ponedjeljak, 23.06.2014.

Dječje bolesti veze (faking Fejzbuk i slično)

Mini poznajem već dvadesetak dana. Dvadesetak dana koji izgledaju kao godina, jer smo baš puno vremena proveli skupa. Večeram s njom, budim se kraj nje. Već i laptop donosim u njezin stan pa tamo radim. Lakše mi je raditi kad se mogu s njom malo pograbiti u pauzama.

Jučer smo imali prvu frku. Različiti smo po stilu života. Ona je bila godinama u braku, ja sam za to vrijeme sebi tražio nekog svoga. Ne baš uspješno, ali poprilično aktivno. Moj Facebook profil je refleksija takvog životnog stila. Pravo malo more frendica, s kojima se otvoreno zezam. Bude tu i bivših s kojima sam ostao dobar.

Ona tu društvenu mrežu koristi za interakciju s obitelji i užim krugom prijatelja.

I naravno, tu se dogode problemi. Nisam ni znao za izdajničku opciju "bliskih prijatelja" sve do jučer. Kad nekog označiš tom zvjezdicom, možeš vidjeti svaki komentar kojeg je ta osoba napisala bilo gdje, možeš vidjeti svaki "like", baš sve. Mini me je tako označila. I vidjela neku fotku jedne od mojih zgodnijih poznanica koju sam označio sa "sviđa mi se".

Ništa nisam znao jučer o tome, vidjela je to još oko podneva. Trebali smo se naći predvečer, na poruke mi je odgovarala nejasno, na poziv mi se nije javila. Znao sam da nešto nije dobro.

Nije mi bilo dobro.

Nazvala me je nešto kasnije, tonom koji mi se činio OK. Mislio sam da me je osjećaj prevario i da je sve u redu, sve dok nismo sjeli u birc. Nije skidala sunčane cvike, kad sam ju zamolio, učinila je to nevoljko. I tad sam vidio da nešto nije dobro. Mic po mic i stigli smo do jebene društvene mreže.

Priču o curi čiju sam fotku lajkao ispričao sam joj još u početku. Lijepa, zgodna, ali s nekim kondorom u glavi. Nakon kraha njezine veze mogao sam joj poturiti rame za plakanje i okrenuti ju sebi. Nisam to htio. Znao sam da to ne bi išlo. Nekoliko dana nakon zadnjeg kontakta uživo s njom, sreo sam Mini i sve ostalo postalo je nebitno. Svo svoje slobodno vrijeme provodim s Mini, ništa me drugo ne zanima. Telefon mi šuti. Skroz sam OK.

Al' jebiga... Imam prošlost. Imam puno prošlosti. I jebeni Fejzbuk profil.

Očekujem još jednu moguću frku. Postoji naime osoba XYZ koja je vezana nekim kumstvom s Mini, ali također i s nekim iz moje bliskije prošlosti. S nekim kog Mini baš ne voli. Prava turska sapunica. Samo se nadam da se spomenuta kuma neće toga sjetiti, da neće skontati. Barem u dogledno vrijeme, dok ova moja friška veza ne uhvati neki čvrst i stabilan pravac. Ne treba mi još jedna frka tek nakon što sam smirio jučerašnju.

U jednom trenutku mi je palo na pamet da bih mogao pobrisati neke osobe s FB. Već sljedećeg trenutka sam se naježio od osjećaja ljigavštine. Ne, ne i ne. Ako jednom krene u tom pravcu, gdje su granice?

Za par mjeseci bih prezirao samog sebe. To nije zdrav način.

A i Mini je shvatila, čini mi se. Shvatila je da mora odbaciti te sumnje i strahove i pokloniti povjerenje. Shvatila je da se ovako može pretvoriti u ono od čega je i sama pobjegla - u posesivnu i ljubomornu osobu.

"Neće valjati to da me pitaš za svaku ženu koja mi nešto napiše tamo na toj glupoj mreži", rekoh joj. "Mene gledaj. I sve će ti biti jasno. Kad bih ja brljao sa strane, stalno sam s tobom?? Telefon mi šuti.Samo s tobom želim biti."

"To što radim, to sam mrzila kad se meni radi", reče ona.

Shvaća. Ne znam da li će to i savladati.

Nadam se da hoće.