Sve kategorije po listama
17
sri
12/25
gorka plima
ehsaznala.blog.hr
s prvim pahuljama snijega
neočekivano dolepršaju iz visina
tanane niti sjećanja
na stanoviti šapat u tmini i dodiru
svjedočit ću nebu
pokušala sam
prognati daleko taj poznati titraj tuge.
na koncu ipak
klonuše žrtvom sva moja krila
raste ta gorka plima
ljubavniče sjenoviti
bi li mi te stihove slao
kada bi znao
da poljupci su moji
kao sudbina
kao vatra
kao kiša
kao lava
kao tuga
kao more
što će jednom
utopiti nas oboje
Više ljubavi, manje terora
karantenskiblues.blog.hr
Kao što sada valjda cijeli svijet zna, u Australiji se dogodio strašan teroristički napad. Vidim da su se o tome raspisali i hrvatski mediji, valjda toliko da to nekim čitateljima već ide na živce. Neću detaljno opisivati, nego radije samo malo o mom viđenju situacije.
Ovaj napad je za Australce nešto prestrašno jer je to tu iznimka i većinom su se ljudi različitih nacionalnosti i religija naučili živjeti zajedno. To se vidi i po tome da ima puno muslimana koji su javno rekli nešto protiv ovoga, a i taj poznati junak koji je napao terorista je i sam musliman iz Sirije. Mnogi muslimani bi rekli da to nije australski način, a jedan koji je govorio protiv napada rekao je da se tako ne radi u “sretnoj zemlji”, pa bih po tome rekla da mu je tu lijepo, I ne žele to kvariti religijskim terorizmom. Ali dobro, uvijek ima izuzetaka i treba ti samo jedan jedini (ili bar dva) izuzetka da se dogodi velika tragedija.
Iako nije to prvi put. U Australiji je bio i veliki teroristički napad početkom u Sydneyu, a i početkom 2017-te u centru Melbournes. I baš tada sam bila u centru Melbournea, samo nekoliko minuta prije nego sam stigla neki terorist se zaletio autom u ljude. I kako sam hodala, vidjela sam ljude u panici, neke koji su ležali na zemlji i hitnu pomoć. I onda vrijeme prođe, i zaboraviš na to. Jer misliš, to je jedan jedini ekstrem. Ali tada je napad bio usmjeren prema svima, a sada su ciljevi postali uglavnom Židovi, ali sigurno da stradaju i drugi.
Svatko o takvim događajima ima drugačije utiske. Pored toga što mi je strašno žao svih ljudi koji su nastradali, a tu ima i jedna djevojčica, i stariji ljudi koji su preživjeli holokaust, i mladi Francuski turist, i to su sve individualne životne priče. Zbog toga ti je teško kada vidiš da su ljudi bili na jednom sretnom događaju, Chanuki, festivalu svjetla, radosti, rađanja nečega novoga.
Ali pored svega toga, ja sam razmišljala o tom dečku koji je počinio taj teror. Samo 24 godine, ima čak i simpatično lice, nije to neki ružni terorist, netko tko se sakrio iza brade i brkova, ili iza neke crne maske. Čak je jedna kolegica na poslu komentirala kako su obojica bili pomalo debeli, pa je to bilo čudno, jer nisu izgledali kao visoko istrenirani teroristički vojnici. Ne, izgledali su kao obični ljudi, kao obični otac i sin. Na slici koja kruži najviše, vidim da je dečko ozbiljan, malo namršten, možda zabrinut ili bilo što. Da ga ovako sretnem, možda bih i pomislila da je to neki simpatični mladi dečko. I ne znam, meni je i njega žao - žao zato jer je sebi upropastio život takvim činom; ako preživi ranjavanje, a navodno hoće, provest će život u zatvoru. I ima majku koja ga voli, žena se navodno zove Verena ili Venera, uvijek joj daju drugo ime, i možda zbog imena nije ni muslimanka. I po novim vijestima, muž joj je kuću prepisao prije skoro dvije godine, što znači da je vjerojatno već tada planirao napad, jer prema Australskom zakonu obitelji žrtava mogu tražiti novčanu odštetu od njegove ostavštine. Zato sada ne mogu, jer kuća koja vrijedi oko 1 milijun dolara, nije više na njegovo ime.
I taj njegov sin je rođen u Australiji, imao je puno mogućnosti, i sve ono što je lagao majci - da s ocem ide na plivanje, da uživaju na plaži - sve je to mogla biti istina, koja se mogla ponoviti nebrojeno puta u njegovom životu. Mogao je pričekati da ga prođe ova extremistička faza, jer je očito upao u neko extremističko društvo koje mu je ispralo mozak, povezao se s militantima, odlučio žrtvovati svoj život za tamo neku ideju. A ako mu je i otac bio extremist, dečko nije imao puno šanse za nešto bolje. Da je bar dao samo svoj život za tu ideju, a ne tuđe živote. Da je samo malo pričekao dok mu se glava ne ohladi, možda bi se s godinama zaljubio, vidio da ima razlog za život, onda ako bi još imao i djecu, htio bi da budu sretni, da imaju budućnost. Mislim da je tako razmišljao onaj heroj Ahmed koji je pokušao svladati teroriste, jer je otac dvoje male djece. Ali taj dečko je htio biti upamćen, tako je bar rekao bivšem kolegu na poslu, a to je najgori način kako ćeš biti upamćen. Pa čak iako je osjećao očaj ili bijes zbog onoga što se događalo Palestincima u Gazi, mogao je nešto učini na drugi, pozitivniji način. Pa se pitam, kad mu vidim namršteno lice, je li u tamo nekom trenutku posumnjao u to što radi, zažalio, pomislio da bi radije da nije tamo, nego negdje kod kuće s mamom. Znam, pričam gluposti, ali imam nećake koji su mu blizu godinama, i mislim se kako je napravio glupost, glupost koju možda ne bi napravio da mu je netko pomogao i izvukao ga iz tih ekstremnih krugova.
Druga stvar koja mi se strašna u svom ovom teroru je nehumanost i manjak suosjećanja jedne, i sada sve veće, grupe ljudi prema Židovima, čak i prema onima koji su tamo na Bondi plaži izgubili život. Ne mogu vjerovati da neki ljudi smatraju, i otvoreno govore, da su Židovi to zaslužili. Čak i kad je drugi dan bila komemoracija žrtvama terora, došla je neka babetina koja nije bila muslimanka, nego neka Australka, koja je vikala protiv Izraela i za Palestinu. Pa čekaj, možeš li se strpiti jedan dan, ljudi oplakuju svoju obitelj, prijatelje. Zar ljudima nedostaje osnovno suosjećanje?
Činjenica je da je antisemitizam porasto ekstremno, i to ne od onog listopadnog napada u Izraelu, nego ranije, pogotovo od pandemije, a vjerojatno još prije, a sada je skorz eskalirao i bojim se da ljudi idu na razine antisemitizma koji je bio tik pred drugi svjetski rat. U Australiji je loša situacija za židove zbog politike koju vodi trenutni premier Albanese. Tu on i mene puno ljuti, jer je jako pasivan prema napadima koji se stalno tu događaju nad židovima, i nakon ovog napada židovi o tome govore javno i optužuju ga. Već prije su bili napadi na sinagoge, mnogi židovi zatvaraju trgovine u poznatim centrima, jer se više ne osjećaju sigurni. Nedavno su dvoje medicinskih sestara (jedan dečko i jedna cura), muslimani, objavili na videu da će ubiti sve židove koji im dođu na liječenje. Zbog toga su suspendirani s posla u bolnici i sada im se sudi. I vlada ništa nije učinila protiv takvih stvari. Po Australiji, i tu po Melbournu, su skoro svaki vikend protesti protiv Izraela, ali tu često vijore Hamasove ili ISIS zastave, pa mi nije jasno zašto nitko ne reagira. Po meni, Hamas je teroristička organizacija. Albanese nakon ovog napada samo planira nekakve promjene oko kontrole oružja, kao da će to riješiti probleme, a i dalje ne daje nikakvu podršku i sigurnost židovima. Trenutno opozicija radi na tome da se donesu neki zakoni koji će zaštiti židove, jer očito trenutni premijer i njegova vlada ne rade ništa na tome.
