ponedjeljak, 24.11.2008.
Seoski turizam
Nema tome davno kako su me prijatelji izvjestili da je u Grad stigla neobična dama. Valjda relativno bogata kada vozi noviji Mercedes, udata, ali muža nitko nije upoznao. Mojih godina, tj.pokazati će se čak i dvije starija. Odlučna da postane seljanka. To jest da revitalizira svoje staro imanje, uz još neke akvizicije i pregršt maštovitih ideja! Seoski turizam!
Godinama u Njemačkoj, muž Nijemac, zauzet tamo tko zna čime, djeca također....
Ocjene prijatelja su se vrtile oko solidne četvorke i odmah su me zainteresirali. Ipak izgubih nit zbog jedne druge dame....
No, izgleda da gospođa ipak nije baš silno bogata, palo joj na pamet tražiti pomoć Županije i Grada za te, doista zgodne projekte! E, tu dolazimo do naše nove veze.... Šef me poveo sa sobom na obilazak i razgovor. Imanje mi se svidjelo, makar su radovi negdje na pola, a gazdarica još više! Rijetko nasmijana i vedra žena, diskretno crvenokosa, visoka dobrih 175, nevjerojatno dugih nogu, ne osobito vitka, ali sa svim na svom mjestu! Onako, baš komad žene!
Nazočni kolege su nekako ostali rezervirani, uključujući i šefa...tko zna da li radi urođene zlobe naših ljudi prema svima koji voze Mercedese, ili pak zbog osjećaja izvjesne inferiornosti, osjećaja da ona ispunja pola prostorije, a mi svi ostali ostatak...??? Kako god, meni se svidjela....jako svidjela, posebno nekoliko čvrstih pogleda, koji ne skreću samo tako, toplih smeđih očiju s vječnim vragolastim smješkom u kutevima! Pa sam joj glasno pomagao, povlađivao njezinim planovima, slagao se s njezinim viđenjima moguće lijepe budućnosti projekta. S druge strane, kako su svima u načelu puna usta poljoprivrede i turizma, i ostali su morali biti relativno pristojni, sve pažljivo razgledati i bar donekle povlađivati. Kasnije, uz kulen, šunku, neki slani polutvrdi, nesazreli sir i misnu kutjevačku Graševinu, te, bez lažne skromnosti, uz moju značajnu asistenciju (mada o poljoprivredi nemam pojma, baš kao niti želje da išta naučim), situacija se polako okretala i Katarina, Kety, se sve zadovoljnije smješkala! Na odlasku mi je slatko, malko previše približivši usne mojem uhu, šapnula kako zna da mi je dužnik....
Iduće jutro je nazvala u ured i zahvalila se još jednom na podršci. Te istakla kako je znala da nisu svi u našoj administraciji tako kruti i nemaštoviti kako ju je plašio njezin "Švabo", odgovarao da ulaže u tako divlju i nesigurnu zemlju! Čime ju je jadnik samo izazvao, jer ne voli kada se potcjenjuje njezina zemlja, Hrvati uopće....
Uglavnom, pozvala me na večeru, kako bi mi prezentirala još neke svoje adute.... kulinarske, dodala je sa sa zaraznim, glasnim smijehom!
Izbor u cvječarni u ovo doba nije osobit....lončanica, drvo života, navodno nosi sreću...ups. to ne stane u auto! Dakle manja inačica. Butelja lanjske Erdedyeve "ledene" berbe bi također trebala impresionirati znalca, što je ona pokazala da jest.
Dočekala me sa širokim, veselim osmjehom, u zelenkastoj, svilenoj bluzi, taman toliko otkopčanoj da privuče pogled, i crnoj, mekoj, kožnoj suknji što je prekrasno ocrtavala zamamna bedra i otkrivala od njih taman koliko volim kada sjedi prekriženih nogu. Kako se pristoji, nazočna je i njezina kuma, bucmasta, neugledna ženica tužnjikavog pogleda. Kušati će s nama malo vina, sira i šunke, pa mora kući....treba joj sat vremena, a i pada...
