dva

26.05.2006., petak

tri u jedan kod Dva

25.05.2006., četvrtak

tko zna?

O reklamama, pepeu, i tako tim stvarima mnogo je toga već napisano na blogu, a i inače. Duhovito, kritički, ovako, onako, al su zaista neiscrpan izvor inspiracije za mnoge od nas. Neću ( stara škola, "ne ću" mi ne leži...) sad o tom. Al imam jedno pitanje, pitanjce...Može li mi itko napisati što to pjeva ekipa u reklami za žuju, a vezano za nogomet, navijače i Hrvatsku. Inače, reklama mi je dosta ok, al ne kužim, meni to zvuči kao: Hrvatsku ja volim, srce moje... nema mi neke logike tako složit riječi... Već sam to odavno htjela pitati, al zaboravim. Veli meni moj Zakoniti: Ma kupio bio ja tebi Antisklerin, nije beg cicija, al ti ćeš ga zaboravit popit...Sjetila me sad na to blogerica CARICA sa jednim svojim postom. Inače, jako mi se sviđa kako piše, zavirite, vjerujem da ćete se složiti samnom. Ima kod nje jedan post koji je odličan, govori između ostalog i o toj pjesmi, al veli mi Zakoniti, da oni pjevaju nešto drugo, sad se opet ne mogu sjetiti što... A kako ste vi razumjeli te riječi? pozdravcic

- 11:25 - Komentari (19) - Isprintaj - #

24.05.2006., srijeda

Marijo

Imala sam pet godina kad se rodio. Sjećam se da je bio sunčan dan, da sam lovila leptire s prijateljicom kad me je tata pozvao u kuću. Dobila si brata.... zvat će se Marijo. Sjećam se da sam stala van, na stepenice i jako glasno zazvala: Marioooooooooooo, da čujem kako će to zvučati. Ime sam ja izabrala. Mama je htjela Renato, al tata i ja smo je preglasali. Ono "j" je greškom zapisano. Upisali su u matičnom uredu "Marija"- muško, pa onda ispravili samo "a" na "o", "j" im se nije dalo brisati. Bio je mali plavi dječak. Baš onako, pravo plav, "ko mali Švabo". Oči također nebesko plave i zaista duge, duge trepavice. Uvijek sam mu zavidila na tim plavim okicama, plavijim i ljepšim od mojih, tak i danas mislim. tu su malo umorne i crvene od nespavanja i alergije na travu, al meni su svejedno krasne Od najranijih sjećanja još pamtim jedan posjet liječniku. Mama ga je vodila, a ja sam bila pratnja. Dobio je injekciju penicilina, nakon koje je odmah počela frka... anafilaktički šok..alergija na penicilin... mnogo kasnije sam saznala što to zapravo znači. Sva sreća da je medicinsko osoblje bilo pribrano i da se dobro završilo. Živahan dječačić dugo je morao slušati prodike o tom kak se treba ugledati na stariju seku: po učenju, ponašanju... mogu si misliti kak mu je to išlo na živce Nekako smo se "našli" tek kad sam ja otišla na studij u Zagreb, a on od nemirnog dječaka pomalo postajao mladić. Sad je otac četvero djece, pirotehničar koji za život zarađuje u minskom polju. Kad nije na terenu viđamo se gotovo svakodnevno. On je jedan od rijetkih kojima mogu reći sve što mi padne na pamet, bez ustručavanja, bez bojazni da će me krivo shvatiti. Iako rijetko, ponekad zaigramo belu u paru. Protivnici uglavnom gube od "brace i seke", na što sam jakoo ponosna. Uglavnom me zove imenom, kao i ja njega. Kad smo bili klinci zvao me je Miki. I kad me ponekad sad tako nazove, baš mi je nekako toplo oko srca, zapuhne me miris djetinjstva, sjećanja na sve one bezbrižne dana.. Danas mu je rođendan. Znam da ovo neće pročitati, al volim ga jako, jako, uvijek je u mojim molitvama, i želim mu svu sreću ovog svijeta... Sad, kad to otipkam, zvuči mi nekako patetično, ali ne mogu odoljeti... Marijo, sretan rođendan želi ti tvoja seka

- 10:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.05.2006., ponedjeljak

pitam se, pitam....