Ne bih išla u detaljnu priču o Izraelu jer mi to nije tema i to mi je prekomplicirano, ali nedavno sam pročitala odličnu knjigu Amos Oza, A tale of love and darkness (Priča o ljubavi i tami), koja ne samo da je vrhunski napisana, nego lijepo opisuje seobe Židova u Izrael i njihov život tamo prvih godina od osnutka države.
I moram dodati, ja imam prijatelje i židove i muslimane. Svi koje ja poznajem su normalni ljudi koji ne vole teror ili ekstremizam ni s jedne ni s druge strane. Sve što nam treba je naučiti se zajedno živjeti, više voljeti, suosjećati i više se brinuti jedni o drugima.
Gastro,dobar tek,prijatno hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Ulazi svinja na štakama u restoran i pita:
Ko je naručio svinjske koljenice, mamicu mu jebem?
Otišle 2 muhe u restoran. I dođe kelner i pita šta će da uzmu za jelo.
Jedna muha naruči govno s lukom, a druga samo govno.
Pita sad ova što je uzela govno s lukom drugu muhu:
Je li , što nisi uzela i luk uz govno?
Jes' pa da mi smrdi iz usta...
Došao tip u restoran i primjeti muhu u supi, pa zove kelnera i
kaže mu za muhu. Ovaj uzme kašičicu i izvadi muhu.
Mušterija ga pohvali, ali vide da mu viri konac iz pantalona
pa ga pita šta mu je to. A ovaj mu kaže da mu to služi da izvadi
svoj kurac kad hoće da piša. Ukapira to mušterija pa ga pita:
A kako ga vraćaš?
Ovaj će njemu:
Pa znaš da imam kašičicu.
Odvela žena svog muža, pandura, na ručak u restoran.
Panduru je ručak prijao, a poslije ručka žena mu kaže:
Sad kad si sve lijepo pojeo, mogu da ti priznam
da je sve bilo od konjetine.
Užas! Zar i kompot?!
- Ako si pravi muž, izvedi ljudoždera na ručak!
Došao čovjek u restoran na ručak i naručio pljeskavicu.
Samo što je počeo da jede nađe dlaku i ljutito pozva šefa sale.
Šef sale mu se izvinjavao objašnjavajući da im je kuhar
bez jedne ruke a ima maljave grudi,ali da je imao sreće
što nije naručio filovane paprike.
Pita Fata Muju:
- "Mujo, jesi li gladan? Hoces li jesti grah od jucer?"
Mujo:
- "Da."
Fata:
- "Dobro onda dođi sutra."
KAPULA
sewen.blog.hr
Ne poznam više ovu balotu plavu,
Razbila se! Volija bi da nisam u pravu.
Cila se nakrivila, cila je na buže,
A nekad je bila đardin za ruže.
Ne poznam više ni svit koji živi,
Nema sredine, svi su desni ili livi.
I ne valja otkako čovik više nema mire!
A ja bi opet tija u grudima imat leptire.
Nije lipo ljude zvat nekim ružnim imenima!
Nije lipo kukat za nekim davnim vrimenima!
Nije lipo davat gas na mistu di se koči!
Puno toga nije lipo i grize ka kapula za oči!
Mašina Ljubavi
radivjetra.blog.hr
Nijedan pijani čovjek nije samo pijan. Ljudi vole reći, puni osude i zgražanja: "Pogledaj ga samo, potpuno je nesuvisao. Tužno je na što se svede čovjek zbog alkohola." itd. No istina je da čak i u najpijanijem čovjeku postoji zrnce trezvenosti, a to bi se svakako moglo i dokazati ako bi se takvome našao netko tko bi mogao sjesti pored njega i razgovarati s njim na pravi način.
Tragom gornje misli, pitam se: važi li isto i za zle ljude? Kod zlih je, nažalost, činjenično stanje puno kompleksnije i mračnije, iako svakako odgovor i za njih mora biti: da. Da, svakom se čovjeku mora moći prići na način da se u njemu probudi kontakt osnovne svijesti s duševnim elementom. Jer: osnovna svijest i duševni element su dva pola iste Zbilje, koja se kroz vječnost privlače sve dok se ne sjedine.
To ne znači drugo nego ovo: sve što nam se u životu događa a nije ugoda i "lagodno nizvodno plivanje", sve što je u našem životu "psihološko trenje", može se svesti na činjenicu međusobnog privlačenja naše osnovne svijesti i našeg duševnog elementa, koji imaju neodoljivu "kozmičku prisilu" da se sjedine.