Jedna od boljih a'la wild šnicla s božanstvenim "zemmel" knedlama, za kakve sam bio prilično siguran da su otišli u grob s mojom bakom, L.Cohen i zbilja prekrasno vino! Njezini planovi....neka vrsta zoološkog vrta sa svim domaćim životinjama, konji za jahanje, stado ovaca, ribnjak i tenisko igralište, šest drvenih kućica s maksimalnim komforom, saunama i brzim Net-om, plazmama, restoran s tridesetak mjesta i sezonskim jelovnikom, u prizemlju kuće u kojoj smo večerali. Lijepo! Od nas je trebala 3-4 kilometra asvalta i toliko vodovoda. Nisam joj rekao da prilično sumnjam da će u idućih 50 godina za nekoliko staračkih domaćinstava i nju to biti izgrađeno, niti uz moju i božju pomoć....
Znate kako se pleše uz Cohena? Mislim, nije čudno da smo brzo bili sasvim priljubljeni, da sam tako dobro osjećao njezine raskošne grudi, klizeći po starom, od nekuda donesenom, hrastovom podu! Tek je malko nagnula glavu i nasmiješila se nakon što sam joj potražio usne....gospodin ne gubi vrijeme, ha?
Istovremeno sam joj maknuo kosu s vrata i napokon rukom kliznuo do crne kože što me mamila od samog početka. Tek se malko jače privila, promrljala nešto nerazumljivo...kao iz daljine, ili dubine, pustila moju nogu sasvim među svoje, dok sam klizio usnama niz bijeli vrat, pronašao udubinu ispod njega, uživao u pogledu niže...
Uzvratila je poljubac i vješto se izvukla iz zagrljaja, minutu, dvije, tri kasnije. Štrudla i kava...bar samo štrudla, pa će mi možda pokazati uzorak sobe kakvu je zamislila za goste...ako budem dobar! Da dobar...najbolji. Baš ne jedem kolače sa sirom...koga briga, ionako se ne sjećam okusa. Sjela mi je u krilo, hranila me, nas....tako se čarobno nasmijala kada ga je osjetila.....vrijeme je za drugačiji desert, ha? Za ruku me povela do starinske sobe, ogromnog kreveta.
Obožavam žene koje znaju uživati, koje se to ne libe pokazati! Sva je uzdrhtala dok sam je istovremeno ljubio i svlačio, zaranjao u dekolte iz snova, blago gurao prema krevetu. Do pojasa gola, raskošna žena, još u štiklama i crnoj suknji što je kliznula dovoljno da otkrije djelić bedara boje alabastera iznad crnih čarapa, zamamno zavaljena na "šlinganoj" posteljini, u gušćjem perju. Jedna od najljepših slika na svijetu, sigurno!
Žena, sasvim spremna i željna, s grudima što se oslobođene ubrzano dižu i spuštaju, meka, jaka i slaba istovremena, tako podatna... tako sam dobro osjetio njezinu želju pod prstima, a još više u trenutku dok sam uranjao u čarobne dubine, kada me grčevito stegla preko leđa jakim, dugim nogama, dočekala uzburkanom, vrelom nutrinom, dala mi tako sjajan osjećaj važnosti, veličine...što ju može dirnuti tko zna gdje, pokrenuti u divlji ples visoko podignute guze što mi je jednako odlučno kretala u susret svaki puta kada sam se još malo dublje zabijao! Onaj neponovljivi osjećaj da ju imam čitavu, da joj se svijet suzio na vruću, podivljalu unutrašnjost što me lomi, što joj kičmu napinje u slatki luk, što nas vodi k zvijezdama, u čemu ima samo jedna loša stvar, ne može trajati baš predugo.....Dugo poslije smo još hvatali dah.
....kako smo nestrpljivi, tko bi rekao...ti si ipak malo stariji od mene, govorila je prepredeno se smiješeći, dok je ponovo lijegala potrbuške kraj mene, pokazujući se napokon posve gola i istovremeno me neskriveno ispitivački mjerkajući! Sasvim zadovoljna očitom porukom iz mojih očiju....Što ako si mi uništio suknju, znaš, koža je tako osjetljiva. Odraditi ću već....ha,ha,ha... Nije korektno da joj sada kažem da nisam stariji, mada nije osobito pohvalno.....ionako mi je samo jedna misao bila na pameti, kako se čim prije opet dočepati te ne baš male i beskrajno uzbudljive guze....
ponedjeljak, 17.11.2008.
