Zaljubio sam ju u sebe. I gledam sad tu sretnu ženu čije oči sijaju, i zaljubljujem se i ja. Puštam se u slobodan pad.
Želim čuvati taj sjaj u očima.
Pogasih sinoć sve skenere, samo sam joj oči gledao i sve je bilo jasno.
A ni skeneri nisu ništa signalizirali. Dakle, ili su pokvareni, ili mi više ne trebaju. U oba slučaja, ne mogu si pomoći. Pustio sam se. Valjda će dolje biti mek jastuk umjesto tvrdoga tla.
Razgovori su sve otvoreniji, strahovi sve manji.
Sinoć smo skužili da smo oboje iščitavali početne poruke, tražeći kad se to zapravo dogodilo. U kojem smo se trenutku počeli bariti.
Lijepa je bila protekla večer. Šetali gradom, sjedili na korzu. Opušteno.
I bit će još puno takvih trenutaka, čini mi se.
Da parafraziram jednog poznanika...
"Lijepo mi je, tako mi i treba." :)
P.S. Nemojte se ljutiti na mene, obrisao sam dio pretprošlog posta koji opisuje seks i njezino tijelo. Nekako me je bilo... Sram.
Post je objavljen 09.06.2014. u 10:45 sati.