Doslovno SVE u našem životu može se i dade se iščitati u tom "ključu". Jasno je da većina ljudi nije kadra dekodirati svoj život putem tog "ključa". No jednom kad čovjek uđe ili upadne u tu Mašinu Ljubavi, on više nije svoj, on još samo zrcali Njezine komande, pa makar one značile gubitak svega onoga što je egu važno.
PREPOZNAVANJE
komentatoricamicaa.blog.hr
nastanile se godine tamo
gdje ja nikad nisam bila
dani su otklizali strminom sivih ulica
riječi su izostale jer
izgovorene ne b'ješe nikad do kraja
uspio si dodirnuti krovove njima
i povukao ih zaboravom
.....ni pamćenje
.....ni zaborav
al dobro : ostao je mir
težak
i topao
Kao san
koji se ne dosanja
ali se prepozna
foto: G.Safar- Split by night
Muke po memorijskim karticama...
toco1980foto.blog.hr
Tko god se bavi digitalnom fotografijom zna koliko su važne memorijske kartice. Ono što je film bio za klasičnu, "analognu" fotografiju, to je memorijska kartica za digitalnu fotografiju - medij na koji se pohranjuju snimljene slike, ali i videozapisi.
Danas se u fotografskom (i videografskom) svijetu najčešće koriste tri vrste, odnosno tri formata memorijskih kartica: CompactFlash (CF), SD kartice i microSD kartice.
CompactFlash ili CF kartice dimenzija su približno 43 × 36 mm te su se dugo smatrale profesionalnim standardom, zbog svoje robusnosti i pouzdanosti. Još uvijek se koriste u starijim profesionalnim DSLR fotoaparatima.
SD kartice su dimenzija su oko 32 × 24 mm i danas su najrašireniji format. Koriste se u velikom broju fotoaparata, kamera, dronova, ali i u mnogim drugim elektroničkim uređajima. Zahvaljujući različitim podverzijama (SD, SDHC, SDXC), omogućuju velik kapacitet i visoke brzine zapisivanja.
microSD kartice su zapravo "smanjene" SD kartice, dimenzija svega 15 × 11 mm. Najčešće se koriste u akcijskim kamerama (npr. GoPro i tome slično), pametnim mobitelima i dronovima.
Većina proizvođača fotoaparata, kamera i drugih uređaja za snimanje koji se danas mogu naći na tržištu koristi jedan od ova tri formata.
No postoje, ili su postojali, i drugi formati kartica koji su danas vrlo rijetki ili potpuno zastarjeli te se više ne proizvode - bilo zato što je proizvođač u nekom trenutku prešao na "standardne" CF ili SD kartice, bilo zato što se ugasila tvrtka koja ih je proizvodila.
Jedan primjer toga je Olympus i njegov xD-Picture Card format, koji je bio popularan početkom 2000-ih, ali je s vremenom napušten. Iako još uvijek ima u opticaju kamera koje koriste ovu vrstu kartica, na tržištu je nove kartice gotovo nemoguće pronaći.
Sreća je u tome što danas postoje razni adapteri za memorijske kartice. Najčešći su adapteri koji omogućuju korištenje microSD kartica u SD utorima, a nešto rjeđe i u CF utorima. Takvi adapteri su jednostavni, povoljni i često jedino praktično rješenje za starije uređaje. Čak postoje i adapteri koji omogućuju korištenje SD ili microSD kartica u uređajima koji su izvorno koristili rjeđe i danas zastarjele formate kartica (poput npr. xD-Picture Card formata).
Iako upotreba adaptera ponekad ima svojih ograničenja (u brzini zapisa ili kompatibilnosti), u praksi, za nuždu, može biti sasvim upotrebljiva opcija.
16
uto
12/25
Klenovšćak – tihi glasovi malog naselja na Ćićariji
viatrix.blog.hr
Klenovšćak je naselje u Općini Lanišće koje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 8 stanovnika. Do naselja vodi cesta L50070, koja ga povezuje s cestom Ž5011 (Buzet – Vodice), te cesta iz pravca Lanišća (L50035). Klenovšćak se prvi put spominje u urbaru iz 1358. godine pod imenom Clunischach, kada je pripadao rašporskoj gospoštiji. Potom je naselje, zajedno s okolnim područjem, došlo pod vlast Venecije, a u 19. stoljeću postalo je dijelom Općine Buzet. U prvoj polovini 20. stoljeća Klenovšćak je imao oko 150 stanovnika koji su se pretežito bavili stočarstvom i ratarstvom. U njemačkoj vojnoj akciji 10. kolovoza 1944. godine spaljen je zajedno s drugim naseljima toga dijela Ćićarije.