Dileme
Rizikujući da ispadnem lik iz stare narodne koji previše traži, pa mu se to osveti..ili pak Oskar iz čuvenog crtića s računalom i idealnim partnerom, ipak ću reći da sam malko razočaran. Ili bar poljuljan u svojim prohtjevima, željama, ciljevima....životnim nazorima, rječju! Žene...naravno!
U turbulentnim proteklim mjesecima ove godine, koji su među ostalim donijeli i trenutak moga prelaska u ozbiljne godine po svim kriterijima....što spominjem tek radi činjenice da mi iskustva ne bi trebalo nedostajati, imao sam nedvojbeno zadovoljstvo upoznati četiri različite dame. Iznimne, svaka na svoj način... privlačne, lijepe, sve.... bliske mojim svjetonazorima, načinu razmišljanja, humoru, životnom tempu....kako koja!
No, "problem" je u tome što niti jedna, manje više objektivno gledano, doista, a subjektivno, s moje osobne točke gledišta, pogotovo, nekako nije uspjela u meni izazvati osjećaj koji već dugo tražim, osjećaj "to je to"! Spojiti snove i stvarnost, želje i mogućnosti! Da se razumijemo, dvije od njih su me doista oduševile, vezale nekako moje osjećaje, pažnju, baš jako! Druge dvije malo manje, ali i za njih ostaje činjenica da su mi se svidjele, privukle čitavu moju pažnju, natjerale me da pokrenem male sive stanice, IGRU, da živim za njih neko vrijeme.... Volim, jako, kada je žena centar moga svijeta, razmišljanja, djelovanja....
Mlađahna, gotovo dvostruko mlađa djevojka, pretpostavljam da je nosila sa sobom sve prokletstvo generacijskih razlika. Drugačije obrazovanje, uglavnom drugačije interese....u glazbi, književnosti, provođenju slobodnog vremena, životnom ritmu, redu važnosti, ciljevima, drugačije krugove kretanja.... Dakako i, vrlo važno, drugačije poimanje sexa! Sasvim mi je jasno, također, da je našu vezu opterećivao i vječni muški "Lolita" sindrom, pitanja kakav mogu biti u usporedbi s mlađahnim vršnjacima...u njezinim očima i na djelu, jesam li samo experiment, lekcija koju želi naučiti.... usporediti. Ukratko, pogledajte "Opsesiju", što baš igra u našim kinima! Tako poznato.... Ne trebam naglašavati, zar ne, moralo je brzo završiti!
Malo ću preskočiti do današnjih dana. Jedna, Vesna rekli smo, udata, malo mlađa, atraktivna, njegovana, u super formi, na relativno istaknutoj funkciji....suvremena žena, rječju. Brzi fizički kontakt, obostrana privlačnost, slični društveni krugovi, muž blago rečeno stalno odsutan, ali... Sexualna zakočenost iz prošlog stoljeća, odmjerenost blago rečeno, more besmislenih pitanja i istih takvih "ako" i "zašto".....Neugodne praznine između, recimo, vrlo dobrog sexa, totalna odsutnost smisla za humor, vrhunska autocenzura! Sada, u već "uhodanoj" vezi panika oko popuštanja kontrole, spominjanje muža i kako bi mu trebalo reći za inat! (KOME za inat i uopće zašto? I kakve ja imam veze s njim, na koncu?) Uglavnom previše pitanja i filozofije koji uneređuju moguće zajedničko uživanje, pokušavaju prejudicirati, ili bar unaprijed smjestiti sve među nama u samo njoj znane pretince! Primjerice.....Bismo li mi mogli zajedno živjeti??? Bojim li se njezinog muža? Sviđa li mi se njezina kćer na slici? Bismo li mogli u neki sasvim strani grad, provesti čitav dan bez sexa? Bih li je želio, njezino društvo, jednako i bez sexa? Ne bih, naravno....a povrijeđena je kada dobije odgovor....Isto ne sluti na dobro, a?