O reklamama, pepeu, i tako tim stvarima mnogo je toga već napisano na blogu, a i inače. Duhovito, kritički, ovako, onako, al su zaista neiscrpan izvor inspiracije za mnoge od nas. Neću ( stara škola, "ne ću" mi ne leži...) sad o tom. Al imam jedno pitanje, pitanjce...Može li mi itko napisati što to pjeva ekipa u reklami za Žuju, a vezano za nogomet, navijače i Hrvatsku. Inače, reklama mi je dosta ok, al ne kužim, meni to zvuči kao: Hrvatsku ja volim, srce moje... nema mi neke logike tako složit riječi... Već sam to odavno htjela pitati, al zaboravim. Veli meni moj Zakoniti: Ma kupio bio ja tebi Antisklerin, nije beg cicija, al ti ćeš ga zaboravit popit...Sjetila me sad na to blogerica CARICA sa jednim svojim postom. Inače, jako mi se sviđa kako piše, zavirite, vjerujem da ćete se složiti samnom

- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nijesam

Nijesam načisto - je l' 55% dovoljno da bude pola od 100% ili treba biti još malkoc više, na primjer 55,1%, nije 100% da ću ikad saznati... (krhko je znanje Cesariću moj...) Nijesam još zaozbać počela učiti, a kad ću - ne zna se ( jel tako Dobriša? ) A ne znam i zakaj ja ne volim ponedelnik??? ili tel mi vaj aj dont lajk mandej p.s. hvala svima na dobrim željama, prizdravila sam, a s obzirom na virtualnost, niti moja virulentnost me neće spriječiti da vam ne uputim jedan

