U jučerašnjem postu sam pripomenula da nam je jučer bila godišnjica braka. Nisam napisala koja. E pa, dvanaesta. I kad bi sad nešto o tom htjela pametno napisat, sve mi se čini bez veze.
Mislim da je sve stvar kompromisa, i nitko nije onakav kakav se na prvi pogled čini. Treba odvagnuti, staviti na jednu stranu što nam se kod nekoga sviđa, a što ne. Kod naših prijatelja vidjela sam razno razne situacije, i uglavnom sam nakon toga još sretnija što je Zakoniti moj zakoniti.
- kad je gladan, uzme si jesti (sam)
- kad nema ništa posebno za ručak/večeru sam si nešto napravi, i još mene pita hoću li i ja
- kad se ide tuširati, sam si uzme čisto rublje
- ako ne želi da mu se košulje peru u vešmašini sam ih pere u kadi ( ja to ne radim jer smatram perestrojku sasvim solidnim dostignućem tehnike, a i išijas me ćopio prije par godina i ne bih da me opet sahvata od grbljenja nad kadom)
- sam si pegla košulje, jer je to radio i dok se nije oženio, smatra da to radi najbolje na svijetu, i nemam ga namjeru razuvjeravati
- razgovorljiv je
- nikad nema primjedbe za moj izgled (što mi ponekad smeta)
- ne prigovara mi dok vozim, a ja njemu gotovo uvijek, i on to podnosi ( ali moram pripomenuti da ima vozačku nepune dvije godine, a ja, jakooooo dugooo)
- svira gitaru
- sad rjeđe nego prije, al zna mi svirat po narudžbi, samo za moju dušu ( u prvo vrijeme našeg zajedničkog života često mi je znao svirati “Jubi san vašu ćer” za uspavanku)
- ne sluša narodnjake
- ima super mamu
- super skija i pliva, a u doba intenzivnog upucavanja znao je po zagrebačkim ulicama izvoditi gimnastičke vratolomije da me zadivi ( npr premet bez ruku) iako uopće ne izgleda kao neki sportmen
- ne može dugo spavati subotom i nedjeljom, pa uvijek ide po svježe pecivo za doručak
- sam pere auto ( ne traži da mu pomažem, usisavam itd)
- dobro karta belu i kanastu
- odlično se kuži u sve vezano za kompjutere i tehniku
- pravi odličnu pizzu i još neke delicije
- pravi lijepe i pametne sinove
- e sad bi bilo dosta, bojim se da mi ga neka usamljena blogerica ne otme. Ima toga još, a naravno da ima stvari koje mi ne štimaju. o tome ću sigurno nekom drugom prilikom. U stvari prvom prilikom kad se naljutim na njega.