko mi je kriv. Umjesto duge ravne kose, gledala me ofca, ofca, neka curica koja se pretvorila u tetku...Najgore tek slijedi. Naplatili su mi 180 nekog novca. To je sve što sam u novčaniku imala. Skupih hrabrosti i kažem im pa kako sad 180, a nekidan sam bila i pitala za cijenu, i rekli ste mi 150. Na to će krava šefica velevažno: da, al vi imate tako puuuno kose, i tak je gusta, a i dugačka, pa je onda to 30 više. I tak, ja krava platim koliko je tražila. Odem van, prošećem do HNK, sjednem na klupicu, zapalim, i počenem plakati. E samo da sam imala još novaca, otišla bih u prvi salon, i rekla nek me ošišaju na kratko, kratko. Ali nisam. A na Šari čekaju cimerica i dečko. Da vide tu moju gala frizuru. I sve ono, tješe me, pa nije baš tako strašno, pa izravnat će se s vremenom, pa uvijek se moš ošišati. Da, uvijek, al ne odmah! Nakon puno godina, Zakoniti mi je priznao da mu je moja kosa sličila na isluženu brezovu metlu. I da se morao dobro uštipnuti da ga ne obuzme smijeh...


- 13:47 - Komentari (32) - Isprintaj - #

19.10.2005., srijeda

Samo da vidim...

...jel ovo šljaka.

- 14:47 - Komentari (26) - Isprintaj - #

18.10.2005., utorak

Barem razglednicu!


Pozivam sve vas, koji još niste na nekom drugom blogu pročitali ili vidjeli link na OVAJ BLOG da svratite u njihov svijet. Da Filipu barem razglednicu pošaljete, ili pomognete na neki drugi način.
Hvala

- 15:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Dječja zrnca mudrosti



Djecu treba slušati, a ne samo čuti..ovo je iz mog inboxa, navodno izjave djece iz drugog razreda osnovne škole.

Vjeronauk:

Muslimanska biiblije zove se Kodak.

Papa živi u Vakuumu.

Adam i Eva su živjeli u Parizu.

Tokom sedmice Bog živi u raju, samo nedjeljom dođe u crkvu.

Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.



Iz povijesti, a i svakodnevice:

U Francuskoj su nekad usmrćenja kriminalaca izvodili sa želatinom.

Kada su ljudi prestali biti majmuni, postali su Egipćani.

Čitav svijet je postao pažljiv kada je Luther 1517. objesio svojih 95 proteza na crkvu u Wittenbergu.

Zemlja se okreće 365 dana svake godine. Za to treba svake godine jedan dan više, pa se to obračunava u veljači. Zašto je to tako, ne znam. Možda zato, jer je u veljači jako hladno i to ide malo tvrđe.

Sjeverni pol se okreće u suprotnom smjeru od južnog.

Proljeće je prvo godišnje doba. U proljeće kokoške nesu jaja, a seljaci krumpir.

Kajsija je kao jabuka sa tepihom.



Međuljudski odnosi, obitelj:

Kod nas se muškarci mogu oženiti samo jednom ženom. To se zove monotonija.

Muškarac se ne može vjenčati sa muškarcem, jer onda nitko ne bi mogao odjenuti odjeću mlade.

Kod nas svatko ima svoju sobu. Samo tata ne, on mora spavati kod mame.

Životno osiguranje je novac, kojeg dobije onaj koji preživi smrtni slučaj.

Moji roditelji kupuju samo reciklirani toaletni papir, jer je već bio upotrebljen i ne šteti okolini.

U stvari je usvajanje bolja mogućnost. Tako si roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne trebaju prihvatiti baš onog, kojeg su dobili.

Vlak se velikom bukom zaustavio i putnici su se ispraznili na kolosjek.

Ujak je svinju doveo u dvorište i zaklao je sa dedom.

Prije osam dana tati je na glavu sletio vrabac. Taj je baš bio na putu na posao.

Moja tetka je imala tako jake bolove u zglobovima, da je ruke mogla dignuti samo malo iznad glave. I sa nogama je imala isto takve probleme.

Umjetnostna klizačica je izvela svoju piruetu, a pri tom su joj vlastiti vjetrovi digli suknjicu.

Krug je okrugao kvadrat.

