Ovih dana mislim samo na sebe.
Neki dan mi je netko pogodio živac. I shvatih da će se to vjerojatno ponoviti. Jer za tu osobu više ne osjećam nikakav respekt.
Sve sam više bio sklon cinizmu, sarkazmu, podsmijehu u kontaktu s njom. I onog trenutka kad se pojavi totalno omalovažavanje sigurno je vrijeme za prekid kontakta. Jer onaj koga baš ne cijenim sigurno nije ni osoba s kojom se želim družiti. Održavati taj kontakt na neki umjetan način za mene nije nikakvo rješenje. Jer nikad u životu nisam bio onaj koji se može družiti s bilo kim.
Ako postoji potreba za nekim profesionalnim, poslovnim odnosom, čovjek može biti korektan i prema nekome koga ne cijeni kao čovjeka. Prijateljstvo kombinirano s omalovažavanjem nije moguće. Jer nije prijateljstvo.
Bilo je još čišćenja. Dvije nekad važne osobe otišle su u povijest. Možda bude još jedno.
Radije ću pojačati intenzitet kontakta s dragim ljudima koje slabo vidim nego prakticirati sumnjiva prijateljstva.
Prijatelj je prijatelj. Poslovni suradnik, šef, kolega s posla opet nešto drugo.
A poznanici su samo prolaznici.
Tako je to kad si bik. Poštivanje samog sebe je preduvjet za vlastiti mir.
Post je objavljen 18.03.2006. u 23:59 sati.