subota, 30.03.2013.

Stvoreni za nebo


Image and video hosting by TinyPic

Stvoreni za nebo

Oznake: Sretan Uskrs

- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 26.03.2013.

Drski lopov


Sjeća li se još netko moje prve ljubavi... moje velike radosti... mog ponosa... mog spotića-prvijenca... da vas podsjetim, bijaše to dosta davno, pred više od dvije godine, ili, da budem potpuno precizna... pustih ja tu svoju pticu pjevalicu pjeva da ponosno odleti u svijet 12. prosinca 2010. godine... i meni to bijaše, i je, najljepša pjesma ispjevana o mom škoju... himna, kako rekoh i tada i sada...
Bračka balada – himna kamenog otoka...

Od tada do danas, poletilo ih je dosta... puno il' malo, kako se uzme, al' za mene taman, baš koliko je trebalo, jer... sve su one nastale trenutkom inspiracije... moje inspiracije... u svima se prelijevaju neke tanane nijanse mojih osjećaja... skalinada cijela il' lepeza možda... od radosti i svijetla, do tuge i tame... i do smrti same...
svi spotovi moji, neku moju priču pričaju... moj doživljaj pjesme oslikavaju... moje duše dio u sebi nose... komadić moga srca u njima kuca... ta simbioza slike, poezije i nota samo je moja čarobna kombinacija...

Ma, ne želim preuveličavati, nije mi namjera niti hvaliti se, al' sudeći po gledanosti, mnogima se sviđa to što čuju i vide, mnogi su iščitali tu priču, i osjetili tu dušu, mnogima je srce slično zakucalo... dosta mojih spotova pjeva je premašilo troznamenkastu cifru, veći broj je dosegao i peteroznamenkastu... a ako se pitate, gdje li je u svemu tome moja prva ljubav... moja himna škoju... moja Bračka balada... e pa ovako, na traženje bračke balade, upravo moja je, po gledanosti, na samom vrhu... mada, iskreno, i nemam neku konkurenciju wink...

A zašto sve ovo pričam, sazna'ćete brzo. Rekoh već, da volim lunjati bespućima YouTube-ovskih zvukova i stihova, pa tako sinoć, posve slučajno, naletjeh na spot, čija me „naslovna“ slika privukla da ga i otvorim. I ostadoh potpuno zabezeknuta i šokirana nad tolikom drskošću... otkrila sam, naime, personu korisnika, imenom Nikola Šimunović, koji je navodno napravio "svoj spot", ali na način, da je kompletno ukrao sve moje slike iz Bračke balade, a da stvar bude još i gora, slike su potpuno neprirodne i unakažene, iz jednostavnog razloga što su izokrenute, kao da ih gledate u ogledalu... pretpostavljam da je to bio jedini način, na koji ih je mogao ukrasti... jedina je razlika, što je dotična persona promijenila muzičku podlogu u korist klape Blaca, pa tako i u svoju osobnu, kao njenog "počasnog" člana i baritona tuzan...

Iskreno, ja ih nisam slušala, a niti nešto posebno o njima čula eek, i pišem ovo bez ikakve namjere prosuđivanja, a još manje omalovažavanja, njihove muzičke vrijednosti... dapače, držim da je svaki trud za pohvalu thumbup, pa tako i njihov yes... samo općenito, nekako se ne mogu oteti dojmu, da je u ovoj poplavi klapa, zadnjih neznamkoliko godina, sve teže pronaći "zlatno žito u kukolju", i izdvojiti ga na pijedestal koji mu stvarno i pripada thumbup pjeva... bez uvrede ikome, dakako pjeva...

Uostalom, ovdje i nije poanta u muzici, već u bezočnoj i drskoj krađi... ma, znam da se krade, čitala sam već po blogovima o lopovluku... i fotografija, i poezije i čega li sve ne, ali nisam ni promislila, ma, niti sanjala nisam, da se i cijeli spot u kompletu može ukrasti namcor... mada, iskreno rečeno, nikada niti nisam glumila detektiva po bespućima interneta, provjeravajući postoji li negdje možda nešto moje... ukradeno...

Nemam niti znanja niti iskustva, šta raditi u takvim situacijama, pa bi volila čuti i neka druga mišljenja... moja je prva logična reakcija bila, da odem na stranicu dotične persone, i komentarom joj dam do znanja da znam da je lopov, i da zatražim da spot sama ukloni, ili će on biti uklonjen na osnovu moje prijave, što sam prije komentiranja i učinila, preko pozicije „prijaviti“ pri samom dnu stranice.

I da ne duljim previše, pogledajte sami...

... ovo je moj spot...



Bračka balada - Neno Belan (moj spot)

... a ovo "spot" dotične persone...



... sramota... puknucu

P.S. nastavljajući danas svoju "potragu", kako bi doznala nešto više o gore spomenutoj klapi Blaca, pronađoh kako dotična persona čak zauzima u njoj "počasno" mjesto baritona... krasno cry...
... i trebam li sada biti žalosna ili ponosna, da me takvi kradu, hmm eek...

P.P.S. u kontekstu nove spoznaje, djelomično sam korigirala svoj tekst mah mah


Oznake: lopovluk, zaštita autorskih prava

- 12:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 05.03.2013.