Moja sestra je jako bolestna. Svaki dan pojede po jednu pilulu. To krije od roditelja, da se oni ne bi jako uplašili.


O životinjama:

Ribe se množe tako da nose iskre.

Krave ne smiju brzo trčati zato da ne proliju mlijeko.

Crvi ne grizu, zato jer imaju i sprijeda i pozadi rep.

Ako jedemo bolesne krave, dobijemo ISDN.

Riblji štapići su već dugo mrtvi i ne mogu više plivati.

Najkorisnija životinja je svinja. Od nje možemo upotrijebiti sve: meso od sprijeda i od pozadi, kožu za cipele, četinje za četke, i ime za psovanje.

Psi obično vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive, to su morski psi.

Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar.

Životinjski vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje, koje i ne postoje.



p.s. nisam zaboravila friz-šiz, samo trenutno nemam vremena ;)




- 10:32 - Komentari (20) - Isprintaj - #

13.10.2005., četvrtak

Friz - šiz (1)

Ona ima glavu, samo zato da njena frizerka ima od čega živjeti...ta izreka mi se ponekad omakne u opisu neke praznoglave osobe, mada znam da je ružno ogovarati...al to mi nije danas tema.

Image Hosted by ImageShack.us

Htjela sam ponešto napisati o frizerkama, frizerajima, frizurama, dugo ili kratko, trendi ili ono što ti pristaje, plati i trpi... i tako. Ideja mi je sinula zahvaljujući NJOJ , a gotovo sam odustala kad sam jutros otvorila OVO .

Ipak nisam odustala, pa idemo redom:

Frizerke...
Svaka cica-mica koja do sebe drži, ima svoju omiljenu frizerku. S njom je u jako dobrim odnosima, poznaju si međusobno obiteljske prilike i neprilike, i međusobno si skroz laskaju....A ja?
Spletom okolnosti do udaje sam uglavnom išla kod tete M. Koja je bila i moja susjeda, i ujedno dobra prijateljica i vršnjakinja moje mame, koja je imala neprijavljeni frizeraj u svojoj kući, koja je malo ili ništa naplaćivala svoje usluge...da, sve što je odgovarala mojoj mami, a mene nitko nije ništa ni pitao. A teta M. Je tako voljela šišati, da mislim da bi ušla u prvih pet na australskom matjecanju u šišanju ovaca. Lijepo bi se raspričala s mojom mamicom, i šiš, šiš, šiš, ostigala me ko ofcu...ma i samo štucanje ispucalih vrhova u njonom salonu ima sasvim drugo značenje..Zbog njihovih dobrih odnosa, nisam mogla otići kod nekog drugog. A frizure, boje, trendovi...špansko selo za tu gospođu.
Osjećaja odgovornosti i neke obaveze otarasila sam se odlaskom u Zagreb na fax. Konačno! Ma, vraga. Isprobala sam nekoliko «vrućih stolaca» u zgb-u, i zaključila da mi je najpametnije pustit kosu da raste, nofce stavit (vratiti) u svoj žep, i samo mijenjati boju, kad već hoću neku promjenu.
Povratkom iz zgb-a i udajom, posve sam se odljepila od tete M., al kud sada?
Najprije sam išla kod susjede koja je radila u jednom renomiranom gradskom salonu, i osjećala sam se ko zadnje govno, jer svi su se drugi međusobno poznavali, frizerke i mušterije, jedino sam ja tamo sjedila ko da sam sa marsa, samo je ta susjeda, tu i tam, u prolazu, prozborila koju riječ. I najviše me uvrijedilo kako su starim mušterijama nudile kavu, pa ove novine, pa one...a ja sjedim ko sam prozirna tamo...pa, mislim, stvarno..i mislim si: e, nećete me više vidjeti...
I tako, kosa raste, moram ipak negdje. Slučajno sam sa sveki otišla kod jedne njene bivše učenice u salon. Ženska je bila ful srdačna i jednostavna. Sama je radila. Za početak sam joj dala samo da mi šiške odreže (što bi reko Pervan, i na sladoled pušem!). I tak krenula je..Zdenkica i ja volimo se već gotovo deset godina. Ma nije da sam uvijek očarana kad mi napravi frizuru, ponekad mi je baš onak «bapska», pa me previše ošiša, pa bih ja ono-nešto, a ona mi kaže: draga moja, al tvoja kosa nije za to, previše je ravna i oštra...E, al i ja sam starija i pametnija nego prije, pa odem kod drugih da vidim jel mi oni mogu napraviti TO. I nekad naprave, nekad ne. Uvijek se na kraju vratim Zdenkici, i nije me briga što će ona možda primjetiti da me netko drugi ošišao. Život je borba, nek se bore za mušterije...
Ponekad odem u frizeraj koje drže dvije sestre blizanke, jednojajčane. Ženske su fenomenalne, Skroz su iste, al ponekad se smiluju, pa stave lančiće oko vrata sa imenom, pa kužimo koje je koja. Uglavnom, naprave mi frizuru kakvu želim (i to sa tom mojom divljom grivom), jednako su ljubazne prema starim i novim mušterijama, jedino što je baš uvijek grozna gužva i stvarno moš izgubit pola dan tamo, a i cijene su im onak, nabrijane. Daklem, do njih svratim za spešl zgode, kojih i inema više nego nekoliko kroz godinu.
A ovo ljeto sam gotovo otišla u jedan salon, jer su mi se fakat svidjele glave koje su od tamo izlazile. Definitivno sam odustala kad sam jednom zgodom bila u društvu vlasnice salona. Ženska mi je izgledala skroz ok, dok u jednom trenutku nije tako očito počela ogovarati neku svoju mušteriju, i to osobi do sebe šapćući joj čćšććščžčžščđšćčžš na uho, i još rukom prekrivajući usta. Kao da ja ne čujem. I sad, ja bijelo gledam, wtf??? Mi iznad glave, a ona se slatko okrene prema meni i kaže, joooj, sorry, nije ništa u vezi tebe! Pa ponekad se i sama pitam: kako se samo namjerim na takve!


