subota, 17.03.2018.

Ovce i pastiri

" Isus neprestano govori: "Ja sam vaš pastir, a vi ste moje ovčice."... Uvijek sam se pitao, kako ni jedan čovjek nije ustao i rekao: "Kakve to gluposti govoriš? Ako smo mi ovce, onda si i ti ovca, a ako si ti pastir, onda smo i mi pastiri." Ne samo njegovi suvremenici... dvije tisuće godina ni jedan kršćanin nije postavio pitanje da je to vrijeđanje čovječanstva, da je to takva velika uvreda nazvati ljudska bića ovcama, a sebe nazvati pastirom spasiteljem!
"Došao sam vas spasiti"..., a nije mogao ni sebe spasiti. Pa ipak se pola čovječanstva nada da će se on vratiti i spasiti ih. Jer vi ne možete spasiti sebe. Potreban je jedini sin Božji, Isus Krist. On je obećao svojim ljudima: "Ubrzo ću se vratiti, još za vašeg života..." A prošle su dvije tisuće godina - mnogo života je prošlo - no čini se da nema nikakva znaka, nikakvog pokazatelja...
Sve su religije radile isto, na različite načine... "
Chandra Mohan Jain (Rajneesh)

Koje su karakteristike ovaca? Poznate su kao ne baš pametne. Što one rade? Bleje. Daju mlijeko, vunu i meso. I bleje. Zašto bi čovjek odabrao da živi kao ovca, umjesto da bude čovjek? To nema nikakvog smisla, ne postoji zdravi razlog za takav odabir. Možda je tako lakše, ali to nije život vrijedan življenja. To nije stvarnost, već puko fantaziranje, blesiranje i kukavičluk. Hrabrost je biti na svom putu, a ne truckati se sa stadom. Hrabrost je vlastito istraživanje, a ne gutanje gotovih nazovi-istina.


- 10:44 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Ekspresije o temama osobnog razvoja.




Pitanja i informacije:
alen1zoric@gmail.com



Manje je često dovoljno, a više previše. Umijeće je pronaći pravu mjeru i vlastiti put.






"Inspire (from the Latin inspirare) means to breathe life into another."
































"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen