Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/2mama

Marketing

Obećanje je obećanje

Obećanje je obećanje. Za bolje razumjevanje daljnjeg teksta bitno je imati u vidu činjenicu da u novčaniku imam 40 bijednih kunića, a plaća je krajem mjeseca.

Dakle, bili mi jučer kod zubara. Mi – to smo moj Veliki sin i ja. Uz teško nagovaranje, prijetnje i zastrašivanje, sistemom batina i mrkva, nagovorih ga da nabrzaka izriba zube, presvuće robu, očisti crno ispod noktiju, zeleno iz nosa... i da otiđemo tamo gdje se nikom baš ne ide pjevajući. I pristao je. Zauzvrat sam obećala izfinancirati još jedan (!) posjet luna-parku, tj. kući strave i vožnju u onim autićima. Još sam dobro i prošla, mislim si ja. Dođemo mi tamo, troje prije nas, nije strašno. Velikoga počela loviti panika ( - ti ideš prva!), pa lažna nada ( - možda je ni danas ne bude!), pa opet panika...pa tako jedno pet, šest puta ( ko slanina i šunka u legendarnoj “Snaši” Đoletovoj, znat će starija populacija na šta mislim). Zatim je ispalio:

- kad ti umreš, ja više neću ići kod zubara
- ?!!!
- ma, dobro, nećeš ti još umrijeti. Ma ne, ne želim ti ja to!! Pa nemaš ni grobnicu! Baka i dida imaju, oni mogu. ( al se uvlači!)
- pa zar ti misliš da umiru samo oni koji imaju grobno mjesto?
- pa nego! Kud bi ove bez mjesta pokopali?!
- Ma pokopaju ih već negdje. Neće ih valjda ostaviti vani, da se usmrde i raspadnu. Daj, razmisli malo.
- ja ću si, kad budem velik sagraditi grobnicu od betona! A ne, neće mene u zemlju staviti, makar je morao platiti i milijun kuna!
- A odakle ti milja kuna?
- Pa, ušparat ću, tisuću po tisuću, i skupiš milju.
- A šta ako budeš mornar i umreš na brodu, pa te bace u more? ( baš sam zločesta)
- Ma nema šanse da ja budem mornar (panonsko zlato mamino)
- A nisi li prošlo ljeto nešto pričao...
- Pa, dobro, al šta mi se loše može desiti od Prvića do Srime. Ma to ću moći preplivati ak bude zapelo...


Prozvala nas je. Najprije ja. Gleda karton. Nisam bila od veljače 2003. I samo dvije male točkice na šestici dolje, desno. I neka upala zubnog mesa, koja se već stišala. Aleluja!!!! Ne bude me vidjela sljedećih x mjeseci!
Sad on. Hvata me panika. Gadljiv je. Kao mlađi se nekoliko puta (da prostite) ispovraćao kad mu je krenila popravljat. Ne može smislit da mu netko čačka po usnoj šupljini. Osim escajga ( bešteka, pribora za jelo), kad ga on drži. Zubarka kaže nema niš kvarno. Javite se za 6 mjeseci. Nemrem bilivit.

Obećanje je obećanje. A 40 minus 17 je 23.


Post je objavljen 08.04.2005. u 13:27 sati.