Onda, moj Anđeo, ispunjenje praktički svih mojih sexualnih fantazija, emancipirana ljepotica iz prilično visokih krugova, gladna mene podjednako kao ja nje!
Razigrane mašte, uvijek spremna na IGRU u najljepšem smislu te riječi, britkog uma, čudesnog humora....tek par godina mlađa, stabilno udana, s dosta slobodnog vremena! Veza koja je strelovito napredovala, bila zahtjevna od početka i stalno tražila i nudila sve više...Na žalost, valjda i potrošila samu sebe u relativno kratkom vremenu, sagorjela u svoj svojoj raskoši, ne dopuštajući da postoji s manje od najboljeg....Znam, po definiciji, esencijalno, nestvarna, dakle i bez ikakve šanse da bude dugotrajna, svakidašnja! Doduše, uz tek manji treptaj samo jednog kriznog trenutka, niti ne pokušavajući prijeći zadanu granicu....
Na kraju, moja četvrta dama, neobična, prilično nestvarna, dama iz lijepih snova...ako načas zaboravim tek jednu kavu, i doista tek lik iz mašte, bajke. Dama s ovih prostora, pametna, pronicljiva, otvorenog uma...ako se ipak prisjetim te kave, ljepotica kakvu sam i zamišljao! Na početku naše "veze" shvatismo neku čudnu povezanost, strast, želju, što nas je vukla jedno drugome....zaokupljala nam pažnju! Čista intelektualna ljubav, snovi što su lelujali od erotike do ozbiljnih tema, od svekolike mudrosti do osobnih dilema....ali podjednako i balansirali između velikog zadovoljstva onim što imamo i ipak sasvim ljudske sklonosti ka stvarnom svijetu, relizaciji....Mada oboje sasvim odrasli, svjesni svih mogućih limita! U čudnom preklapanju tih dvaju svijetova, svih "naših" ljudi što i ne slutiše taj paralelni svijet, nove odnose u koje smo ih stavljali, dešavalo se svašta. Usponi i padovi tipični valjda za sve ljudske odnose, veze, a opet tako novi i uvijek djelomično nestvarni....naprosto smo se našli u situaciji da možemo baš sve, da su sve moguće civilizacijske i ine barijere ukinute, da posve iskreno, gotovo praiskonski "neiskvareno" otvorimo muško i žensko srce jedno drugome. Osjećaj, koji, bar mene, očarava....toliko rijedak, idealan i bajkovit da i postaje bajka...A bajke, naravno, ne postoje!
Problem se dakle javlja u praksi. Stvarni, paralelni život nosi također svoje uspone i padove, zaokupljaju nam pažnju živi, važni nam ljudi....kreiraju naša raspoloženja, želju da ovdje nadoknadimo što nemamo, ili, podjednako često, da jedno od nas ne traži ovdje ono što ima tamo! Baš kao i činjenica da ovaj naš, kažem, skoro idealan svijet, čini stvarnost sivkastom, zavarava nas možda, odvlači pažnju, čini nas neracionalnim!
Kao što je vjerojatno sasvim neracionalno i veliko ŠTO AKO JEDNOM...koje oboje tako zdušno i ljubomorno njegujemo, pothranjujemo, izgovorenim ili tek nagovješćenim, svejedno!
Što sam ono zapravo htio reći? Valjda ništa osobito...tek mi se pričalo!
ponedjeljak, 03.11.2008.
Nekada mi se čini da sam na početku...
Znam da se kadikad pomalo bahatim poznavanjem žena, ženske psihe, načina razmišljanja, prioriteta...svega ženskog, ali opet, isto tako, kadikad mi se čini da sam na početku, da opet ništa ne razumijem, da pravila zapravo nema!
Eto, vjerujem da bi većina, bar muškaraca, ali i podosta žena, baš kao i ja, nakon "večere" i "deserta" pomislila da je "stvar" riješena, da su prekoračene uobičajene barijere, da smo se posve dragovoljno i ničim izazvani, međusobno darovali jedno drugome, osjetili privlačnost, strast....i počeli u njima uživati. Pogotovo što nije bilo sumnje da nam se oboma svidjelo, što je nastavljena i intenzivirana komunikacija, planovi za iduće "večere" i tako to...