Priča se nastavlja... Kliknite!
ROĐENA U ZAGREBU
starrynight2022.blog.hr
Zvonkec
i
moj album "Rođena u Zagrebu", moje fotografije Zagreba 2025.
Dvije moje fotke iz 2023., proljeće u Zagrebu, kišni dan i pogled kroz tek zazelenjele krošnje na Vjesnikov neboder i Savsku, i druga, nekad perjanica domaćeg proizvoda i kvalitetnog suđa u regiji, brand Gorica, stvaran je u ovoj sad ruini samo, na Kvatriću.
Eleni
samolagano.blog.hr
Davnih sedamdesetih i osamdesetih godina upijala sam šarenilo glazbe koje je bilo na raspolaganju, a bilo je zaista mnogo toga.
Nekoliko desetljeća kasnije počele su me iznenađivati neke neodslušane stvari iz istih tih vremena. Izvođači poznati, a melodije nepoznate.
Čučale negdje u kutku.
Demis Roussos mi je čak bio i dosadan, ali sve se mijenja.
1962.
morskamorska.blog.hr
Split. Godina 1962. Noć dočeka. Sa škoja su arivali teta Maro, barba Vinko i mojih troje rođaka. Razlika u godinama, među nama, neznatna. Dičinja. Neprimjetna. Meni jedinici, bez brata i sestre, oni su bili SVE.
Živili smo skromno, ali teta i njeni su bili baš na dnu. Škrta zemja davala je malo. Vino, uje i rakiju niko ni kupova. Naprosto su to jemali svi. Jelo se šta se ubere, peška u moru, od jaja i koka koje bi platile glavon kod novorođenja i za blagdanske dane. Pravih radnih mista jedva da je i bilo. Od neimaštine, sve se iselilo i raselilo.
U stanu je bilo teplo. I puno veseja. Na trpezi je bilo svega šta je mat paričala. Mat, čarobnica vonja o kužine. A mi, dica, čekali smo ponoć i dida Mraza. Odjednon je nasta šušur zatvaranja vrata, vika, buka, beštimje. Taman smo uletili u sobu kad su nan rekli, evo, ovi čas je ostavija poklone pod bor i šmugnija kroz ponistru.
Opet ga nismo vidili. Uteka nan je za dlaku.
Ispod bora je bila velika plišana žirafa. Veća od mene. I zamotana kutijica. A nas četvero.
Tonči, najmlaji, zgrabija je žirafu, zajašija je misleći da je tovar, a mi curice smo odmotavale kutijicu. A u njoj, mali, najmanji mogući servis s plastičnin čikaricama, pjatićima i malin vrčen.
Ushićene, odma smo postale odrasle domaćice. Neka smo bile site, mat je skuvala kakao, izlila ga u dičinji vrč, pa smo mi, ka velike, nalivale u čikare, pile i vraćale prazne na pjat.
Posli ponoći nas četvero su polegli u velu posteju. Pokrili su nas krturon, izjubili, a kako smo svi legli na škinju, radosno smo isprepleli ruke. I tako usnili. Sa zatvorenin očima ispod kojih se caklila radost.
***
Godina 2025. Stojin u Jokera. U redu san za produžit ugovor za mobitel. Svita oko mene ka da se dile besplatne fritule.
Isprid mene mama, tata i dječarac od kojih 7 - 8 godina.
On oće, onako zapovjedno, sad već prepričavan, iPhone 17 Pro Max, taj i nikoji drugi.
Tata vadi iz takujina karticu, provlači je. Nasmijana mama grli svog ljubimca. Prodavačica sve stavlja u prepoznatljivu vrećicu pinki boje i daje je dječarcu u ruke.
***
Niko i ništa ne može izminit, zaminit ili dopunit moju 1962.
Kada je malo zaista bilo puno.
