ponedjeljak, 24.11.2008.
Seoski turizam
Nema tome davno kako su me prijatelji izvjestili da je u Grad stigla neobična dama. Valjda relativno bogata kada vozi noviji Mercedes, udata, ali muža nitko nije upoznao. Mojih godina, tj.pokazati će se čak i dvije starija. Odlučna da postane seljanka. To jest da revitalizira svoje staro imanje, uz još neke akvizicije i pregršt maštovitih ideja! Seoski turizam!
Godinama u Njemačkoj, muž Nijemac, zauzet tamo tko zna čime, djeca također....
Ocjene prijatelja su se vrtile oko solidne četvorke i odmah su me zainteresirali. Ipak izgubih nit zbog jedne druge dame....
No, izgleda da gospođa ipak nije baš silno bogata, palo joj na pamet tražiti pomoć Županije i Grada za te, doista zgodne projekte! E, tu dolazimo do naše nove veze.... Šef me poveo sa sobom na obilazak i razgovor. Imanje mi se svidjelo, makar su radovi negdje na pola, a gazdarica još više! Rijetko nasmijana i vedra žena, diskretno crvenokosa, visoka dobrih 175, nevjerojatno dugih nogu, ne osobito vitka, ali sa svim na svom mjestu! Onako, baš komad žene!
Nazočni kolege su nekako ostali rezervirani, uključujući i šefa...tko zna da li radi urođene zlobe naših ljudi prema svima koji voze Mercedese, ili pak zbog osjećaja izvjesne inferiornosti, osjećaja da ona ispunja pola prostorije, a mi svi ostali ostatak...??? Kako god, meni se svidjela....jako svidjela, posebno nekoliko čvrstih pogleda, koji ne skreću samo tako, toplih smeđih očiju s vječnim vragolastim smješkom u kutevima! Pa sam joj glasno pomagao, povlađivao njezinim planovima, slagao se s njezinim viđenjima moguće lijepe budućnosti projekta. S druge strane, kako su svima u načelu puna usta poljoprivrede i turizma, i ostali su morali biti relativno pristojni, sve pažljivo razgledati i bar donekle povlađivati. Kasnije, uz kulen, šunku, neki slani polutvrdi, nesazreli sir i misnu kutjevačku Graševinu, te, bez lažne skromnosti, uz moju značajnu asistenciju (mada o poljoprivredi nemam pojma, baš kao niti želje da išta naučim), situacija se polako okretala i Katarina, Kety, se sve zadovoljnije smješkala! Na odlasku mi je slatko, malko previše približivši usne mojem uhu, šapnula kako zna da mi je dužnik....
Iduće jutro je nazvala u ured i zahvalila se još jednom na podršci. Te istakla kako je znala da nisu svi u našoj administraciji tako kruti i nemaštoviti kako ju je plašio njezin "Švabo", odgovarao da ulaže u tako divlju i nesigurnu zemlju! Čime ju je jadnik samo izazvao, jer ne voli kada se potcjenjuje njezina zemlja, Hrvati uopće....
Uglavnom, pozvala me na večeru, kako bi mi prezentirala još neke svoje adute.... kulinarske, dodala je sa sa zaraznim, glasnim smijehom!
Izbor u cvječarni u ovo doba nije osobit....lončanica, drvo života, navodno nosi sreću...ups. to ne stane u auto! Dakle manja inačica. Butelja lanjske Erdedyeve "ledene" berbe bi također trebala impresionirati znalca, što je ona pokazala da jest.
Dočekala me sa širokim, veselim osmjehom, u zelenkastoj, svilenoj bluzi, taman toliko otkopčanoj da privuče pogled, i crnoj, mekoj, kožnoj suknji što je prekrasno ocrtavala zamamna bedra i otkrivala od njih taman koliko volim kada sjedi prekriženih nogu. Kako se pristoji, nazočna je i njezina kuma, bucmasta, neugledna ženica tužnjikavog pogleda. Kušati će s nama malo vina, sira i šunke, pa mora kući....treba joj sat vremena, a i pada...