Ali...he,he,he...famozno ALI, ha? Isplanirali smo skoknuti pred koji tjedan do relativno blizog motela, niti sat vožnje, sumrak, radni dan, uglavnom prazna cesta, ali kada mi je ruka kliznula s koljena višlje, prvo se ukočila, a kada sam se napravio da ne vidim i rekla...moram li baš u autu? Prvo sam mislio da se šali...igra igru, ali kada sam rekao da moram, da ne mogu odoljeti i da bih baš volio još nešto, da odmah, u autu svuče sve ispod haljine....odmah sam, po pogledu, shvatio da se uopće ne šali, dapače da je pomislila da se ja šalim...ili da sam poludio!
Nekome dopustiš da uđe, bude u tebi, želiš to...ali ti je neugodno voziti se s njim bez gaćica, nezamislivo ti je da te dira ispod suknje...??? I to na putu koji služi jedino tome da se ponovi sve što ste si međusobno već radili....? Baš ne shvaćam. Čemu onda služe ljubavnici, ako ne da, gdje god mogu i koliko god mogu, budu jedno drugome izvor ili predmet uživanja. Držim da i mogući sram ili nešto slično, nakon što ste "to" već obavili otpada, postaje besmislen, bar meni, iz moga rakursa... zašto bi mi moglo biti neugodno da ga primi u ruku ili što drugo...???
Trzaj u kupaonici, kada sam ušao poslije, nakon što smo ipak "izgladili" nesporazume, također ide u isti red nerazumijevanja...očita nelagoda da joj pomognem oko tušranja...poigram se tušem... Zašto? Ili brzo navučeni ogrtač na izlasku iz kupaonice....Što to ne bih trebao vidjeti nakon što sam se nagledao, nauživao, svega iz svih kuteva?
Zašto bi jedna lijepa, sasvim odrasla žena, kojoj vrlo vjerojatno nisam prvi ljubavnik u braku, uopće pomišljala na granice, ograde, zašto bi joj bilo što uopće bilo neugodno sa mnom, kada očito želi mene....i to svaki puta ponovo, kada se bar čini da uživa u tome što dobije, kada i sama pokušava smisliti novo vrijeme za nas čak i kada je to objektivno teško ili nemoguće izvesti?
Ili, slično, nedavno, u nekoliko stotina kilometara udaljenom bazenu, u mjestu koje je jako blizu opisa "bogu iza leđa"....hoću reći morate imati nadprosječnu, veliku, nesreću da sretnete ikoga poznatog...sve je bilo OK ili još bolje od toga, dok je nisam uhvatio pod vodom...znate već gdje, je li... Ponovo isti zapanjeni pogled...nemoj, ljudi su uokolo.. Pa što?!? Ne možeš me ovdje ljubiti!!! Zašto? Itko bi, da nas i pozna, mogao išta drugo pomisliti nego da smo ovdje baš zato što i jesmo??! Ili kasno te noći...misliš li ti ikada na nešto drugo?.... Na što? Svjetsku monetarnu krizu? Ligu prvaka? Doista ne razumijem....
Ili doista ima neki drugi razlog zbog kojeg bi otišle s nekim u neke udaljene toplice na vikend? Osim čistog užitka u vremenu koje se, bar po mojoj logici, može učiniti samo prekratkim! Zbilja ženama može trebati tada još nešto...bar više nego između, bar više od krasne večere, plesa, šetnje....? Kada smo već kod šetnje...i šumica uz hotel mi se učinila "romantičnom"...dopustila je doduše, ali doslovce tako, DOPUSTILA....bilo mi je čak i žao kasnije što nisam odustao...koliko je to ispalo isforsirano! Baš napadno meni za volju.
Može li netko danas biti naprosto toliko konzervativan, da to radi samo u polumraku, u krevetu? Može se nekoga željeti "napola", u određenim dozama...i to na početku veze?
Može li se željeti i imati ljubavnika zbog bilo kojeg drugog razloga osim onoga zbog kojega ja imam ljubavnice, želim ih i uživam u njima?
Ili ženska psiha ipak krije za nas muškarce nedohvatljive puteve logike.....