Kada je srce istinski treperilo veličanstvenon skromnošću. Tada nismo ni znali šta znači biti skroman. Bio je to sustav života.
Kada je kakao bio naš Dom Perignon. Kada je obiteljsko druženje bilo dosanjana veselica. Kada je spavanje isprepletenih ruku zapečatilo trajni savez koji traje i danas. I kada si se zaista mogao izgubit u velikon zagrljaju prepunon topline i jubavi.
Tjedni pregled
e-linija.blog.hr
Osvrt na događanja u svijetu šaha proteklog tjedna...
Turnir kandidata
Protekli tjedan u svijetu šaha donio je ponovno rasprave po pitanju selekcije igrača za turnir kandidata za prvaka svijeta; očekivano, budući da će na slijedećem turniru početkom 2026. nastupiti grupa igrača koja barem za sad nije pri vrhu, gledano po rejting listi.
Bivši prvak M. Carlsen koji također smatra kako je sistem manjkav, doslovno je "ispalio" u prostor kako bi igrače za ovakav prestižni turnir trebalo odabrati isključivo na temelju rejting liste. Stao je tako i u obranu H. Nakamure (trenutno 2. na svijetu po rejting listi) smatrajući da nije potrebno da igrač takvog profila mora odigrati kvotu partija (za koje "nema vremena") u tekućem razdoblju da bi se kvalificirao na (tako važan) turnir, već on po svemu to zaslužuje.
Pomalo me čudi takav način razmišljanja. Vratimo se nekoliko mjeseci unatrag; Nakamura je, da bi ispunio kvotu od 40 partija koju je FIDE odredila, dio partija odigrao na nižerazrednim turnirima sa lokalnim amaterima samo da bi sačuvao svoj sadašnji rejting i "ukrcao" se na vlak za turnir kandidata. FIDE je, uvidjevši manipuliranje postojećim pravilima, morala reagirati i u toku ciklusa donositi nova pravila.
Pa se sad postavlja pitanje, što ako igrač koji jednom u karijeri dosegne npr. 2. ili 3. mjesto na rejting listi i odluči da više ne igra ozbiljne turnire (čuva rejting!). Takav igrač i sa takvim pravilima, mogao bi biti godinama kandidat za prvaka svijeta, bez obzira na trenutnu snagu?!
FIDE nije ostala dužna; postavilo se pitanje kakav je to uopće pretendent na najprestižniju šahovsku titulu (prvak svijeta), profesionalac kojemu je gnjavaža igrati tj. nema vremena da igra ozbiljan šah i pri tome ispuni kvotu partija koja se "odradi" u svega nekoliko turnira. U dvogodišnjem ciklusu.
Sustav natjecanja trenutno jest jest manjkav i zahtjeva poboljšanja ali ne i odlazak u apsolutne krajnosti.
Novi tempo igre
FIDE je nedavno u praksu odlučila staviti novi tempo igre; 45m+30s (45 minuta za partiju uz dodatak od 30 sekundi nakon svakog odigranog poteza). Ne samo to, već se najavljuje i novi ciklus za svjetskog prvaka u nekakvoj hibridnoj verziji šaha koja bi kombinirala nekoliko ubrzanih vremenskih kontrola. U skladu sa vremenom; posljednjih godina natjecanja igrana ubrzanim tempom postaju sve više popularna kod publike. Dinamika, manji utjecaj teorijske pripreme, neočekivani preokreti itd.
Turnir u Buenos Airesu
U tijeku je jak šahovski turnir u Buenos Airesu (Argentina) na kojem nastupa 7 velemajstora i 3 međunarodna majstora. Igra i Aleksei Shirov, Latvijac pod španjolskom zastavom, koji je od 90-ih godina prošlog stoljeća pa nadalje bio jedan od najjačih igrača na svijetu. Krajem 90-ih izborio je pravo da igra meč za svjetskog prvaka protiv G. Kasparova. Nažalost do meča nije došlo. Shirov je uvijek bio poznat kako veliki taktičar i napadač, igrač oštrog stila čije partije uvijek vrijedi pogledati. Tako je i sada. Čekamo rasplet turnira pa ćemo pogledati i najnovija ostvarenja na ploči.