ps.
nastavak slijedi...:))

- 13:06 - Komentari (32) - Isprintaj - #

12.10.2005., srijeda

Image Hosted by ImageShack.us

Dobro jutro ljudi! Joooj, da vi znate kako je tu hladno. Najavljena temperatura za jutro bila je pet do šest stupnjeva celzića, a jutros u pola osam je bilo JEDAN jedini celzić! U Dubrovniku je bilo dvadeset i jedan! Bul šit! Neki se rode kraj vode plavetne..pjevušim balaševića...Za sutra odlučujem da ću staviti rukavice i šal, pa nek mi se smiju oni u zagrijanim autima dok ja šetuckam do firme!
S obzirom kako nam blog ovih dana šteka, prebacujem se u ranojutarnu šihtu, a poslije samo čitam i ak bude sreće komentiram...
Šta ima kod mene? I ništa i svašta... Veliki uči, tu i tamo, ja gledam u tu gomilu gradiva, i ne prestajem se pitati tko to smišlja plan i program gradiva koje se treba savladati u obraditi. Ljudi, hajde, iskreno, bez guglanja, tko zna što je to dolap, šaduf, tko zna objasniti princip rada arhimedovog vijka, i nacrtati (ili precrtati) kardansko vratilo??? To je tehnički odgoj u petom osnovne! Gomila novih pojmova vrti se po tom malom mozgu, i onda nije ni čudo kad mu se sve pomiješa, kad ga jedno, asocira na nešto deseto, pa nastanu ovakve izjave:
- osnovni dijelovi životinjskog tijela su: glava, udovi i TRUPLO
- Mikroskop je OBJEKTIVNA sprava kojom možemo promatrati sitne, oku nevidljive ...
- Na satu likovnog dobio sam jedan jer sam flomićima sve zabrljao dok sam crtao obitelj, a počelo je tako što sam nam nacrtao prevelike glave i poslje ih nikako nisam mogao smanjiti...
- Iz engleskog mi je zabiberila jedinicu jer sam se češkao po koljenu, po krasti koja me jakooo svrbila, a ona mi je rekla da ne smijem!!!
- Mama, a i iz tjelesnog ću u petak dobiti jedan, jel se nećeš ljutiti? Pa kako unaprijed znaš da ćeš dobiti jedan? Pa znam, jer skačemo uvis, a ja ne znam one škarice napraviti da me ubiješ! (i sad, nema nam druge, nego razapeti špagu u voćnjaku, između jabuke i kruške, i vežbati...)

A Mali, priča punim rečenicama, upija svijet oko sebe, ima svoju dječju logiku:
- dida ŠKARA živicu (jer radi sa škarama)
- zna reći da mu je nešto U RUCI (a ne u ruki), ali u množini kaže da ima U RUCAMA,
- na moje pitanje: možeš li nešto... odgovara: NE MOŽU!
- glagol TO BE ga isto zbunjuje, jer ako će nešto biti, po toj logici on kaže: PA NEKA BIDE kod mene, npr.
- voli piti TETEBITU, cedevitu
- a pod utjecajem tv-a, za djevojčicu Karlu veli KARLO-VACKO!
- sinoć je u kupioni vidio tatin OBRIJAČ (jer se s njim tata obrije), pa će i on kad naraste imati BUKOVE I BADU, i vozit će auto i ići će na posao!
Na poslu će možda blogu krasti dane, kao mama, ali pssssst , on to još ne zna!


- 09:08 - Komentari (42) - Isprintaj - #

11.10.2005., utorak

Leti...

Image Hosted by ImageShack.us


Ljudi moji, čuvajte se ptičje gripe...
i ostalih letećih objekata

- 07:51 - Komentari (20) - Isprintaj - #

10.10.2005., ponedjeljak

Beethoven

Jedan za početak...

Na satu likovnog djeca su slikala uz Beethovenovu glazbu. Pred kraj sata učiteljica šeta od jednog do drugog učenika i gleda što su naslikali. stane kod Ivice i vidi cvjetnu livadu i na njoj djecu kako veselo mašu
- Ivice, to je Oda radosti? Krasno!
Ide dalje kroz učionicu i dođe do marice. Kod nje vidi proplanak na kojem je pastir i njegove ovce
- To je pastoralna? Super..
Dođe i do zadnje klupe u kojoj je Perica. Užasnuta ugleda nactanog pimpeka.
- Perice, pa što je to?!
- To je Za Elizu, učiteljice.

- 09:52 - Komentari (16) - Isprintaj - #

07.10.2005., petak

I opet pljačka banke u Zg!


Ovo je stvarno grozno! Upravo sam čula na vijestima da je opet bila pljačka banke u Zagrebu, na Trešnjevci



Jako mi je žao, te pljačke postaju naša svakodnevica, čak više ni ne zvuči nekako bombastično kad čujem, toliko su česte. Red bi bio da se zamislimo što to znači:

1) tolerancija se smanjila- primamo to ko normalno, zdravo za gotovo: bila pljačka, čovjer ranjen/ubijen – idemo dalje, što ima na programu, bb ili neki krimić,...grozno!

2) zapitamo li se ikad tko su ljudi koji pljačkaju banke. Jesu li to baš uvijek neki mladići iz nesređenih obitelji, sa traumama iz djetinjstva zbog oca alkoholičara ili majke drogerašice... ili su to ponekad relativno školovani ljudi koji su zbog spleta okolnosti, u nastupu očaja zbog otkaza, zbog neplaćenih računa, zbog operacije djeteta koja košta puno tisuća eura.. nemojte me krivo shvatiti, apsolutno nemam namjeru braniti pljačkaše, niti opravdavati njihov zločin, a posebno pucanje u nedužne ljude koji su se tamo svojom nesrećom zatekli. Samo naglas razmišljam (pišem) i pokušavam smisliti zašto recimo, u vrijeme bivše jugoslavije nije gotovo uopće bilo pljački banaka, ne vjerujem da su zakoni bili stroži nego danas, valjda smo bili manje pod utjecajem američkih filmova, a i socijalna sigurnost je bila veća (nažalost, ali istinito)...

3) baš i ne čujem da su puno tih pljačkaša pohvatali ovi naši polismeni. Unatoč svoj modernoj tehnici i forenzici, kao da su mafijaši uvijek korak ispred, ili je kao i u svakom dobrom trileru, za svaršenu pljačku potrebno imati i svoje ljude u plavom?

Danas je petak, želim vam lijep vikend, da ga provedete sa onima koji su vam dragi.
Zagrebčani, nadam se na nećete baš biti toliko blokirani zbog ove najnovije svinjarije, ajmo: na sljeme, na sljeme, na seljemeeee



- 12:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

05.10.2005., srijeda

Čestitam...


