Od nedjelje 31.listopada pa do srijede, 3. studenog ove godine održana je u glavnom gradu meksičke države Chiapas, Tuxtla Gutierrezu - međunarodna parlamentarna Konferencija na temu "Parlamenti, manjine i narodi indigena: efektivna politička participacija".
Furio (Radin) i ja otputovali smo u subotu, 30. listopada - iz Zagreba, preko Frankfurta i Houstona za Tuxtlu...Daleki Meksiko postajao je sve bliži nakon dugih satova leta i presjedanja u zračnim lukama iz zrakoplova Croatie Airlinesa, Lufthanse i Continentala. Gotovo 16 sati leta i još pet - šest sati čekanja i provjera, ispunjavanja formulara i pregleda u na granicama.
U Tuxtlu smo stigli na prijelazu iz noći na jutro. U auli zračne luke svira se urnebesna marimba i zamaskirani šareni plesači plešu ritualne plesova. Svi se učas razbuđujemo iz putničkog umora i zamrlosti. U Meksiku se ulazi u period slavlja povodom Dana Mrtvih - jednog od najvažnijih i najzanimljivijih njihovih blagdana kada sve staje i okreće se ka svijetu pokojnika, zagrobnom životu i njegovim simbolima.
Ovih dana meksička groblja su prepuna naroda, cvijeća, sviječa, ukrasa, pjesme, svirke i razgovora s pokojnicima. Dva dana traju ti razgovori i komunikacija s pokojnicima uz neviđeno slavlje koje je i preko dana vidljivo na trgovima, ulicama i na svakom mjestu.
Ali noć i groblja Kralj su i Kraljica ove svetkovine.
Za europski duh možda morbidno - ali za meksikance upravo obratno: Demistificiranje svijeta mrtvih i njegovo uvođenje i miješanje sa svijetom živih u jedinstvenu cjelinu...bez tuge i oplakivanja - već obratno...uz veselje i slavljenje neprekinute niti života s obje strane ljudskog iskustva.
Sutra ujutro...u nedjelju, naš domačin Jorge i njegov rođak vode nas po Chiapasu.
Meksiko ima 31 državu i jedan Federalni Distrikt (Ciudad de Mexico). U Sjedinjenim Meksičkim Državama danas živi 110 milijuna ljudi.
Mexico, querido i lindo !
Mexico moje mladosti !
Sjedamo u Jorgeov pick - up i krečemo prema kanjonu rijeke Sumidero. Gdje god zastanemo svira se marimba. Na ulicama, trgovima....pijacama i restoranima.
U Tuxtli je najpoznatiji, najbogatiji i najveći botanički vrt na svijetu - ali svaki trg, svaka pjaceta botanički je vrt i šarenilo života i cviječa. Ogromne i beskrajne količine cviječa. Valovi cvijeća. Oceani cvijeća i pokretnih slika - jer svaki indigen pokretna je slika u svojoj šarenoj tradicionalnoj odjeći.
Ulični gitaristi i veseli ljudi posvuda. Pijemo piča koja pripremaju indiosi na ulicama. Jedem ćudnovate plodove pripremljene na "najluđe" načine: u likerima, marinadama, voćnim sirupima i nedokućivim lokalnim začinima i varijantama.
Jorge iznajmljuje maleni plastični čamac ne veći od dalmatinskog kaića. Moramo navući pojaseve za spašavanje kako traži naš vodić, lokalni domorodac koji na isturenom zadnjem djelu vergulaste barčice upravlja močnim vanbrodnskim motorom. Upozorava nas na to da u rijeci ima krokodila.
Que bueno !
Kanjon je spektakularan i zaista je opasno upasti u rijeku jer oko 40 kilometara klisure se svaljuju okomito s obje strane rijeke i nemoguće je izići na kopno. Tropska šuma raj je za najrazličitije životinje. najviše je orlova koji stalno kruže u visinama.
Poslije odlazimo u kratku šetnju i nakon toga u jedan od najljepših meksičkih gradića uopće: U San Cristobal de Las Casas.
Tuxtla leži u kotlini i kada smo je napustili temperatura je u njoj iznosila oko 30 stupnjeva celzijusevih. Sada se vozomo ka vrhovima planina okovanih džunglom - prema granici s Guatemalom.
Temperatura sve više pada i nalećemo na oblake magle koji se valjaju cestom. A onda opet sunce. Lisnata stabla svijaju se do poda.
San Cristobal de Las Casas otkriva se pred nama u svoj svojoj egzotičnoj ljepoti. Kolonijalni grad građen između 16. i 18. stoljeća. Blagdan je i sve živo je na ulicama i trgovima. Odlazimo do crkve Sv. Dominga u kojoj je i veliki oltar Gospe od Guadalupe - zaštitnice Meksika. Ovaj hram poznat je i po tome što je ovdašnji biskup u njemu primio i vođu Zapatističke vojske (EZLN - Ejercito Zapatista para Liberacion Nacional)...mističnog i karizmatičnog Subcomandantea Marcosa koji i sada sa svojim naoružanim suborcima kontrolira cijelo podrućje đungle do granice s Guatemalom.