Unaprijeđenje bloga
Malo smo testirali proteklih mjeseci, sad je vrijeme za korak naprijed. Paralelno uz Blog.hr, E-linija ide uskoro i na novoj (Blogger) adresi. Blog.hr je odličan i user friendly alat, ali su potrebne dodatne mogućnosti pa se nadam da će kombinacija obaju (Blog.hr i Blogger) biti odlična kako bi blog prešao u ozbiljniju fazu.
Šumski dvor
mcind.blog.hr
ˇˇˇ
Zaklada Novo sutra i Udruga Lotus u šumi na Drenovi, na rubu grada Rijeke otvorili su lijepo i zanimljivo izletište. Uređena je jedna zapuštena livada i izgrađeni su objekti za životinje.
Tajnica udruge Valentina Šipuš kaže:
- Lotus je udruga koja se temelji na mentalnom zdravlju djece, mladih i odraslih. Ovaj prostor je zamišljen da nama svima pruži bijeg od užurbane svakodnevice. Okruženi smo životinjama, pružamo mogućnost jahanja, bilo amaterski, profesionalno, a također i u terapeutske svrhe.
Guske Dragica i Ljubo su me pozdravili gakanjem u dolasku i odlasku.
Magarčić je zajedno sa kozama i vole se maziti.
Malo iznad je šetala ova debela gica.
Pogodite kako se zovem.
Čupavi zeko i zamorčić.
Malo janje je u štalici sa nekoliko ovaca.
Jedan od konja spreman za jahanje.
Do ovog lokaliteta može se doći šumskom cesticom od starog groblja na Drenovi koja je dijelom i markirana staza za Veli vrh (439 m.) koji sam prikazao više puta.
Jedna malo jača maneštra a u malo drukčijoj varijanti može biti i podloga za prebranac ili tavče gravče. Grah, tikvica, mrkva, celer, paprika, rajčica, poriluk, kapula, češnjak, začini kurkuma, komorač, lovor, kajenski papar, mljev. paprika, timijan, kopar ... , sunc. i masl. ulje, bez zaprške.
Križaljkica talijanka 10x6 sa tri crna polja i sličicom.
Vodoravno;
1. ? 2. Grčki otok u Jonskom moru (Odisej). // Može biti i u pustinji. 3. Kantautorica i glumica Antonija. // Dekoracija, ures. 4. Vanjska oplodnja jaja riba i nekih vodenih životinja. 5. Str. muško ime (brit. pisac Fleming). // Donji dio. 6. Hrv. glazbenik Zdravko.
Okomito:
1. Najuža i najkraća ulica u gradu Rijeci (vrst sisavca, tal. pipistrello). 2. Dan u tjednu. 3. Bobičasto voće iz porodice Rosaceae, himber (mn.). 4. Čest naziv za umjetnu kožu, obično PVC nanešen na tekstil. // Kem. simbol za dušik. 5. Reg. oznaka za vozila iz Pokuplja i Korduna. // European Development Days. 6. Najtanje slovo. // Dio usta. 7. Akademski naslov. 8. Zavareno mjesto a važan i u nogometu. 9. Ozana od mila. 10. Etiopski knez.
Pomicaljka sa tri životinje u Šumskom dvoru.
RASTKO
BLAVOR
LIVADA
PONJAVA
ARABER.
9 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Kako naučiti Brgljeza plesanju?
Važne su jednostavne upute.
Također, slikovne upute.
I nemati velika očekivanja.
Krenimo.
Stav uspravan,
ruke opuštene,
bokove
(to je ono što muškarci nemaju
a vole kod žena)
pomakni u jednu stranu,
a onda u drugu.
Ponoviti par puta.
A onda pustiti neku glazbu,
s naglašenim ritmom.
Ovo je težak dio.
Pokušati u ritmu mrdati bokovima lijevo pa desno.
Slijedi slikovni prikaz.
A s obzirom se majcica V.
neš uzvrpoljila,
imam slikovni prikaz
i za nju.
Arheološki primjerak ženskog bijesa
dusakojaluta.blog.hr
Ovo mi je danas iskočilo kao Facebook uspomena iz nekog drugog života.
Staro otprilike sto godina, pisano u doba kad sam očito bila mlađa, umornija i znatno ogorčenija.
Slobodno mogu reći da je ovo arheološki primjerak mog bijesa prema muškarcima, iz vremena prije nego što sam upoznala sadašnjeg muža.
