Sve kategorije po listama

Sretna i tužna

stella.blog.hr

Dejan me je diskretno fotografisao i zatim ostavio samu.
Osećao je da ovaj istorijski trenutak moram da proživim
sama. Klečim i dugo prstima ocrtavam jedno po jedno
slovo dedinog imena. Zbunjuju me oprečni osećaji.
Srećna sam što sam ispunila zavet, tužna zbog
mučeničkog kraja mog dede i ponosna na njega što je,
iako protiv svoje volje, ugradio sebe u budućnost ove
prelepe zemlje. Osećam da me je Nikolin duh vodio
celim putem iznad polarnog kruga, brinuo o meni i
pomoću svog izaslanika, Dejana, doveo me dovde.

(Odlomak iz novele "Zbog tebe tata")

Stigao je i taj vikend hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Došao Mujo kasno navečer kod Hase i traži:
Daj molim te, posudi mi 1.000 eura, vraćam ti odma sutra ujutro!
Može, al prespavat ćeš kod mene!



Što kaže nula osmici?
– Lijep remen!



Kod Vas je, gospodine, uzrok svih problema alkohol!
- Hvala Vam, doktore, jedino Vi ne svaljujete svu krivicu na mene!



Žena ga ostavila zbog alkohola.
On ostavio alkohol jer nema više razloga da pije.



Mladić pita djevojku kojoj je nedavno poklonio zaručnički prsten:
- "Reci mi, jesu li tvoje prijateljice pohvalile prsten?"
- "I više od toga, dvije su ga prepoznale."



Razgovaraju dva prijatelja:
- "Što te je prebila žena?"
- "Ma rekao sam joj da joj se usukala čarapa."
- "U čemu je tu problem?"
- "Nije imala čarape."



Ženama treba barem 10 godina da promijene navike svojih
muževa i onda se žale da on više nije čovjek za kojeg su se udale.

Nova Biblija

radivjetra.blog.hr

Svatko ima svoju vrstu umora.
Umori bi se, svakako, mogli patentirati, prodavati, pjevati...
Ima nas koji smo umorni na način svjedočenja,
moglo bi se reći: umorni i od samoga umora.
Naravno da to nije optimizam
i naravno da ne rađa veseljem
i - čisto da se razumijemo - nije duhovnost.

Duhovnost tako često vidi Isusa i Trumpa
u istoj kategoriji vrijednosti.
Veselje tako često ne vidi buku kao svoju
osnovnu osobinu.
Optimizam tako često hoće tek posvijetliti
polovicu mračne strane svijeta.

Neki su ljudi obrazovani,
neki čiste ulice, neki rade kruh,
neki su zaslužili osam Nobela za mir,
neki su vojnici koji otmu predsjednika susjedne države
jer im je tako naređeno,
neki ne mogu ustati iz kreveta,
neki skupo naplaćuju pristup svojem putopisnom vlogu,
neki kažu: čupaj pičku.

Gubim iako nisam kockar,
a kad se smijem nisam sretan.
Pijem gorka vina
radi žene koju volim.

Mile voli disko-klub,
a ja šumadijsko kolo.
Kako bismo našli isti jezik
harmonika je zasvirala disko glazbu.

Svakoga dana u pola šest ujutro
moja Milena putuje.
Miriše po jabukama
i podstanarka je.
Snena je.
Ne znam kako se preziva.
Ne pokazuje ruke.
Kaže da je dobro.

Nekoliko fotografskih izreka...

toco1980foto.blog.hr

"Fotografija je povratna karta za trenutak koji je inače nestao."
~ Katie Thurmes

"Fotografija je jedini jezik koji se razumije bilo gdje u svijetu."
~ Bruno Barbey

"Dobra fotografija znači znati gdje treba stajati."
~ Ansel Adams

"Najbolji fotoaparat je onaj koji trenutno imate kod sebe."
~ Chase Jarvis

"Uistinu vjerujem da postoje stvari koje nitko ne bi vidio da ih ja nisam fotografirala."
~ Diane Arbus

"Boja opisuje, crno-bijelo interpretira."
~ Elliott Erwitt

Rušenje kula od bijesa

nachtfresser.blog.hr

Očaj nam katkad razbija dane
Kao ja nekad isprazne flaše
Vlaga od juga otvara rane
Vjetar raznosi grijehe naše.

Zajedno u nemoćnom bijesu
Lupamo po zidovima gnjevno
Prošlost je u šarenom lijesu
Budućnost nam bježi svakodnevno.

Okovani u jutra beznađa
Prezreni u nemoći svog bola
Rezači smo potonulih lađa
Hvatamo zrak jadni odozdola.

Zlo nas je sustiglo natenane
Gurnulo nas grubo s površine
Ronimo u dane odbrojane
Pobrisane su životne šine.

Zajedno odlazimo drug i ja
Sve iza nas će ostati isto
Izdajničko sunce i dalje sja
Stranica života zjapi čisto.

Još mnogo....

taango.blog.hr

Dvije knjige i neka Mija....

luki2.blog.hr

Oba knjižna kluba, čija sam članica, rade ponovo punom parom. Evo naše lektire:



Ovo je zadala Manja, Čitam i kuham....

Book club:



Eto veselja i uživanja u knjigama.....

Za kraj, poznajete li vi ovu pesonjicu? Ja nemam pojma zašto mi se utrpava..Kažu da se zove Mija.....



Ljubim!

Nema naslova

konobarica123.blog.hr

//Na liniji me dočekala i vijest o međunarodnom priznanju Hrvatske. Sjećam se da sam tad pomislio: „Odlično! Više nisam pripadnik paravojne formacije. Sad konačno mogu mirno poginuti na strani priznate države.“ Već tada sam dnevno iskašljavao po pola čaše krvi. U bolnici su mi rekli da je to od prehlade i iscrpljenosti. Dvadeset sati dnevno na nogama + suha hrana na -20. Hoće te kapilare u nosu naprsnuti pa kad to krene niz grlo... Rekao sam sebi: Dobro je Vanja, čim si došao pomirio si se s time da se nećeš vratiti, ali ovaj događaj ne može umanjiti ni liječnik volonter iz Burkine Faso koji zna jedva dvadeset riječi na jeziku od danas međunarodno priznate zemlje. Kad ti stara posjeti grob, pa susretne ženu koja je također došla obići svoje mrtvo dijete, kakav će to razgovor biti, zamisli samo kakvo će joj olakšanje donijeti činjenica o suverenitetu države. Moja će stara ženu u crnini upitati kad joj je sin poginuo, a ova će mlateći mokrom krpom po mramoru odgovoriti: Ma pustite me gospođo, nastradao je prije nego je Hrvatska uspostavila diplomatske odnose s Europom.Na to će joj moja stara sažaljivo dodati metlicu da očisti lišće s nadgrobne ploče i brže-bolje se okrenuti da joj ucviljena žena ne uhvati uzdah olakšanja. Moja će stara pogledati u nebo i zavapiti: Hvala ti Bože što je moj poginuo za priznatu državu. Ne mogu zamisliti patnju ove majke čije je dijete dalo život za nepriznatu zemlju.//
Zoran Žmirić, Pacijent iz sobe 19

Inače trenutno čitam Dnevnik, Dragojle Jarnević. Obimna je to knjiga, pisana onomadnim hrvatskim jezikom koji je autorica naučila nakon materinjeg njemačkog. Dnevnički zapisi idu od 1833. do 1874. godine. S time da je do 1841. dnevnik pisan na njemačkom, a onda je autorica taj dio pred sami kraj vođenja dnevnika prevela na hrvatski. Interesantno.
Iako sam mrvu osupnuta obujmom knjige pomislila da ću je tek malo prelistati i nešto tu i tamo pročituckati, uvukla me priča.
Mogla bi mi ovo biti godina čitanja djela sličnih autorica i autora. Iz davnina.
Vidim da bi mi taj ritam točno odgovarao.

Oh, i vezano uz ovaj tekst iz Pacijenta(velika preporuka za pročitati)... točno se sjećam gdje sam i u kakvom raspoloženju bila kad nas je Njemačka priznala...

Guštan

delicatus.blog.hr

Snovi

matebalota.blog.hr

Snovi i Sanje
U kojima sam ljubljen
Sve je što mi ostade
Od tebe.

Dok djeca i unuci rastu
Ja polako nestajem
Sa tužnim osmjehom
na licu.

Neću nositi svu i za svakoga
krivnju na svojim leđima.

Dok god dišem,
Nisam dužan nikom
Davati objašnjenja
Niti suditi.

" Ne marim za vaš sud.
Ne marim za ičiji sud.
Niti sam sebi sudim.
Ima sudac na nebu.
On će mi pravedno suditi."

Ja znam tko sam.
Ja znam što hoću.
Život je često nepravedan,
Zato ne pitam zašto.

Ja nisam od onih
Koji odustaju.
Niti se povlačim.
Trpim i ustrajem.

Ulazim u snove i Sanje
U kojima sam ljubljen.
To mi jedino ostade,
Od tebe dok trajem.

Človek sem, to je pomembno

modrinaneba.blog.hr

Človek sem, ki ima svojo zgodbo i prehojene poti.
Motim se in delam napake a niso važne napake
niti zapravljen čas,
četudi proti sebi, na napačen način.
Vem kdo sem kdaj in kdaj sem to, kar so me naučili.
Trudim se biti vedno samo jaz, jaz,
ker samo to šteje

Foto: Gill Brooks (dovoljenje autorja)

Ovdje sam

agava505.blog.hr

Udaljena od blogerske svakodnevice,
odmaknuta od ritma koji me inače nosi,
zastala sam u tišini vlastitih razloga
i dopustila vremenu da odradi svoje...
vraćam se poput jutarnjeg svjetla
koje se ponovno probija kroz prozor
sa sobom donosim mir kojeg sam pronašla
obilazeći neke vrlo važne adrese

nastavljam tamo gdje sam stala...

sve što je čekalo,
dočekat će svoj red
sve što je zastalo,
opet će teći...

