srijeda, 23.05.2012.
Kako sam pustila svoje ime...
Ja nikada nisam previše držala do ponosa
Onoga na koji se svi pozivaju
Nisam držala ni do inata
Ali ponekad se životu treba inatljivo nasmijati
Onako šeretski, pomalo cinično...
Držala sam puno do svoje riječi
I do odraza kojem se mogu nasmijati
Držala sam do istine..svoje
Jer druga niti ne postoji..naučila sam
Držala sam do svoje vjere u ljude
I padala stepenicu po stepenicu
I do beskompromisne iskrenosti bez zadrške
Tamo su se rušili mnogi mostovi
Najviše sam držala do ljubavi...
I pisala sam ju i onda kada nisam
I držala sam je se...i držala ju
Poput najsjajnije sunčeve zrake
No..postajalo je sve teže
Pa sam ju pokušavala pustiti...
Ali...ona se nekako uvijek držala mene
Grlila me i priljubljeno držala
I nije me puštala..nikada
Pa sam joj dala sebe..i dala sam joj svoje ime...
- 23:50 -