Dokaz da čovjek može evoluirati ili barem promijeniti mišljenje kad naleti na rijetki i primjerak.
Zašto su muškarci kao jastozi?
Sve valja osim glave.
Zašto su muškarci kao dupini?
Zato što se priča da su inteligentni, ali to još uvijek nitko nije dokazao.
Zašto su muškarci kao puževi?
Imaju rogove, sline, vuku se ....i misle da je kuća njihova.
Zašto su muškarci kao mikrovalna pećnica?
Zagriju se za 15 sekundi.
Zašto su muškarci kao spermatozoidi?
Jer je samo jedan od milijun od neke koristi.
Zašto muškarac ne može biti i lijep i inteligentan u isto vrijeme?
Bio bi žensko.
Zašto su baterije bolje od muškaraca?
Zato što imaju najmanje jednu pozitivnu stranu.
Kakva je razlika između šalice kave i muškarca?
Nema razlike, unervoziš se i nakon jednog i nakon drugog.
Muškarac je kao videorekorder: naprijed, nazad, naprijed, nazad......eject!
Zašto mozak muškarca vrijedi više od mozga žene?
Zato što je rjeđi..
Muškarci se dijele na neodgovarajuće, zauzete i nedostižne.
Muškarci su kao WC. Ili su zauzeti, ili su posrani.
Muškarac je najpametniji za vrijeme seksa, jer je direktno spojen na izvor inteligencije!
Zašto su muškarci uvijek zabrinuti za veličinu svog penisa?
Zato što bi trebalo da budu.
Zašto muškarci nikad ne pokazuju svoja prava osjećanja?
Zato što ih nemaju.
Zašto muškarci vole oženiti djevice?
Zato što ne vole kritiku.
Kako znaš kad ti je muž mrtav?
Seks je na istom nivou, ali možeš slobodno uzeti daljinski.
Zašto muškarci nemaju krizu srednjih godina?
Zaglave u adolescenciji.
Što je Bog rekao nakon što je stvorio čovjeka?
Mogu ja i bolje...
Kako muškarci zamišljaju predigru?
Mole pola sata.
Što klitoris, godišnjica braka i WC školjka imaju zajedničko?
Muškarci ih uvijek promaše.
Što je muškarčeva definicija romantične večeri?
Seks.
Zašto samo 10% muškaraca odlaze u raj?
Ako bi odlazilo više, to bi postao pakao.
U čemu je razlika između svinje i muškarca?
Svinja ne postane muškarac kada se napije.
Što je za muškarca "prava ljubav"?
Erekcija.
Koji je najbolji način da izgubiš 80 kila odvratne masnoće?
Razvod.
Zašto muškarci ne peru veš?
Zato što mašina za veš ne radi na daljinski.
Kako se zove žena koja radi kao muškarac?
Lijena kučka.
Koje riječi žene najviše mrze za vrijeme odličnog seksa?
Dušo, stigao sam!
Koja žena svake noći zna gdje joj je muž?
Udovica.
Koji je jedini način da natjeraš muža da zapamti datum godišnjice braka?
Udaš se na njegov rođendan.
Što je to: Ima 8 ruku i IQ od 60?
Četiri muškarca gledaju prijenos utakmice.
Što muškarac i spermatozoid imaju zajedničko?
Oba imaju šansu od 1 : 1 000 000 da postanu ljudska bića.
Zašto se muškarci ožene?
Da ne moraju više uvlačiti trbuh.
Zašto muškarci imaju noge?
Da im se mozgovi ne bi vukli po zemlji.
Muškarci od 40-ak godina obično imaju problema da nađu partnera njihove zrelosti.
Zato i izlaze sa duplo mlađim djevojkama.
Ako bi muškarci imali menstruaciju, hvalisali bi se oko veličine tampona.
Zašto je Bog prvo stvorio muškarca pa onda ženu? Učio je na greškama!
Što je muškarac u kadi punoj solne kiseline? Riješen problem !!!!!!
Nikad ne vjeruj sjaju u očima muškarca!
To je vjerojatno svjetlo što prodire kroz njegovu šuplju glavu.
Muškarci su kao enciklopedija: debeli, dosadni i misle da sve znaju!!!!!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr