Marijo

24.05.2006., srijeda

Imala sam pet godina kad se rodio. Sjećam se da je bio sunčan dan, da sam lovila leptire s prijateljicom kad me je tata pozvao u kuću. Dobila si brata.... zvat će se Marijo. Sjećam se da sam stala van, na stepenice i jako glasno zazvala: Marioooooooooooo, da čujem kako će to zvučati. Ime sam ja izabrala. Mama je htjela Renato, al tata i ja smo je preglasali. Ono "j" je greškom zapisano. Upisali su u matičnom uredu "Marija"- muško, pa onda ispravili samo "a" na "o", "j" im se nije dalo brisati.
Bio je mali plavi dječak. Baš onako, pravo plav, "ko mali Švabo". Oči također nebesko plave i zaista duge, duge trepavice. Uvijek sam mu zavidila na tim plavim okicama, plavijim i ljepšim od mojih, tak i danas mislim.

tu su malo umorne i crvene od nespavanja i alergije na travu, al meni su svejedno krasne yes

Od najranijih sjećanja još pamtim jedan posjet liječniku. Mama ga je vodila, a ja sam bila pratnja. Dobio je injekciju penicilina, nakon koje je odmah počela frka... anafilaktički šok..alergija na penicilin... mnogo kasnije sam saznala što to zapravo znači. Sva sreća da je medicinsko osoblje bilo pribrano i da se dobro završilo.
Živahan dječačić dugo je morao slušati prodike o tom kak se treba ugledati na stariju seku: po učenju, ponašanju... mogu si misliti kak mu je to išlo na živce smijeh

Nekako smo se "našli" tek kad sam ja otišla na studij u Zagreb, a on od nemirnog dječaka pomalo postajao mladić.
Sad je otac četvero djece, pirotehničar koji za život zarađuje u minskom polju. Kad nije na terenu viđamo se gotovo svakodnevno. On je jedan od rijetkih kojima mogu reći sve što mi padne na pamet, bez ustručavanja, bez bojazni da će me krivo shvatiti.
Iako rijetko, ponekad zaigramo belu u paru. Protivnici uglavnom gube od "brace i seke", na što sam jakoo ponosna.
Uglavnom me zove imenom, kao i ja njega. Kad smo bili klinci zvao me je Miki. I kad me ponekad sad tako nazove, baš mi je nekako toplo oko srca, zapuhne me miris djetinjstva, sjećanja na sve one bezbrižne dana..
Danas mu je rođendan.
Znam da ovo neće pročitati, al volim ga jako, jako, uvijek je u mojim molitvama, i želim mu svu sreću ovog svijeta...
Sad, kad to otipkam, zvuči mi nekako patetično, ali ne mogu odoljeti...

Marijo, sretan rođendan želi ti tvoja seka kiss

- 10:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

dva

Linkovi

24.05.2006., srijeda

Marijo