- 10:42 - Komentari (19) - Isprintaj - #

18.05.2006., četvrtak

iejfr87đ121+'2+30.-

12.05.2006., petak

O kavi, pričesti i suzama

Jučer sam bila na blogerskoj kavici sa Francom. Uvijek je premalo vremena i uvijek ostane neispričanih priča, nedotaknutih tema. Tak da mi je došlo da ga nazovem čim je otišao, da mu kažem još ovo ili ono, al nisam, znala sam da vozi. Uglavnom, dragi Franc, hvala ti što me nisi zaobišao, bilo mi je ugodno na kavici, a i sadržaj vrećice je prva liga Da, da, još sam i darak dobila. Pravi gospodin je taj naš Ribarnic@Man! Sprema mi se naporan vikend. Jedna pričest i jedna krizma (firma, sv. Potvrda, kak već tko veli). Toga ima ovih dana u svim krajevima lijepe naše, tak da je sigurno i netko od vas ovih dana pozvan, ili i sam domaćin slične fešte. Ne znam, al to je sve predaleko otišlo. Trošak za roditelje, frke, traženje pogodnih restorana, posuđivanje tanjura i stolica od susjeda...koma! I svaka strana ima svojih mozgalica. Mislim, roditelji cijelu organizacijsku frtutmu, tisuću pitanja. Koliko gostiju? Koliko vrsta kolača? Koga pozvati? Hoće li biti dovoljno jela? Jel malo čobanac i pečenka (prasetina)? A da i janjca okrenemo? Hoće li više ići pivo ili vino? Plastične ili staklene čaše? Sve sam to prošla prije dvije godine. Zaista mi je glupo na taj način slaviti to što moje dijete prima prvu svetu pričest, al SVI tako rade! Kad sam se malo naglas počela preispitivati je li nam to sve treba, Veliki me je tako razočarano pogledao, nisam imala srca... I najveća je fora poslije u školi pričati tko je što dobio, koliko novca itd. Nažalost, al to je tako. I ništa, "raskrčili" smo dnevni boravak, postavili 4 stola za po 12 ljudi, i udri...Sad sam mirna do osmog razreda, što se domaćinskih briga tiče. Al imam "obaveze". Neki drugi klinci imaju svoje fešte. A ja problem: što pokloniti? Nekako je najlakše novac darivati, osobito kad su dječaci u pitanju. Djevojčice bi možda uživale i u nekom sitnijem komadiću zlata, al dečki, njima je šuška No1. I ne mogu da se ne sjetim svoje prve pričesti. Mama mi je dala kod šnajderice bijelu haljinicu sašiti. Bila mi je prekrasna i osjećala sam se kao vila Amalka u njoj. Onaj ukras na glavi ne znam od kudje nabavila, bijele cipelice, of kors, i to je to! Kod kuće ništ posebno, osim malo posebnijeg ručka, valjda, ne sjećam se. Znam da je taj dan došla moja pok. teta iz Njemačke, i da sam dobila gumenih bombona, što je kod nas u to vrijeme bila prava pravcata atrakcija. Imam i fotku, crno-bijelu. Mnoštvo dječice u bijelom i naš župnik. Žao mi je što je nemam pri ruci, pa da napravimo nagradnjaču. Tko pogodi koje je 2mama, dobije kavu! Na istoj toj fotki je moja jako dobra frendica. Koja tu fotku mrzi iz dna duše. Gotovo da ne mogu dalje pisati koliko se tresem od smijeha Naime, nakon puno, puno godina, kad smo bile cimerice na Savi, otkrila mi je strašnu tajnu, i kako ona misli, svoju veliku sramotu sa proslave prve pričesti. Bila je najstarija od troje djece. Živjeli su zaista skromno. Gotovo svu garderobu, pa i igračke dobivala je iz Njemačke, od tetaka i stričeva koji su tamo bili na privremenom radu. Sjeća se njihovih dolazaka i istovaranja velikih crnih vreća iz prtljažnika Merdže. A u crnim vrećama (onim za smeće) nalazilo se sve ono što su mali Švabe odbacili: i igračke, i odjeća i obuća. Nije to nju smetalo. Naprotiv, radovala se crnim vrećama i željno ih iščekivala. Tako je bilo i te godine prije njene prve sv. Pričesti. Znali su rodijeci što se sprema, pa su ranije i dovukli prigodnoga. Ali majka moje frendice malo je fulala. Pa je na glavu svojoj princezi stavila papirnati, čipkasti obrub koji je namjenjen da bude ukras ispod okrugle torte. Jebga, nije žena znala. A mala još i manje. I sve je bilo super i za pet do ljeta. Tad su rodijeci ponovno bili u kraju, pa su svratili, pa su i slike od pričesti vidjeli. Pa su im oči ispale. Od smijeha. Pretpostavljam da znate kome su oči bile crvene od plača.

- 10:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #

11.05.2006., četvrtak

dvije, tri pametne....

Ma, mislila sam pisati o nečem što me nasekiralo u subotu. Možda još i napišem, al prošao me prvotni žar... Nabavila sam si kopiranu knjigu, ima 484 strane, pa ti vidi... Čituckam pomalo, naišla sam na nešto zanimljivo i za mene baš sada pametno, poučno. Navodno neki Sassoon (sad, je li to onaj poznati frizer ili neki prezimenjak, manje važno..) izrekao je: "jedino mjesto gdje efekt dolazi prije rada je rječnik" jelte da je zgodno i za kraj, jedno promišljanje plavuše iz vica: - to da rode donose djecu, to si još nekako mogu predočiti, al da ti pauk odnese auto, e to je stvarno previše!

