Teretana i ja....

nedjelja , 10.01.2016.

.....prijatelja dva!!!! Ma moš misliti!!!!!
I tak.....krenem ja vježbati. Ima susjeda neki kupon pa mi ga uvalila jer meni stvarno treba vježbanje ali ovooooooooo.....pfffffff !!!!
Dođem tam,lijepo stanem pred njega a On....onak lijepo razvijeno mlado muško. Pruži mi ruku uz širok osmijeh i kaže "samo mene prati" Ma bum micek i kroz vatru ak treba, mislim si ja.Počne on tak skakutati gore-dole,lijevo-desno. Počnem i ja ali i moje curke. Nestašne do zla boga. Jedna vamo,druga tamo. Jedna vuče na svoju stranu,druga na svoju. Aaaaaaa....čist sam zaboravila obući normalni grudnjak. U ovom su se moj curke razuzdalebang
Ajd,sjednem ja na pod misleči kak nitko ne bu primjetil kad iza sebe vidim djevojku kak se valja od smijeha. Gledalo dijete mene i ni mogla ni vježbati. Tada dolazi On....polako mi stavlja ruku na koljeno i širi noge. Hmmm...u nekoj drugoj situaciji,nekom drugom mjestu a i nekom drugom životu ovo bi bio dobar uvod za porno priču. Ovako je ovo uvod za bolno priču. Jaaaaaakoooooo booooolnuuuu priču!!!!!!crycrycry
Uglavnom,svi koji dođu prvi puta vježbaju samo 15 min i idu na bicikl. Ali ja ne....On je u meni vidio potencijal. Nekoga tko je u prošlosti vježbao i tko može izdržati. Je da, morem. Ali iduća tri dana nit uz nit niz stepenice. A da ne pričam da sam tam najstarija. No, ne bu to mene obeshrabrilo!!! Kaj je jedna upala mišića naspram čvrste riti, očvršćenih mi curica i ko zna kakvih još lijepih stvari.
Pa sad....još da mi ovu ludu glavu promjeniti....uuuf.....di bi mi kraj bio!!!!ludzujo

Što reći...

petak , 01.01.2016.

....za ovu moju staru? Bilo je svega! Lijepog,manje lijepog,ružnog i tužnog. Al'.....nemrem ja drugačije nego li pamtit samo sretne daneeeee....
No, ono po čemu ću je najviše pamtiti je da sam (napokon) naučila nešto iz svojih grešaka,pokupila polomljene dijelove duše i srca,posložila se i saznala što želim od života. Na pragu čtrjespete godine mislim da sam tek sada izašla iz puberteta i našla put kojim želim kročiti.
Ljude koji su ušli u moj život prigrlila sam raširenih ruku i srca. One koji su otišli ili su se nečkali malo sam tresnula nogom u stražnjicu (juuuu...što sam ove godine pristojna) da brže dođu tam kam sam im poželjela.
Naučila sam reći Ne i Neću ili Ne želim. Naučila sam koliko vrijedim,koliko je život lijep i koliko sam sretna i blagoslovljena sa svim sto u životu imam. Ono što nemam....ak se bz toga i dalje smijem i dišem znači da mi i nije neophodno.
Nešto se to moralo dogoditi da bi naučili cijeniti sve što nas okružuje.
Zato dragi moji...Osmijeh na licu,mir u srcu i sreću u duši uz obilje zdravlja od srca Vam svima želim!!!kisskisskisskisskisskisskiss

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se