ponedjeljak, 30.04.2012.
Konačnost
Uvijek sam voljela upitnike
Oni traže nastavak..odgovore koji vode prema još brojnijim pitanjima
Uskličnik je kraj, dovršenost, konačnost
Zaljubljena sam u tri točke jer one pletu mrežu prema dalje
One su slatka neizvjesnost, nedorečenost, neizrečenost koja govori mnogo
I ide dalje..ima svoj put
I kao..nastavlja se...
Točka je kraj
Ona je rez, prekid, ona je "nikada više"
Kraj ljubavi, prijateljstva, misli o nekome, energije koja povezuje
Tri točke su njena suprotnost
Ona je "čujemo se..." "grlim te..." "mislim te..."
A onda sam morala naučiti o konačnosti
Dovršenosti i kraju koji je kraj
Rez za rezom, kraj za krajem, točka na točku
Puno uskličnika, previše konačnosti pod kožom
Previše mirisa odlazaka u kosi
Previše stihova koji su zauvijek dovršeni
Ipak...upitnici su ostali...
Kada je kraj zaista kraj jer je svaki kraj ujedno i početak
Koja je ta tanka linija koja čini kraj krajem?
Da li se trebam zadovoljiti točkom i ne pitati se?
I dalje upitna stavljam točku na upitnik, uskličnik na tri točke
Mijenjam lice iz "ti" u "on"..množinu za jedninu
Mijenjam sadašnjost za prošlost
Neke priče nestanu kao da nikada nisu niti postojale
Mada ostave trag
Neke počnu i prestaju gotovo istodobno
Neke traju mada nisu trebala potrajati
Neke će doći...možda neprimjetno
Vještina je trajati...vještina je prepoznati...
Vještina je pričati priču...
- 22:38 -