- 11:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.05.2006., utorak

nema padalina kod mene

kao prvo: ljubi vas i grli i pozdravlja sve 2mama, tj. ja Ispit je prošao, a i ja Hvala svima na lijepim željama i porukama, kako u komentarima, tako i sms-om. Sad, htjela sam se odmah prihvatiti slijedećeg, a ne mogu nabaviti literaturu. Mislim, mogu kupiti kopiranu skriptu u fotokopiraonici, al mi nekak žao dat lovu za to. A u knjižnicama sve knjige vani. pa sad malo razmišljam što ću. Mislim, nije neka lova. Al mogla bih si npr. kupiti neku majicu ( a baš mi fali par komada), umjesto kopirane knjige. Kad sam već kod majice, sama bih sebe po prstima izlupala kolko mi je krivo...smrdala sam si jednu baš krasnu, i relativno novu (kolovoz 2005. na sniženju od 50%). Upala mi je s bijelim, pa se neku noć predprala i oprala na 95 celzića, i onda još u sušilici zgužvala... šmrc... A i ribica nam jedna škamuknila. Imali smo dvije. Jednu lijepu zlatnu i jednog zmijolikog čistača. I u petak zove mene Veliki na posao i veli: nema nam ribe! Pogledao je oko akvarija, jer nam se već dogodilo da nam je iskočila jibica i zacrkla iza. Al čistača nigdje, misterija misteriozna I u nedjelju navečer pronašli smo mu ostatke ispod tv stolića, jedno 2 do 3 metra dalje od akvarija. Malo mi je žao, al tko mu kriv, kog je vraga skakao...i kad sam već kod riba, moram i ovo napisati... Jučer smo cijelo popodne učili, tj. gnjavila sam Velikog jer danas je ludnica od dana. Šest sati, šest predmeta. I to: hrvatski, matka, engleski, zemljopis, priroda i glazbeni. Iz matke i prirode najavljeni su im testovi. Matka - decimalni brojevi, stvarno mu nisu problem, al morao je malo izvježbati, tek toliko da dobije rutinu. I onda poludim kad pogrešno prepiše rezultat, ili zaboravi ono "2 dalje" dodati u zbrajanju kod množenja...a priroda, tu je bilo svega. Baka nam je nastavnica baš te grupe predmeta, pa njoj prepuštam "dril". Već je bio podosta umoran, pa su muški i ženski spolni organi cvijeta bili prašnik i tučnici, a najbolje mi je bilo kad je na pitanje kakva treba biti pelud kod vodenih biljki on odgovorio: s perajama!!! za one koje zanima točan odgovor, a to su zaboravili i nemaju dijete u petom osnovne ( priznajem- ni ja nisam znala ) , treba biti ljepljiva! Malo perverzno, mislim Da, najavljen im je i diktat iz hrvatskog ( č i ć, ije i je, đ i dž), a na svakom satu (gotovo svakom) iz zemljopisa pišu petominutnu provjeru znanja...da poludiš. Ja, on NE! On je kuler, ja sam za sekiraciju zadužena. A kad sam toga tko je za što zadužen, moram napisati još nešto, mada zbog dužine posta već sad jako riskiram, da ga nitko baš i ne pročita, al who cares! Jedan moj mali rođak bio je sa svojim tatom kod nekih ljudi koji su imali malog slatkog psa. Videći kako se mali oduševljeno igra sa psom, žena ga je pitala: - a jel bi i ti htio imati takvog psa? - ni, slučajno! energično je uzvratio malac - pa zašto?! - znate, teta, u našoj kući samo mama smije lajati! Jel moram napisati da je odmah od tate dobio za sladoled? Pitate kak je bilo na ispitu..onak, ništ posebno. Malo hladno, ne lože više, a stolice one školske, drvene, obične. Ujutro sam se pomolila: Dragi BOŽE, za sada mi je dobro. Još nisam tračala, nisam se ljutila, nisam izgubila kontrolu, nisam bila egoistična niti sam ikome zavidjela. Nisam jambrala, tužila se a niti psovala nisam. Nisam pojela ni najmanji komadićak čokolade. Nisam bila na Bankomatu i nisam zadužila svoj račun. Ali za nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi stvarno trebati tvoja pomoć… I eto, još 007 i gotovo Nema baš pristup netu u zadnje vrijeme, što mi je, moram priznati, pomoglo da se skoncentriram na štrebanciju, jelte, al danas sam si malo dala fraj. Idem sad vidjeti što je kod vas novog. Do idućeg čitanja

- 11:55 - Komentari (20) - Isprintaj - #