Jedna od boljih a'la wild šnicla s božanstvenim "zemmel" knedlama, za kakve sam bio prilično siguran da su otišli u grob s mojom bakom, L.Cohen i zbilja prekrasno vino! Njezini planovi....neka vrsta zoološkog vrta sa svim domaćim životinjama, konji za jahanje, stado ovaca, ribnjak i tenisko igralište, šest drvenih kućica s maksimalnim komforom, saunama i brzim Net-om, plazmama, restoran s tridesetak mjesta i sezonskim jelovnikom, u prizemlju kuće u kojoj smo večerali. Lijepo! Od nas je trebala 3-4 kilometra asvalta i toliko vodovoda. Nisam joj rekao da prilično sumnjam da će u idućih 50 godina za nekoliko staračkih domaćinstava i nju to biti izgrađeno, niti uz moju i božju pomoć....
Znate kako se pleše uz Cohena? Mislim, nije čudno da smo brzo bili sasvim priljubljeni, da sam tako dobro osjećao njezine raskošne grudi, klizeći po starom, od nekuda donesenom, hrastovom podu! Tek je malko nagnula glavu i nasmiješila se nakon što sam joj potražio usne....gospodin ne gubi vrijeme, ha?
Istovremeno sam joj maknuo kosu s vrata i napokon rukom kliznuo do crne kože što me mamila od samog početka. Tek se malko jače privila, promrljala nešto nerazumljivo...kao iz daljine, ili dubine, pustila moju nogu sasvim među svoje, dok sam klizio usnama niz bijeli vrat, pronašao udubinu ispod njega, uživao u pogledu niže...
Uzvratila je poljubac i vješto se izvukla iz zagrljaja, minutu, dvije, tri kasnije. Štrudla i kava...bar samo štrudla, pa će mi možda pokazati uzorak sobe kakvu je zamislila za goste...ako budem dobar! Da dobar...najbolji. Baš ne jedem kolače sa sirom...koga briga, ionako se ne sjećam okusa. Sjela mi je u krilo, hranila me, nas....tako se čarobno nasmijala kada ga je osjetila.....vrijeme je za drugačiji desert, ha? Za ruku me povela do starinske sobe, ogromnog kreveta.
Obožavam žene koje znaju uživati, koje se to ne libe pokazati! Sva je uzdrhtala dok sam je istovremeno ljubio i svlačio, zaranjao u dekolte iz snova, blago gurao prema krevetu. Do pojasa gola, raskošna žena, još u štiklama i crnoj suknji što je kliznula dovoljno da otkrije djelić bedara boje alabastera iznad crnih čarapa, zamamno zavaljena na "šlinganoj" posteljini, u gušćjem perju. Jedna od najljepših slika na svijetu, sigurno!
Žena, sasvim spremna i željna, s grudima što se oslobođene ubrzano dižu i spuštaju, meka, jaka i slaba istovremena, tako podatna... tako sam dobro osjetio njezinu želju pod prstima, a još više u trenutku dok sam uranjao u čarobne dubine, kada me grčevito stegla preko leđa jakim, dugim nogama, dočekala uzburkanom, vrelom nutrinom, dala mi tako sjajan osjećaj važnosti, veličine...što ju može dirnuti tko zna gdje, pokrenuti u divlji ples visoko podignute guze što mi je jednako odlučno kretala u susret svaki puta kada sam se još malo dublje zabijao! Onaj neponovljivi osjećaj da ju imam čitavu, da joj se svijet suzio na vruću, podivljalu unutrašnjost što me lomi, što joj kičmu napinje u slatki luk, što nas vodi k zvijezdama, u čemu ima samo jedna loša stvar, ne može trajati baš predugo.....Dugo poslije smo još hvatali dah.
....kako smo nestrpljivi, tko bi rekao...ti si ipak malo stariji od mene, govorila je prepredeno se smiješeći, dok je ponovo lijegala potrbuške kraj mene, pokazujući se napokon posve gola i istovremeno me neskriveno ispitivački mjerkajući! Sasvim zadovoljna očitom porukom iz mojih očiju....Što ako si mi uništio suknju, znaš, koža je tako osjetljiva. Odraditi ću već....ha,ha,ha... Nije korektno da joj sada kažem da nisam stariji, mada nije osobito pohvalno.....ionako mi je samo jedna misao bila na pameti, kako se čim prije opet dočepati te ne baš male i beskrajno uzbudljive guze....