...Dan učitelja

Svim učiteljicama i učiteljima i svima koji će to postati :)

Nešto što nikada ne zaboravljamo je ime našeg prvog učitelja ili učiteljice. Oni poslije ostanu u više ili manje dragom sjećanju, ali prvi je prvi. A znam da i na blogu ima podosta ljudi toga zanimanja, pa svima njima (koliko ih ima) želim sve ono... da im djeca budu dobra i da ih ne živciraju baš jako. Znam da većina voli taj svoj poziv, al sigurno da ima dana kad im i prisjedne.
Moja sveki je isto prosvjetni radnik, naslušam se svakakvih priča. Od toga kako ih djeca (u osnovnoj školi) odmjeravaju od glave do pete, komentiraju njihovu obuću, odjeću, torbice, automobile...do zivkanja pred kraj šk godine, pritisaka "odozgor" za nekog tatinog sina.
Zbog svega toga drago mi je što je netko izmislio i dan za učitelje.

hebemti - sve nešto gledam - pa ja se pretvaram u te-ve kalendar... sve neki dani ovog i onog, ai u subotu je neki svetac državni - nikak da zapamtim što se to slavi.. onaj trideseti svibanj mi je bio puno bolji, barem je vrijeme bilo povoljnije za roštilj, ak ništ drugo

na slici: kraj šk godine - Veliki
Image Hosted by ImageShack.us

- 14:19 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.10.2005., utorak

I dalje o baki..bilo čijoj

Da se nadovežem na prethodni post, nastavljam o mojoj baki, a i nečijim tuđim bakama. Ima jedna pjesmica, ne mogu se sjetiti ni tko ju je napisao ni kako točno ide, a uči se u nižim razredima osnovne škole :

Ako sretneš moju baku
Negdje samu na sokaku
Ti joj priđi srca laka
Kao da je tvoja baka
Pomozi joj, mali druže
Jer je noge slabo služe
A i oči slabo vide
Pa mi baka sporo ide

...Usred vreve bučnog grada
da mi baka ne nastada
...
prepoznat ćeš moju baku
i po hodu i koraku(?)
i po bijeloj, sijedoj kosi
i po štapu što ga nosi...

a kad baka dođe kući
brže će joj srce tući
o tebi će, sva u sreći
mnogo lijepa meni reći.


a i kod moje nove blogo-prijateljice Moix pročitala sam ponešto o ponašanju strarijih u tramvaju, o dilemi: biti pristojan i vječito stajati, ili se praviti lud i zuriti kroz prozor...pročitajte, zanimljivo je :))

Sjetila me ona na svakonedjeljni problem – u crkvi. Moj veliki sin je ministrant, i zbog njega i ja najčešće idem na dječiju misu, u devet sati. Uvijek dođemo ranije, negdje oko petnaestak minuta prije početka, da se Veliki može presvući u sakristiji. U to vrijeme u srkvi ima mjesta kolko hoćeš, i naprijed i odostraga, na stolcima i u klupama. I tak si je izaberem mjesto s pogledom, smjestim se, pogasim mobitele, malo sama sa sobom prošutim..i misa samo što ne počene.A tad se obično pojavi neka strarija, deblja, nemoćna osoba, stane kraj mene i bezočno me promatra, nakašljava se, vješa torbu meni iza leđa...i očito mi ukazuje na to dabi joj trebala prepustiti mjesto. Pa, molim lijepo, i jabih malo duže ostala u krevetu, u miru i u zadnji tren srknila jutarnju kavicu, ili očistila grincajg za ručak, izvadila pile iz zamrzivača...ali ne, ja sam se ili ustala ranije, ili to sve odgodila da dođem na vrijeme, i sad bi još za kaznu trebala stajati cijelu misu. A baš mi ni ove moje misne cipelice nisu najudobnije...
Nekad se napravim luda, ponekad se i ustanem, a uzadnje vrijeme imam najbolju taktiku: ne sjedam na kraj klupe, već u sredinu :))
A kako vi to rješavate?
I tko zna autora pjesmice?


- 14:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #

01.10.2005., subota

Sjetite se....


Danas je dan starijih osoba, ili tako nekako
sjetite se neke od njih

ovo je moja najdraža, iz te životne dobi :))

Image Hosted by ImageShack.us

- 15:41 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>