Final countdown

28.04.2005., četvrtak

Sjećate li se velikog hita grupe Europe : Final countdown ? Ja kroz maglu, al mi je ovih dana skroz na pameti. Naime, moj veliki sinek idući tjedan ide na operaciju – vađenje krajnika. Sa strane gledajući, mnogi će reći: ništa strašno. To je jedna od najbezazlenijih operacija, ali moje majčisko srce je pod stresom, najrađe bih prespavala idući tjedan! sad kad je konačno došlo blizu, ja bih sve odgodila. A počeli smo ganjati tu operaciju prije gotovo DVIJE GODINE. U ljeto 2003, ono tropsko ljeto (toga se valjda sjećate!) kad sam ja gurala svoj pozamašni trbuščić u kojem se valjuškao mali pilić, s Velim sam krenula na hodočašće po zdravstvenim ustanovama, e ne bi li mu riješili problem čestih infekata, neobjašnjivih povišenih temperatura, ne bi li se riješili traženja turističkih ambulanti baš na svakom godišnjem...I tako, povadili mi nalaze, a ono dijete mi skroz naskroz anemično. Željezo mu 2,9 nekih jedinica, a normala je od 9 do 29 istih nekih jedinica. Mene pukla grižnja savjesti, pa cijedi ciklu, trpaj u njega špinat, grah, meso i naravno ferotabletice. Pa onda 2 mjeseca pauze nakon terapije, da krvna slika ne bude lažno dobra, pa opet vadi krv...U međuvremenu dobio veliki Malog brata, pa babinje, krstitke i eto nam Božića i nove godine. Pod normalno je da je svaka 2 mjeseca bio na atibioticima, a kad nije, i odemo kod famoznog ORLspecijaliste, on ustanovi upalu sinusa, prepiše antibiotske kapi za nos iz ljekarne (btw ,vlasnica njegova supruga) i odgodi operaciju za mjesec do dva, u mintajmu dijete slomi ruku na tjelesnom, pukla ko bundeva, na dva mjesta, pa opet ne može, a već smo imali termin krajem svibnja prošle godine. Dok se to sve sredilo, došla polovica lipnja, i kažu doturi, ne vadimo krajnike do rujna, te sezona godišnjih odmora, te po ljetu to nije dobro radit, i tako dočekasmo mi prošlu jesen. U jesen, u stvari u kolovozu još, imali smo prometnu nezgodu kad smo se vraćali s mora, polupali auto, vraćen sa popravka 18.10.2004. Ja se vratila na posao poslije porodiljskog, frka sa čuvanjem maloga, počela jesen, a moj veliki opet gotovo svaki mjesec neki infekt. Razvuklo se to do kraja veljače ove godine, kad smo se konačno ( po ne znam koji put) upisali na listu za operaciju, 23.02.2005. Rekli mi da se čeka oko mjesec dana, što zaista i nije nešto. Baš sam pomislila taman će mi dijete oko Uskrsa biti operirano, pa su onda tjedan dana ferije, neće ni izostajati puno sa nastave. A ono – ma’una! I pristojno ja čekam, vrijeme leti, a od poziva ni P. Nazvala ja nekidan, fino se predstavim, pitam u čem je problem, a sestra meni – pa znam ja vas po prezimenu, vi ste već nekoliko puta odgađali operaciju! Ja u šoku, al duboko uzdahnem i jednom, samo jednom kažem – to nije istina, al neću se sad svama objašnjavat i natezat, nego imate li vi informaciju kad bi moje dijete došlo na red za operirat se. Žena lista, traži, lista,traži, i kaže-evo, 12.5. Ne mogu vjerovati, ništa prije toga. Kaže siserica – znate, pa bio je štrajk jedan tjeda, pa smo imali epidemiju gripe drugi tjedan,tak da su svi termini pomaknuti. Ma pomaknut ću ja s pameti, dok vas se ne riješim, stoko jedna podmitljiva! To sam, naravno samo pomislila, a u lice ( slušalicu) sve fino, suzdržavam se. Naime, veliki sin bi trebao oko 1.06. ići na ekskurziju, na more, u Split na pet dana. To košta oko 1200 kn, plus džeparac, pa koje nove čarape, majičica, tko zna-možda i nove kupaće (djeca rastu!) i uostalom, mi smo tu ekskurziju već počeli uplaćivati (na rate). Kontam (što’b rekli bosanci) možda se ni ne oporavi do tada, pa ne bude mogao ići. Pa tko će ga kod kuće slušati (i gledati) tih pet dana, cvilit će ko cvilidreta, a opet ako ga pustim, pa nedajbože dođe do kakvih komplikacija, neću si moći oprostiti.
I sad je krenila AKCIJA STADION (znat će oni stariji –ak ovo koliko je dugačak post itko i bude čitao) Sve snage i protekcije smo upregli i uspjeli isposlovati da bude operiran 05.05. tj. u idući četvrtak. Sad mi je opet knedla u grlu i kamen u trbuhu, idem ga pokrivati po noći, ljubim ga i govorim mu – najdraže moje, jel’da ćeš se probuditi poslije anestezije, jel’da će biti sve u redu...

neću više nikad vikat na tebe
oprostit ću ti svaku svinjariju
peći ću ti palačinke svaki drugi dan
igrat ću s tobom nogomet

- 15:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

dva

Linkovi

28.04.2005., četvrtak

Final countdown