četvrtak, 30.03.2006.

Vizionari

Tko je 1978 razmišljao o online-upoznavanjima? Priznajem, ni kad sam čuo dolje napisanu pjesmu negdje u drugoj polovini osamdesetih, tako nešto mi nije bilo ni na kraj pameti. Isto kao ni da ću neki mali telefon nositi u džepu po cijeli dan. Ni da ću vaditi novac iz kutija postavljenih na ulici.
Jučer je Sklonište prašilo cijelo poslijepodne u mom dvorištu. A TV u WC-u još nemam. No,nikad se ne zna.

ONI ŠTO DOLAZE ZA NAMA
(Atomsko sklonište, 1978)

Oni što dolaze za nama,
Imat će samo
Betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi
Zelene kape i šešire,
A iz očiju
Cvjetovi će da im vire.

Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo
Cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje
Bez klica.

Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera.