nedjelja, 27.05.2012.

Kada spavaš..

Često te gledam kada spavaš..
Lice poprima neke lijepe dimenzije kada su kapci sklopljeni
Trepavice poput nježnog pokrivača uklanjaju tugu
Slušam ti dah...
Oko tebe vidljivi i opipljivi fluidi snova

Rekla si mi da si ga sanjala...onoga koga baš i ne spominjemo često
Onog koji je otišao i izgubio mu se svaki trag
Njegova duša izgubila je ljubav
Sreću li se duše u snovima?

Snovi su nešto najintimnije
Ne pitam te što sanjaš, nemam pravo na to
Oni su samo tvoji, zona u koju ne diram
Ali volim te gledati dok sanjaš..
Voljela bi da sanjaš u bojama..i da se smiješ u snu
To je nekako dovoljno

Tvoj dah kada spavaš uklanja moj nemir
Slušam tvoje disanje i sretna sam...
Ja kada sanjam praštam
I znam da će mi trebati još mnoge noći
Ali doći će i ta kada ću praštati po osam tisuća i petstoti put
I bit će odsanjano...bit će oprošteno...

A tvoji noćni magloviti a tako sjajni titraji u nijansama sjete...
Želim ih uhvatiti i baciti..poput praha..daleko
I obojati ti snove smijehom...

Sretna sam što postojiš D.....

- 22:26 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 23.05.2012.

Kako sam pustila svoje ime...

Ja nikada nisam previše držala do ponosa
Onoga na koji se svi pozivaju
Nisam držala ni do inata
Ali ponekad se životu treba inatljivo nasmijati
Onako šeretski, pomalo cinično...

Držala sam puno do svoje riječi
I do odraza kojem se mogu nasmijati
Držala sam do istine..svoje
Jer druga niti ne postoji..naučila sam

Držala sam do svoje vjere u ljude
I padala stepenicu po stepenicu
I do beskompromisne iskrenosti bez zadrške
Tamo su se rušili mnogi mostovi

Najviše sam držala do ljubavi...
I pisala sam ju i onda kada nisam
I držala sam je se...i držala ju
Poput najsjajnije sunčeve zrake
No..postajalo je sve teže
Pa sam ju pokušavala pustiti...
Ali...ona se nekako uvijek držala mene
Grlila me i priljubljeno držala
I nije me puštala..nikada

Pa sam joj dala sebe..i dala sam joj svoje ime...

- 23:50 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 19.05.2012.

Dodir bliskosti

...i nekako preko noći je počela provoditi sate pred ogledalom, mijenjati odjeću sto puta na dan, onako slatko se hihotati s prijateljicama u sobi..
A ja...ja sam se još uvijek borila sa tridesetipetom i onako stopljena sa Janis i sa bluesom, u nekoj sjeti družeći se sa Mjesecom i Cohenom ugledala sam "OK" i "Teen" i slično...
I počela listati jer..neprijatelja treba upoznati...da ga pobijedim..

I onda je rekla..na moje opće iznenađenja i čuđenje da je napisala svoju prvu priču za natječaj
I to krimi priču.
Ona za koju sam mislila da ne voli riječi, da nije od te materije, već od neke druge.
Nekako je zabavno kada iznenadimo sami sebe

I ja sam uzela taj "OK" i listajući ga preskočila blues
A ona je uvijek nekako imala taj blues u sebi..
A sada je više vrijeme za punk...bunt vrišti iz njenih očiju
A ja volim bunt
I volim što mi govori da drugi misle da je drugačija..
Jer voli čitati i voli rock
I volim što ima stav
I volim što se skompala s curom koja je došla iz drugoga grada i koju baš i ne vole..jer je drugačija
I volim...što mi se suprotstavljaš
To znači da si svoja
Ali vidim svjesnost i budnost, emocije i zdrav razum, težnju i žudnju sebi...

I tako su blues i punk stopivši se u jedno , pomireni zagrljajem i pričom o pisanju i o knjigama koje bi morala uskoro pročitati ..postali jedno
I našle smo se negdje u šesnaestoj...mislima
I listale smo te časopise i hihotale se onako prijateljski
I znala sam da sam nekako zapela u šesnaestoj i da mi možda nema spasa niti lijeka
I da ću uvijek, zaista uvijek..zaljubljivati se kao sa šesnaest, smijati se kao sa šesnaest, buniti se i hihotati, plakati i čeznuti
Naivno vjerovati, obući cvjetnu haljinu i raspustiti dugu kosu, razočarati se po stoti put, krenuti ispočetka nošena vjetrom
Gledati u mjesec i slušati blues, zatvoriti krug i otvoriti novi, izreći tisuću zanesenih riječi za kojima nikada neću žaliti
I staviti cvijet u kosu i vjerovati fanatično u ljubav i zanos
Jer..nemam dokaza ali ipak vjerujem..
I plakati i ljutiti se jer kao ..nije fer..

Ali ona me spasila od bluesa mada ima tugu u očima kao i ja
Ali jedna tuga zbrojena s drugom ne daju dvije tuge već bliskost...radost..prijateljstvo..
I ona je znala kada treba napisati priču
I pobuniti se ..i pokazati sebe
I vratiti me u slatke šesnaeste ...

- 23:44 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 16.05.2012.

Suze i smijeh

I ponekad nema ništa bolje od dobrog bluesa
Blues mi dobro stoji čini se...
A uz dobar blues idu i dobre suze

Nekako nas poučavaju da suze treba izbjegavati, što više to bolje
No one su iscjeljenje, lijek i sloboda
Od onih koje klize u tišini jer..podsjetilo nas je, dirnulo, preplavilo, ispunilo...
Preko onih teških od koje se grči i trese čitavo tijelo, svaki mišić, svaka kost...ništa ne ostaje netaknuto..
Krik i vrisak, izmicanje tla, gubitak..

Postoje i one divne suze..
One mistične kapi izazvane čistim izvornim ushitom, neopisivom srećom
Kada u rukama držite tek rođeno dijete i ne postoji ništa više..ništa...
Ne postoje dostojne riječi, ne postoji opisivost..samo sjaj
Jedinstven trenutak, neponovljiv, neizrečen a tako izrečen..
Ljubav...

Gubitak, tuga, bol, ushit, radost, ljubav..isprepleteni u istoj materiji
Povezani istom tekućinom od koje je satkan život
Tekućini sa okusom soli, onoj koja tješi, liječi, olakšava
Onoj koja trese, reže, gori, baca na koljena, moli, prašta, ljuti se
Psuje, ubija, zanosi se, stavlja točku, postavlja stotinu pitanja, pronalazi odgovore, ne pronalazi ih...
Ostavlja bez daha, smiruje, pati, lomi nokte, razbija koljena, guši, boli, grebe, peče...

Postoje neki dani kada su naš stalni pratitelj i njihov izvor je nepresušan
Postoje i oni kada ih nema...kao da smo ih isplakali i nema više niti jedne
I oni dani..kada se pojavi dugo očekivana kap
Osjetimo ih na trepavicama, klize licem ..
Trenutak kada znam da sam živa
I da čeznem i jesam..prisutna...

Trenutak kada osmijeh i suze izmjenjujući se pričaju svoju priču
Priču o mnogima koje sam znala ..
Još ih ponekad osjećam između sna i jave
Na granicama horizonta koji se pomiču u nekim sjetnim sumracima
Pitam se....gdje su?
O nekima koji su tu..
Čujem njihov dah kada spavaju
Ispisujem njihove stihove u stotinu boja
Dva para očiju sa čitavim svemirom u sebi
Volim te suze kada ih gledam jer sam presretna što postoje

O onima za koje znam da će doći i dovesti me u ono stanje između suza i smijeha
Jer..život zaista jest...
Beskonačni vrtlog suza i smijeha

Možda je bitna količina suza
Ali smijeh je ono što zbrajam

- 16:57 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2012.

Ponekad...

Ponekad treba oprostiti da nađemo spas
Ponekad moramo pasti duboko ispod tla da bi se odrazili putem neba
Zamotati se u bijelo da nađemo boje
Koračati hitro da bi sustigli tišinu
Lucidno sanjati svakim danom

Ponekad se treba ogoliti do kosti da prekinemo strah
I mirovati da se stiša oluja duše
Ponekad je glas Mjeseca najveća propovijed
A dah zore oslobođenje

Ponekad treba zatvoriti mnoga vrata
Zaključati ih lokotom i baciti svaki ključ
Sloboda je koračati sa svojom sjenom
Sloboda je osmjehivati se odrazu u vodi

Ponekad moram dodirivati prošlost da nađem zaboravljeni djelić
Ponekad me vuče prema gore i tlo me ne drži
Pete i prsti postaju lako lebdeći
Koljena drhteća
Snježnoplavi blues je sve slađi
Ramena i ruke podižu se i postaju nemir..

- 19:40 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2012.

Skok prema oblaku

..." Mama... kupi mi trampolin. Ja bi skakala.."..rekla mi je

Postoje neki koji moraju skakati
I to rade svim mogućim sredstvima
Tlo ih baš ne drži , pogled im je uvijek negdje gore
Kao da su ovdje samo privremeno i čekaju...
Onaj skok koji će ih vratiti kući...gore

Neki više dišu zvijezdama nego plućima, imaju oblake u pogledu
Govore mjesečevim jezikom
Sunce ih nekako razumije
Spavaju s rosom na trepavicama
Neki svijetleći fluidi su oko njih

I lebde prisutni istovremeno i ovdje i negdje..
Ali njihov duh leti...nekim drugim dimenzijama
I moraju..jednostavno moraju..skakati do zadnjeg daha
Nemir im šapće..danima..i noćima
Mjesec im priča priče

I znaš...možda ti neću kupiti trampolin ali znam da ćeš skakati...
Svim mogućim sredstvima i tehnikama skakanja
Do neba i preko
I znam da ćeš gledati gore...prema oblaku
Jer ti to i jesi..oblak nebesko plavih očiju

- 23:04 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 05.05.2012.

Između Sunca i Mjeseca

Hodala sam dugo da dođem do mjesta gdje ću biti između Sunca i Mjeseca.
Tamo su stabla pjevala svoju pjesmu i mirisalo je po pomirenosti.
Ispred mene zalazeće Sunce.
Mjesecu sam okrenula leđa.
Mada sam ga trebala više nego sunčev sjaj.

Mjesec je odraz, sjena, nastavak..
Mjesec su one tri točke koje vode dalje
Puni krug, sjajan, veći nego ikada..
Onaj o kojemu se pričalo i koji me opčinio svojom ljepotom
A ja sam bila između i čekala..trenutak

Trebala sam i žudila već dugo za tim nekim djelićem, komadićem..
Onim kojeg ne mogu uloviti, koji mi uvijek nekako pobjegne, uzmiče, bježi kada sam tako blizu..
Vjetar je divljao kao da će mi ga donijeti i staviti u ruke..

Malo dalje ljudi su trčali
Oni koji paze na liniju..
Ja pazim na količinu sunčevog i mjesečevog daha u kosi
I na vjetar u duhu koji me tjera i ne da mi da stanem i pokleknem

I došlo mi je da potrčim
I da skočim jako
Kao dijete koje misli da će doseći nebo samo ako dovoljno podigne ruke
Da se odrazim toliko snažno i hrabro pa ću ga stići i dohvatiti
Jer znam...tu je
Na tankoj liniji između Sunca i Mjeseca
Možda je potreban samo korak ili dva, jaka želja, pomalo neustrašivog ludila...

Drveće me grlilo...
Sunca više nije bilo
A ja sam zadivljeno gledala u Mjesec
Bio je ogledalo, sjena, odraz, smiraj, čežnja, krhkost, snaga
I ne...nisam našla onaj komadić slagalice za kojim trčim
Ali sam obukla mjesečevu haljinu
I zataknula sunčev odsjaj u kosu
Pronašla sam svoje tri točke koje sam izgubila negdje putem

A onaj djelić..
Znam da će mi doći...
Na onoj skliskoj liniji između Sunca i Mjeseca...