1971

četvrtak, 30.03.2006.

Vizionari

Tko je 1978 razmišljao o online-upoznavanjima? Priznajem, ni kad sam čuo dolje napisanu pjesmu negdje u drugoj polovini osamdesetih, tako nešto mi nije bilo ni na kraj pameti. Isto kao ni da ću neki mali telefon nositi u džepu po cijeli dan. Ni da ću vaditi novac iz kutija postavljenih na ulici.
Jučer je Sklonište prašilo cijelo poslijepodne u mom dvorištu. A TV u WC-u još nemam. No,nikad se ne zna. wink

ONI ŠTO DOLAZE ZA NAMA
(Atomsko sklonište, 1978)

Oni što dolaze za nama,
Imat će samo
Betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi
Zelene kape i šešire,
A iz očiju
Cvjetovi će da im vire.

Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo
Cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje
Bez klica.

Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera.

-17:26 - Komentiraj ( 1 ) - Print - #

srijeda, 29.03.2006.

Bez kaputa

Jako rijetko citiram tuđe tekstove. Ponekad kad čujem pjesmu doživim svojevrstan "deja vu"...Ovo je Atomsko sklonište. Ako već niste znali.

Zbog tebe sam navlačio odjela,
Jer samo si me takvog htjela.
I zbog jedne smiješne kravate
Uspjeli su da te odvrate.

Duša mi ulicom luta,
Bez kaputa,
Srce mi kuca jače,
Spale su mu hlače.

Duša mi ulicom luta
Bez kaputa,
A glava ne da mira,
Bez šešira.

Zbog tebe sam stavljao manžetne,
Za uzdahe kad nas netko sretne.
A onda je došlo do skandala,
Kad su mi dva dugmeta otpala.

-16:26 - Komentiraj ( 2 ) - Print - #

ponedjeljak, 27.03.2006.

AAA_Ime

Opet imam AAA favoritkinju u mobitelu.
To je ona koja je br.1. Prva. Najvažnija. Pa ju stavim kao AAA_Ime da ju ne moram tražiti. Pogotovo ako SMS-ovi postanu učestali.

Obično to krene na netu. Najčešće. Prvo tamo uleti u grupu najvažnijih, onda u njoj postane najvažnija... Onda obično prijeđe na SMS. Pa dobije AAA_Ime.
I ima ga sve dok je važna, kao neki prijelazni pehar.

Želim taj pehar predati nekom kao doživotni trofej.

Umoran sam od novih proglašenja. Vrat mi se ukočio od gledanja na postolje pobjednika.

-15:59 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

subota, 25.03.2006.

Povez

Pojavio se novi servis za online-upoznavanja. Zove se Povez. Reklamiraju ga spamanjem u porukama na iskrici.

Baš ovih dana razmišljam kako bi se mogao napraviti jak servis te vrste.
S puno opcija odabira i kontrole, s puno personalizacije izgleda stranice i vlastitog profila. I filtracije poruka po interesnim skupinama.
Pa onda s tematskim kolumnama i linkovima na članke news-portala, a sve na tematiku međuljudskih odnosa, braka, ljubavi, seksa, psihologije...

Znam sve nedostatke takvih mjesta. Al jebiga... Nisam php-programer. Iliti dizajner, whatever. A u html-u se to ne radi.

I onda odem pogledat kako je koncipirana stranica. Prvi dojam - užasno loše, bljedunjavo.
Idem vidjet više, da bih to mogao moram se registrirati. Otvorim form za registraciju, kad već tamo silna nepismenost.

Odustah. Oni koji ne mogu sastaviti program bez silnih pravopisnih grešaka sigurno nisu napravili ništa pametno.

-15:16 - Komentiraj ( 2 ) - Print - #

subota, 18.03.2006.

Veliko spremanje

Ovih dana mislim samo na sebe.

Neki dan mi je netko pogodio živac. I shvatih da će se to vjerojatno ponoviti. Jer za tu osobu više ne osjećam nikakav respekt.
Sve sam više bio sklon cinizmu, sarkazmu, podsmijehu u kontaktu s njom. I onog trenutka kad se pojavi totalno omalovažavanje sigurno je vrijeme za prekid kontakta. Jer onaj koga baš ne cijenim sigurno nije ni osoba s kojom se želim družiti. Održavati taj kontakt na neki umjetan način za mene nije nikakvo rješenje. Jer nikad u životu nisam bio onaj koji se može družiti s bilo kim.

Ako postoji potreba za nekim profesionalnim, poslovnim odnosom, čovjek može biti korektan i prema nekome koga ne cijeni kao čovjeka. Prijateljstvo kombinirano s omalovažavanjem nije moguće. Jer nije prijateljstvo.

Bilo je još čišćenja. Dvije nekad važne osobe otišle su u povijest. Možda bude još jedno.

Radije ću pojačati intenzitet kontakta s dragim ljudima koje slabo vidim nego prakticirati sumnjiva prijateljstva.

Prijatelj je prijatelj. Poslovni suradnik, šef, kolega s posla opet nešto drugo.
A poznanici su samo prolaznici.
Tako je to kad si bik. Poštivanje samog sebe je preduvjet za vlastiti mir.

-23:59 - Komentiraj ( 2 ) - Print - #

ponedjeljak, 13.03.2006.

Razum što ubija čarolije

Bijah privučen nedavno. Žestoko.

Kad svaka riječ paše, kad uvrijeđena reakcija otkrije nečiji "mek trbuh", kad osjetiš toplinu koju želiš primiti... Kad ti se to lice sviđa. I znaš ju, ona je jedina koju pamtiš iz mase nejasnih likova koji su tad i tad dolazili tamo... Čarolija.

Aha. Opet s neta. Tamo započelo. Prešlo na mobitel.

Dvoje njene male djece... Nije smetalo. Kod nje ništa ne smeta.

I onda... Priznanje. Trenutak iskrenosti. Bivši muž želi se vratiti. Fale mu djeca i ona. Pokajnik. Med i mlijeko. Mislila je da mu nikad neće dati drugu šansu, ali kad ga vidi s djecom...

"Oprosti, ali ne znam sada što želim."

Shvatio. Razumijem. Ali ja odoh dalje. Trebam nekog tko zna što želi.
Njena odluka mora biti samo njena. I tiče se samo njih. I samo takva bit će ispravna.

Pitao me je netko zašto se ne borim. Nije moje da se tu borim. Na njoj je da donese odluku o sebi, mužu i djeci. Na meni je da nađem nekoga tko zna što želi.

Jest, dosadan je razum. Nelijep. Ali štiti od boli. A što je veća čarolija veća bude i bol.

Danas stigla poruka. On je stalno kod njih.
Sve je vodilo k tome. Ako i ne spava tamo, ovih će dana.

Sreću im želim.

Pomalo me uplaši to kako lako mogu krenuti dalje. Ali i ja sebi želim sreću.