Dok jedemo u lokalnoj kantini pjevaju se pjesme i vode se živi razgovori. Jorge nam preporučuje pivu Indio. Izvrsna je kao, uostalom, i sve meksičke pive.
Slike subcomandantea Marcosa s već legendarnom crnom krinkom na glavi gledaju nas na svakom kraju ulica, iz svakog dućana i restorana.
Kasno navećer vraćamo se u Tuxtlu. Sutra započinje rad Konferencije a Furio i ja imamo izlaganja već prvi dan rada.
Sutra "progovara" onaj "drugi Meksiko". Od ranog nedjeljnog jutra pa do četvrtka ujutro - kada letimo za Houston - policija i čuvari će biti stalno uz nas.
To jako osiguranje od tridesetak policajaca nije slučajno - ali nas skučava u slobodnom kretanju. Stalno smo u pratnji osiguranja, motorizirane chiapaske policije i federalnih policijskih snaga (los federales).
Odlazimo u Centro de Convenciones Mesoamericano Tuxtla Gutierrez. Od sada to je naša tvrđava iz koje ne možemo neorganizirani i bez pratnje nikud. Dan ranije ubijeno je petnaestak ljudi. Najgora je situacija u Ciudad Juarezu u kojem je u prvih deset mjeseci ubijeno čak oko 4 000 ljudi.
Chiapas je miran, na svu sreću po nas. To je područje u kojem živi najviše indigena u Meksiku a oni su izrazito miroljubivi. Ali policija radi svoj posao jer se okupilo oko 250 parlamentaraca iz cijelog svijeta.
Tog ponedjeljka biti će ubijena i tri federalna policajca i dva građanina Sjedninjenih Američkoih Država. U Juarez se šalju federalna pojačanja ali je došlo do incidenta s pucnjavom na studente. Jedan je student teško ranjen i izbili su neredi i studentske demonstracije protiv "federalaca".
Muy complicado !
Kroz jutro Furio i ja održali smo svoja izlaganja. Interes je velik - i ljudi nas primaju s velikim simpatijama. Govorimo o našim ustavnim rješenjima u odnosu na manjine i o parlamentarnoj praksi u Hrvatskoj.
Poslije napornog cjelodnevnog rada odlazimo na večeru. Naravno, tu je neizostavna marimba ali i mariachi, plesovi....razdragani i raspjevani meksikanci.
Vrijeme je stalno na rubu kiše ali, na našu sreću, kiša ne pada. Sutradan odlazimo u područje gdje žive isključivo pripadnici autohtonih prehispanskih indioskih skupina.
To su narodi koji su plovili i Tihim i Atlantskim oceanom. Narodi koji su otkrili nulu...Narodi koji su imali precizniji, sunčev kalendar od današnjeg našeg kalendara, narodi koji su o Veneri znali ono što će Europa saznati stolječima poslije njih...Veliki narodi - od kojih mi poznajemo uglavnom samo Maye (Asteci nisu živjeli u ovom dijelu Meksika).
Đungla još hrani svete jaguare, životinje koje su oni obožavali a ptica Quetzal može se vidjeti "uživo". Quetzalcoatl (pernata zmija) ne bi "postojao" bez nje ! A ona je još tu !
Palenque i tamošnje piramide nismo uspjeli obići - jer se iz policijskog obruća nije moglo izići.
Tri dana zasjedanja završila su završnim činom donošenja Deklaracije koju smo prihvatili u dvorani Kongresa države Chiapas. Ona će biti poslana svim Parlamentima - i možda će nekima izgledati apsurdno...ali dok gdja. Merckel govori o propasti koncepta multikulturalnosti u Njemačkoj a francuski predsjednik Sarkozy istjeruje ruminjske Rome iz svoje zemlje (iako su i Francuska i Rumunija članice Europske Unije)...ovdje u Chiapasu taj suživot, multikulturalnost i medjusobna tolerancija različitosti zaista cvjeta.
Zato sam u svom izlaganju i rekao da Europa neke stvari treba učiti od njih a ne oni od nas.
Na povratku u Hrvatsku u zračnim se lukama suočavamo s pojačanim mjerama opreza, provjera i pregleda. Po prvi put nas (po desetoricu) pregledaje specijalna policija s psima dok mi u stavu mirno stojimo u jednom hodniku naslonjeni na zid - a nasuprot nas naša ručna prtljaga. I to nakon svih mogućih prethodnih provjera - kada već ulazimo u zrakoplov. I tako deset po deset....s time što nitko od putnika ne zna prethodno za što će se desiti "iza okuke" u tunelu prilikom ulaska u zrakoplov.
Iznenađenjeeeee !!!!
Već u Meksiku...preko internetskih portala - čitam o hrvatskim specijalitetima, zaštičenim svjedocima, razmotavanju klupka korupcije i o novoj kataklizmi u redovima vladajuće "kuku - lele" koalicije.