Hvala na čestitkama

bubuleja.blog.hr

Rođendan sam provela s prijateljima u radosti i veselju. Bar na jedan dan sam zaboravila na probleme i obaveze koje s godinama umjesto da se smanjuju postaju sve veće i brojnije. Iako mi je bilo lipo, zahvalna sam Bogu što je i to prošlo. Idem dalje, ali najprije se moram osvrnuti na jedan od komentara koji sam dobila ovdje na blogu. Komentar je otprilike glasio ovako: "Ne moraš praviti Princeze, ali gledaj sebe...."...tako nešto. Shvatila sam poruku i stvarno je na mistu. Važnije su neke osnovne svakodnevne radnje i zdravlje nego pravljenje kolača. U potpunosti se slažem. I sama sam svjesna da se može i bez kolača ili da je lakše kupiti ih. U mom slučaju i nije baš sve tako jednostavno. Imam celijakiju i gotovo nigdje ne mogu u Zadru kupiti bezglutenske kolače. Za Božić sam osim što sam napravila i naručila za svoj gušt kilo kolačića od jedne žene koja srića živi petnaestak minuta udaljena od mene. Vozikala sam se po velikoj hladnoći do te, uistinu, divne gospoje koja mi je dvije male "plastike" smjestila u košaricu motorića. Samo onako usput spominjem da je svoj trud naplatila 50 eura. :-) Drndajući se po rupama na cesti uspjela sam kolače dovesti do kuće, ali očito im nije bilo suđeno. Kad sam ih htjela prenijeti na policu frižidera, nekako loše sam uhvatila "plastiku" i kolači su se našli na podu. Još sam i pločice morala čistiti da se ne skliznem na kremu. Tako, da ebeš naručivanje kolača.
Treba se malo potruditi. Ako sama neću, neće mi nitko!
Što se mene tiče, ja nikad nebi ništa. Samo bi ležala, čitala, jela i gledala tv. Ali brate, moraš!!!
Kad ja nešto stanem raditi, to ode u nepovrat. Ne mogu više to učiniti. Zato ja na silu sve radim: od dizanja ujutro, kuhanja, šetanja pa i pravljenja kolača koji su mi dobri za poboljšanje motorike. Kasnije mi bude drago što sam nešto napravila.
Znam da zdravi ne razume tu moju logiku, ali ispravnom mi se pokazala.
Evo, za poklon sam jučer dobila jedno pomagalo koje sam ja odavno mogla sebi priuštiti, ali nisam iz razloga jer da sam ga nabavila prije nikad više nebi mogla sama učiniti to za što služi ovaj predmet. Tko od vas prvi pogodi što je ovo na slici, poslat ću mu moju knjigu "Ne razumiš!“ Naravno, ako ju netko želi.

AKVAREL ( Spli'ski )

komentatoricamicaa.blog.hr

Veli Varoš : opjevana ,mala težačka kućica u Penića ulici ,kojoj su Splićani uvijek skloni sarkazmu i zafrkanciji dali ime Vila Rudulin...a zašto "opjevana" ?
Kada je poznati splitski skladatelj Ivo Tijardović šetajući Velim Varošem sa svojim prijateljem Emanuelom Vidovićem, poznatim splitskim slikarom spazio ovaj kućerak koji ga je toliko očarao , da je odmah dobio inspiraciju za svoju operetu Spli'ski akvarel i poznatu ariju "O kućo mala"


foto. J.Gudić

...........................................
O kućo mala , sva moja divna radosti
u tebi stojin od prve svoje mladosti
Jerbo si lipa i lipa i smišna
u tebi dane sprovajen svoje starosti...


..........................................................




Danas je stota godina od prve izvedbe SPLISKOG AKVARELA u našem teatru...

I nakon 100 godina ova opereta je uvijek pred punim gledalištem

Rogačevo pecivo

modrinaneba.blog.hr

SESTAVINE:
4 jajca, 1/2 skodelice sladkorja, 1/2 skodelice olja, 1 skodelica moke,
1/2 skodelice mleka, 10 dkg rogača v prahu, 10 dkg rozin,
4 jabolka in malo sode bikarbone.
DELO:
Jabolka olupimo in naribamo, v posodi zmiksamo skupaj rumenjake,
sladkor, olje, moko, rogač in mleko, dodamo sneg beljakov,
rozine, naribana jabolka in sodo bikarbono.
VSE SKUPAJ zmiksamo, ter damo v pekač na peki papir,
pečemo 45 minut pri 180 st.
Ko je ohlajeno narežemo na kocke

Foto: moja osebno