dva

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

28.04.2005., četvrtak

Final countdown

Sjećate li se velikog hita grupe Europe : Final countdown ? Ja kroz maglu, al mi je ovih dana skroz na pameti. Naime, moj veliki sinek idući tjedan ide na operaciju – vađenje krajnika. Sa strane gledajući, mnogi će reći: ništa strašno. To je jedna od najbezazlenijih operacija, ali moje majčisko srce je pod stresom, najrađe bih prespavala idući tjedan! sad kad je konačno došlo blizu, ja bih sve odgodila. A počeli smo ganjati tu operaciju prije gotovo DVIJE GODINE. U ljeto 2003, ono tropsko ljeto (toga se valjda sjećate!) kad sam ja gurala svoj pozamašni trbuščić u kojem se valjuškao mali pilić, s Velim sam krenula na hodočašće po zdravstvenim ustanovama, e ne bi li mu riješili problem čestih infekata, neobjašnjivih povišenih temperatura, ne bi li se riješili traženja turističkih ambulanti baš na svakom godišnjem...I tako, povadili mi nalaze, a ono dijete mi skroz naskroz anemično. Željezo mu 2,9 nekih jedinica, a normala je od 9 do 29 istih nekih jedinica. Mene pukla grižnja savjesti, pa cijedi ciklu, trpaj u njega špinat, grah, meso i naravno ferotabletice. Pa onda 2 mjeseca pauze nakon terapije, da krvna slika ne bude lažno dobra, pa opet vadi krv...U međuvremenu dobio veliki Malog brata, pa babinje, krstitke i eto nam Božića i nove godine. Pod normalno je da je svaka 2 mjeseca bio na atibioticima, a kad nije, i odemo kod famoznog ORLspecijaliste, on ustanovi upalu sinusa, prepiše antibiotske kapi za nos iz ljekarne (btw ,vlasnica njegova supruga) i odgodi operaciju za mjesec do dva, u mintajmu dijete slomi ruku na tjelesnom, pukla ko bundeva, na dva mjesta, pa opet ne može, a već smo imali termin krajem svibnja prošle godine. Dok se to sve sredilo, došla polovica lipnja, i kažu doturi, ne vadimo krajnike do rujna, te sezona godišnjih odmora, te po ljetu to nije dobro radit, i tako dočekasmo mi prošlu jesen. U jesen, u stvari u kolovozu još, imali smo prometnu nezgodu kad smo se vraćali s mora, polupali auto, vraćen sa popravka 18.10.2004. Ja se vratila na posao poslije porodiljskog, frka sa čuvanjem maloga, počela jesen, a moj veliki opet gotovo svaki mjesec neki infekt. Razvuklo se to do kraja veljače ove godine, kad smo se konačno ( po ne znam koji put) upisali na listu za operaciju, 23.02.2005. Rekli mi da se čeka oko mjesec dana, što zaista i nije nešto. Baš sam pomislila taman će mi dijete oko Uskrsa biti operirano, pa su onda tjedan dana ferije, neće ni izostajati puno sa nastave. A ono – ma’una! I pristojno ja čekam, vrijeme leti, a od poziva ni P. Nazvala ja nekidan, fino se predstavim, pitam u čem je problem, a sestra meni – pa znam ja vas po prezimenu, vi ste već nekoliko puta odgađali operaciju! Ja u šoku, al duboko uzdahnem i jednom, samo jednom kažem – to nije istina, al neću se sad svama objašnjavat i natezat, nego imate li vi informaciju kad bi moje dijete došlo na red za operirat se. Žena lista, traži, lista,traži, i kaže-evo, 12.5. Ne mogu vjerovati, ništa prije toga. Kaže siserica – znate, pa bio je štrajk jedan tjeda, pa smo imali epidemiju gripe drugi tjedan,tak da su svi termini pomaknuti. Ma pomaknut ću ja s pameti, dok vas se ne riješim, stoko jedna podmitljiva! To sam, naravno samo pomislila, a u lice ( slušalicu) sve fino, suzdržavam se. Naime, veliki sin bi trebao oko 1.06. ići na ekskurziju, na more, u Split na pet dana. To košta oko 1200 kn, plus džeparac, pa koje nove čarape, majičica, tko zna-možda i nove kupaće (djeca rastu!) i uostalom, mi smo tu ekskurziju već počeli uplaćivati (na rate). Kontam (što’b rekli bosanci) možda se ni ne oporavi do tada, pa ne bude mogao ići. Pa tko će ga kod kuće slušati (i gledati) tih pet dana, cvilit će ko cvilidreta, a opet ako ga pustim, pa nedajbože dođe do kakvih komplikacija, neću si moći oprostiti.
I sad je krenila AKCIJA STADION (znat će oni stariji –ak ovo koliko je dugačak post itko i bude čitao) Sve snage i protekcije smo upregli i uspjeli isposlovati da bude operiran 05.05. tj. u idući četvrtak. Sad mi je opet knedla u grlu i kamen u trbuhu, idem ga pokrivati po noći, ljubim ga i govorim mu – najdraže moje, jel’da ćeš se probuditi poslije anestezije, jel’da će biti sve u redu...
neću više nikad vikat na tebe
oprostit ću ti svaku svinjariju
peći ću ti palačinke svaki drugi dan
igrat ću s tobom nogomet


- 15:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>