Uzela sam si pauzu i otišla zapalit i popit kavu u neke sporedne prostorije, da ih tako nazovem (a nije wc!) uz moj ured. Naima, kolega u uredu je nepušač.
Izvana čujem glasove dječice. Dva dječaka se dogovaraju, igrat će se majstora...
- bok, baja, moš mi popravt moj bicikl?
- neću se tako igrat...nisam ja za tebe “baja”. Moraš doć i reć: “Dobar dan, gospodine. Možete li mi popravit moj auto?” Aj sad ispočetka.
Gasim cigaretu, i mislim si – vidiš ti mališana. Sjetim se one Arsenove: Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu...
I kod mene je jučer bio majstor za moju perilicu suđa, koja je u kvaru već gotovo mjesec dana. Smiješna zgoda. Happy end. Za sad. A s majstorima uvijek neki problemi...Nekako sam došla do zaključka da su najbolji majstori skoro pod mus pijanci. Odlično odrade posao, al piju ko smukovi. Većinu moraš čekati danima, ili satima od dogovorenog. Nikad nije kvar ono što se na prvi pogled čini. I naplate, masno...
E, a ovaj jučerašnji, ko da je sa Marsa pao. Našla ga preko interneta. Nije baš iz mog grada, iz obližnjeg je. Ovog lokalnog, ne bih više ni pod razno angažirala. Prije nekoliko godina mi je masno naplatio priključivanje novog plinskog štednjaka na gradski plin. I zapamtila sam mu. Radije bih si kupila novu perilicu nego ga pozvala. Dakle, dogovorim ja s novim majstorom da dođe oko 16,30. I čovjek dođe pet minuta ranije. Objasnim mu u čemu je problem. On rastavio perilicu, pogledao, isprobao, mjerio napon, struju, šta ti ja znam. Uključili mi perilicu, ona radi !!! Splašila se majstora. Ko ono kad dođeš kod zubara, i više te ništa ne boli. Čovjek je sve natrag pošarafio, popio sok i pitam kolko košta, on kaže: PA, NIŠTA. Ne mogu vjerovati. Bio je 45 minuta, istina da nije promijenio ni jedan dio, ali izgubio je vrijeme, potrošio nešto benzina... Eto, ima i takvih. I je na odlasku rekao da isprobam perestrojku, i da mu javim kako radi.
I ode čovjek. Natrpam ja suđe, uključim Maricu (to ja mojoj perestrojki od milja). Nakon 30 minuta provjerim, ona ne grije vodu, i sve ko i prije..Resetiram je i izaberem točno onaj program koji je radio kad je bio majstor. Provjerim nakon 35 minuta, a ona ni deterdžent nije uzela. Ništa, nazovem majstora. Kaže, naručit će novi programator, al će prije provjeriti koliko košta i javiti mi. U međuvremenu ja ponovno restartam Maricu, bijesno je šutnem nogom, prosikćem :KRMAČO!!! I odem. Zove majstor, novi programator košta 100 eura ( odoše moje nove cipele u vražju mater!!!). Dok s njim razgovaram, idem do kuhinje, otvaram Maricu, a ono: ona grije vodu, uzela deterdžent, pere ko ispravna...
Ispričavam se čovjeku. Maštam, možda, ak još malo nadodam imam i za torbicu ;)))))
|
