1971

ponedjeljak, 23.06.2014.

Dječje bolesti veze (faking Fejzbuk i slično)

Mini poznajem već dvadesetak dana. Dvadesetak dana koji izgledaju kao godina, jer smo baš puno vremena proveli skupa. Večeram s njom, budim se kraj nje. Već i laptop donosim u njezin stan pa tamo radim. Lakše mi je raditi kad se mogu s njom malo pograbiti u pauzama.

Jučer smo imali prvu frku. Različiti smo po stilu života. Ona je bila godinama u braku, ja sam za to vrijeme sebi tražio nekog svoga. Ne baš uspješno, ali poprilično aktivno. Moj Facebook profil je refleksija takvog životnog stila. Pravo malo more frendica, s kojima se otvoreno zezam. Bude tu i bivših s kojima sam ostao dobar.

Ona tu društvenu mrežu koristi za interakciju s obitelji i užim krugom prijatelja.

I naravno, tu se dogode problemi. Nisam ni znao za izdajničku opciju "bliskih prijatelja" sve do jučer. Kad nekog označiš tom zvjezdicom, možeš vidjeti svaki komentar kojeg je ta osoba napisala bilo gdje, možeš vidjeti svaki "like", baš sve. Mini me je tako označila. I vidjela neku fotku jedne od mojih zgodnijih poznanica koju sam označio sa "sviđa mi se".

Ništa nisam znao jučer o tome, vidjela je to još oko podneva. Trebali smo se naći predvečer, na poruke mi je odgovarala nejasno, na poziv mi se nije javila. Znao sam da nešto nije dobro.

Nije mi bilo dobro.

Nazvala me je nešto kasnije, tonom koji mi se činio OK. Mislio sam da me je osjećaj prevario i da je sve u redu, sve dok nismo sjeli u birc. Nije skidala sunčane cvike, kad sam ju zamolio, učinila je to nevoljko. I tad sam vidio da nešto nije dobro. Mic po mic i stigli smo do jebene društvene mreže.

Priču o curi čiju sam fotku lajkao ispričao sam joj još u početku. Lijepa, zgodna, ali s nekim kondorom u glavi. Nakon kraha njezine veze mogao sam joj poturiti rame za plakanje i okrenuti ju sebi. Nisam to htio. Znao sam da to ne bi išlo. Nekoliko dana nakon zadnjeg kontakta uživo s njom, sreo sam Mini i sve ostalo postalo je nebitno. Svo svoje slobodno vrijeme provodim s Mini, ništa me drugo ne zanima. Telefon mi šuti. Skroz sam OK.

Al' jebiga... Imam prošlost. Imam puno prošlosti. I jebeni Fejzbuk profil.

Očekujem još jednu moguću frku. Postoji naime osoba XYZ koja je vezana nekim kumstvom s Mini, ali također i s nekim iz moje bliskije prošlosti. S nekim kog Mini baš ne voli. Prava turska sapunica. Samo se nadam da se spomenuta kuma neće toga sjetiti, da neće skontati. Barem u dogledno vrijeme, dok ova moja friška veza ne uhvati neki čvrst i stabilan pravac. Ne treba mi još jedna frka tek nakon što sam smirio jučerašnju.

U jednom trenutku mi je palo na pamet da bih mogao pobrisati neke osobe s FB. Već sljedećeg trenutka sam se naježio od osjećaja ljigavštine. Ne, ne i ne. Ako jednom krene u tom pravcu, gdje su granice?

Za par mjeseci bih prezirao samog sebe. To nije zdrav način.

A i Mini je shvatila, čini mi se. Shvatila je da mora odbaciti te sumnje i strahove i pokloniti povjerenje. Shvatila je da se ovako može pretvoriti u ono od čega je i sama pobjegla - u posesivnu i ljubomornu osobu.

"Neće valjati to da me pitaš za svaku ženu koja mi nešto napiše tamo na toj glupoj mreži", rekoh joj. "Mene gledaj. I sve će ti biti jasno. Kad bih ja brljao sa strane, stalno sam s tobom?? Telefon mi šuti.Samo s tobom želim biti."

"To što radim, to sam mrzila kad se meni radi", reče ona.

Shvaća. Ne znam da li će to i savladati.

Nadam se da hoće.

-10:30 - Komentiraj ( 25 ) - Print - #

četvrtak, 12.06.2014.

Vježbe povjerenja

Moja je nova cura na moru. Odavno bukiran mini odmor kojem se radovala. Sve do posljednjih dana, kad joj se i nije išlo samoj. Rekoh joj da uživa, jer baš nema smisla otići na odmor i bedirati.

Smještena je u dvokrevetnoj sobi, drugi je krevet prazan. Za to vrijeme ja se družim s ljudima. Između ostalog i s žemskim ljudima. :)) Prijavim to redovno.

"Odoh na kavu s N."

Još u samom početku pričao sam joj o tri frendice-bajkerice s vlastitim motorima, i kako s njima volim popiti kavu i otići ponekad na vožnju. Za sad nema nikakvih problema, možda se u njezinoj glavi pojavi neki sitan upitnik, no mislim da ćemo sve to riješiti na najbolji mogući način - upoznat će ih. Jednu već sljedeći tjedan. Nakon toga prepuštam njezinom umu i intuiciji da to stavi u pravu ladicu. Vjerujem da će uspjeti, jer je njezin brak pukao zbog silne ljubomore i posesivnosti bivšeg muža i ona sigurno dobro zna kakav je to otrov za vezu.

S druge strane, ne prijavljujem joj npr. kavu s bivšom, iako se i tu radi o prijateljstvu. To često bude kap previše za razum zaljubljene žene. Ne riskiram.

Ja... Ja sam miran. Onog trena kad se u sebi opustim i prihvatim da sam u vezi i da mi je dobro, bez problema poklonim i povjerenje. I ono traje, sve dok ga nešto jasno i očigledno ne naruši. Dakle, imaš povjerenje i trajat će dok ga ne pokidaš nekim lošim postupkom.

Drugačije jednostavno ne ide. Ljubomora i posesivnost za mene nemaju nikakvog smisla, ubiju sve ono lijepo.

Kad se Mini vrati (treba mi neko ime koje mogu koristiti ovdje, a ovo joj baš paše), planiramo pokušaj vožnje na motoru. Ne nadam se previše. Boji se motora, a ni kukce baš ne voli, sve to skupa mi ne ulijeva povjerenje u uspjeh. Ipak, pokušat ćemo. Volio bih da joj se svidi, u protivnom ću imati problem - neću imati dovoljno vremena. Ako ne budem imao vremena za nju, ona s tim neće biti sretna. Ako ne budem imao vremena za vožnju, ja ću biti nesretan.

Tražim kod frendova kacigu veličine "S", pa ćemo probati.

U međuvremenu čekam nedjelju. U nedjelju se Mini vraća s mora. I ne mogu dočekati. Ušla mi je pod kožu. Što i nije ništa čudno s obzirom na intenzitet druženja od samog početka.

Fali mi ta lijepa mala. :)

-08:21 - Komentiraj ( 6 ) - Print - #

ponedjeljak, 09.06.2014.

Free fallin'

Zaljubio sam ju u sebe. I gledam sad tu sretnu ženu čije oči sijaju, i zaljubljujem se i ja. Puštam se u slobodan pad.

Želim čuvati taj sjaj u očima.

Pogasih sinoć sve skenere, samo sam joj oči gledao i sve je bilo jasno.

A ni skeneri nisu ništa signalizirali. Dakle, ili su pokvareni, ili mi više ne trebaju. U oba slučaja, ne mogu si pomoći. Pustio sam se. Valjda će dolje biti mek jastuk umjesto tvrdoga tla.

Razgovori su sve otvoreniji, strahovi sve manji.

Sinoć smo skužili da smo oboje iščitavali početne poruke, tražeći kad se to zapravo dogodilo. U kojem smo se trenutku počeli bariti.

Lijepa je bila protekla večer. Šetali gradom, sjedili na korzu. Opušteno.

I bit će još puno takvih trenutaka, čini mi se.

Da parafraziram jednog poznanika...

"Lijepo mi je, tako mi i treba." :)

P.S. Nemojte se ljutiti na mene, obrisao sam dio pretprošlog posta koji opisuje seks i njezino tijelo. Nekako me je bilo... Sram.

-10:45 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

petak, 06.06.2014.

"Dragi, ti si mi stodvadesetčetvrti..."

Prijatelj na fejsu, naravno. Ali, izvan konteksta - dovoljno za salve opuštajućeg smijeha. :)

Sad me sram što sam pred cijelim svijetom opisivao njezine sise i guzu. Jer, izgleda kao da JESMO. Izgleda. Miriše tako. Ne znam.

Reče mi Ljubinka, moja nekadašnja "Novo je uvijek zanimljivo". Da, ovo je to. Samo novo. I tko zna koliko će trajati. Možda mjesec, možda dva. Možda godinu ili dvije.

Ali, za sad obećava. Razgovaralo se sinoć.

I o strahovima vezanim za nas dvoje.

Pričao bih vam danas o njezinim očima, al me strah da vas ne udavim. Eto.

Uvijek ima nekih strahova.

Ali dobro je kad se o njima razgovara. ;)

-10:57 - Komentiraj ( 3 ) - Print - #

četvrtak, 05.06.2014.

Prognoza za ovaj tjedan: uzbudljivo i lijepo

I tako... Nešto mi se opet događa. Dovoljno lijepo da me drži i dovoljno drugačije i zbunjujuće da ne budem baš potpuno miran i opušten.

U subotu smo zatipkali, u nedjelju sam ju upoznao. Na kavi u njezinom stanu. Da ne zvuči baš tako savršeno jednostavno – upotrijebio sam malo lukavštine da za taj susret stvorim izliku tj. razlog tehničke prirode. Kao, došao sam zapravo vidjeti u njezinom stanu nešto čime se inače bavim, popraviti loše napravljen posao. Naravno da nitko od nas dvoje to nije shvatio kao osnovni razlog, no time se efikasno ublaži ona težina "predumišljaja" dolaska potpunog stranca u njezin stan. Psihologija je na ovom polju veoma bitna. ;)

U nedjelju smo još bili poznanici koji ćakulaju uz kavu, u ponedjeljak navečer sam ostao prespavati. I spavao kod nje svaku noć do sad. I večeras ću, najvjerojatnije.

Po onoj mojoj teoriji da si savršeno odgovaraju oni koji su sjebani na isti način, ja ovdje ne bih trebao ostati. Jer ona to nije.

Mala plava, užasno ženstvena šminkerica crveno nalakiranih noktiju. Preslatka, ali to nikad nije bio moj svijet. Žene u mom životu su na prvi pogled uglavnom bile manje blještave i upadljive.
Odrasla u sretnoj i stabilnoj obitelji, diplomirala, udala se, rodila dijete i sve je u početku bilo savršeno i na vrijeme. Sve do dana kad je krenulo nizbrdo.

Brzo sam shvatio neke njezine potrebe. Bila je u braku dugi niz godina i ima potrebu nekog zagrliti u krevetu. Ima potrebu nekom skuhati ručak. Uz mene, kaže, osjeća mir. Ja uz nju... Ne baš u onoj potpunoj mjeri, onoliko koliko bih volio. Razlike ostavljaju mjesta dvojbama. Nije mi dovoljno otvorena, ne govori o sebi onoliko koliko je to npr. kod mene slučaj.

Ali svejedno – dovoljno sam miran da želim biti s njom.

***ovdje je bilo nešto o seksu, ali izbrisah. Uz isprike čitateljima.***

Moja mala, džepna Venera. :)

I otvaram ju pomalo. Moram pokušati. Krenulo je skoro k'o "pajserom", ali je krenulo. Da bih ju možda i volio i bio miran u toj priči, moram ju poznavati.

Sad mi je lijepo, pa kako god ispalo. :)

-11:11 - Komentiraj ( 8 ) - Print - #

ponedjeljak, 02.06.2014.

Opasnost na vidiku

Posljednja dva mjeseca sam solo. Nešto što sam zagrebao nedavno nije prošlo, probudio sam se prvog jutra u njezinom stanu i znao sam da to nije TO. Drugo takvo jutro nije se dogodilo.

Stvar bi se dala opisati jednom skraćenom rečenicom: "Mi nismo".

Neki ljudi jednostavno jesu, za neke znaš da bi mogli biti, ali mi NISMO bili. Tvrdnja bazirana na iskustvu i osjećaju. Nismo karakterom, nismo potrebama, nismo seksom.
I - da, morao sam probati da bih znao. Par susreta s kavom i poljupcem i lice koje mi se sviđa nisu mi mogli reći ono što sam trebao znati.

Soliranje se nastavilo. Prije nekoliko dana vidio sam zanimljivo, meni lijepo lice na jednoj straničici za upoznavanje. Po onom što je pisalo - iz moga grada. Prošvrljah malo po facebooku, "search" s njezinim imenom (doduše, moglo je biti i izmišljeni nick)... I pronađoh ju. Stvarno je iz moga gradića, a nemam ju u memoriji. Prvi put ju vidjeh.

Danas sam ju i sfrendao na FB. Malo smo se zatipkali, prvo o nekoj dekoraciji na staklu koju je vidjela među mojim slikama i koja joj se jako svidjela te ju je zanimalo mogu li i njoj napraviti nešto slično. Ali bilo je i neobavezne zezancije. Nasmijah ju nekoliko puta.

Već u roku par sati bio sam kod nje u stanu na kavi. Am I so fuckin' good, or what?? Pomalo čudno, netko bi rekao i naglo, ali već u početku tipkanja sve je nekako mirisalo na to. Sve je ispalo tako prirodno i tečno, normalno... Da, tako mi je normalno bilo što sam tamo. Kao da sam osjetio poziv još u onom trenutku kad sam joj na fotografiji ugledao lice.

Lice na kakva padam. Ljepuškasta, širokog osmijeha, lijepih zubi. Plava. Sitnija i vitka.

Pardon... Lice na kakva sam nekad padao. Prije tjedan dana sam ostao hladan na jednu istu takvu, jer joj fale neke daščice u glavi. Samo lijepo mi već odavno nije dovoljno.

Tako je i s ovom najnovijom princezom. Kava se odužila 2-3 sata i trebala evoluirati u večeru kad sam otišao. Moram srediti dojmove. A i nikamo ne žurim. Sve što se moglo dogoditi večeras, može se dogoditi i sutra. I biti još bolje.

Iz njezine priče i ponašanja izvukao sam neke zaključke. Treba ona nekog, očigledno. E, sad... Zbog čega? Ne trčim sa zaključkom, sve je moguće. Možda samo zbog seksa, a samo seks mi u ovom trenutku života nije baš jako privlačna opcija.

Znam samo da je za mene opasna. Preslatka mi je, lako bih se zaljubio u nju. Što je sasvim OK ako želimo isto, a katastrofalno ako ne želimo.

Zagrist ću pa ću vidjeti.

Jer, kako iz prethodnog pokušaja zaključih - dok skroz ne zagrizeš, ne možeš ni znati.