Moji snovi, moje pjesme :)


Da kroz život budna sanjam i pjevam, nije ništa novo... dapače, da imam papigu, garant bi me jutrima i noćima budila i ludila... okreni ploču, okreni ploču... dosadna si, dosadna si... okreni ploču... dosadna si rofl... eee, zato ja nemam papigu, i blaženo tjeram po svom cerek... uglavnom... dok me život ne izbaci iz tračnica, pa potjera po svom... a onda bude... 'ko bi gori, sad je doli, a 'ko doli, gor' ustaje... Al' dobro, ni to nije ništa novo, Kolumbo moj, a i nebitno je skroz... jedino je bitno ponovo uskočiti u tračnice... i krenuti... pa makar i k'o pokvarena ploča smijeh... starim utabanim stazama, jer... 'ko prerano digne ruke i odustane... 'ko ne uskoči i ne ostane do kraja... taj nikada neće saznati što je propustio... 'ko ne pročita roman do kraja, nikada neće ni saznati što je hepiend... a Život piše romane, zar ne wink...

A recimo da sam prije pisanja uokvirila nekakav plan u svojoj glavi... plan satkan od... od... a snova i pisama, od čega bi drugoga sretan... ne znam kako vi, al' ja tako... budna sanjam, pjevam, i pravim kule u zraku naughty... kad već planove ne mogu koncem šiti, nit' vunom plesti, nit' blatom il' kartama graditi, mada bi ja najrađe od kamena, da se mene pita yes...
A kako vidim, krenulo me opasno, pa ako ne želim da mi se ovaj moj krhki plan već u samom startu raspline k'o mjehur od sapunice, što, ruku na srce, ipak ne bi bilo ni prvi, a garant niti zadnji put, onda mi već zvoni na uzbunu, da se ostavim filozofiranja uprazno, i krenem zaozbiljno...


... 3 ... 2 ... 1... kreni ...

Ajmeee, lako je to reć'... ma, odakle, moj Hamlete, pitanje je sad... da l' od naslova... il' podnaslova... il' od šutnje one, u čijim si vilajetima tamo negdje i zaspao, moj Hamlete... il' ipak od filma da kreneš, a... ooo, Hamlete, Hamlete, bloga li ti tvoga neodlučnoga, daj kreni već jednom... bilo kuda... znaš da je kiki svuda rofl... ajoooj... a da se ti, moj Hamlete, možda ipak s pameću svojom ne pozdravljaš, a lud... dobar ti je taj tvoj plan, nema šta... pa još veliš, i da si ga uokvirio cerek...

A da krenem ja brojalicom, pa šta ispadne... neka krene... neka krene... neka Hollywood krene... svi filmovi vode u Hollywood, zar ne... ne znam vara li me osjećaj, ali sam nekako sklona vjerovati, kako sam ovim svojim snovima i pjesmama, većinu ipak u filmske vode povukla... ispremiješanim naslovnim riječima usprkos yes... i da su jedni, možda čak i nesvjesno, zapjevali... ruuunolist, ruuunolist, drugi možda... do-re-mi, do-re-mi... dok su se treći odjednom osjetili puno bolje, prisjetivši se... brčića mačjih... il' kapi kišnih... il' mašnica satenskih plavih... il' nekih drugih, samo njihovom oku i srcu znanih, dragih stvari... a meni... meni uvijek iznova vrati jedan trenutak zamrznut u sjećanju... vrati mi sliku tako živu, i nakon nepitajkolikogodina, k'o sad da vidim... dječaka jednog u mraku kino-dvorane, kako šaptom prekida bajkovitu čaroliju tišine... mama, jesu ono njemci... jesu, sine... a di su partizani?... kiss ... izmamivši time jedva čujne osmijehe i nježne poglede, kako to samo djeca znaju svojom radoznalošću i iskrenošću...

Al' nije poanta u filmu... ma, ni inspiracija mi čak nije bio, samo... u kontekstu naslova, ali i ove drage crtice sjećanja, koja me za njega veže, nemoguće ga je bilo preskočiti i ne uklopiti u priču... a kako su sudionici opisanog događaja u međuvremenu odrasli... a e, odrasli... ili su ipak jedni odrasli, a drugi ostarili... i kolo sreće se za to vrime okrenulo, pa je danas mama ta koja mami, blago rečeno, i (pod)smijehe i začuđene poglede, i na sam spomen prikazivanja eventualne, još jedne u nizu, reprize... ma, nećeš valjda opet lud... pa, naravno da 'oću, u čemu je problem... rofl...

A da krenem sad od kretanja... il' od šutnje... eee, moj Hamlete, sva srića da ti je to povezano jedno s drugim, jer inače do Jurjeva ne bi kraju doš'o... a kretanje to, oko kojega se, od samog početka, nekako neplanirano zavrtih... ma neee, nije me na njega potakao nikakav spektakularan pokret ni preokret... oko prava i pravice se još uvijek ama baš ništa ne događa, zimski san još traje, otočke vrleti još uvijek čekaju moj dolazak, jer je očevid zakazan tek za kraj ožujka... pa sad ti, moj Jerneje... čekaj, čekaj, na čekanje si barem navik'o... čekaj i dalje strpljivo svoju pravicu, i muči k'o riba, da se, nedajbože, ne urekneš, jer znajući s kim imaš posla, vrag će ga znat', šta te još čeka iza kantuna... puj, puj, jezik pregrizla... opet...
inspiraciju za ovaj ... 3... 2... 1... kreni... dao mi je tek slučajno bačeni pogled na desno, i uoč smijeh broja postova u zadnja tri mjeseca... pa se onako na prvu, nasmijem svojim mislima... šutim sve više... i više... i više..., jer mi pade na pamet ona stara reklama za kalodont... viđa'ćemo se sve manje... i manje... i manje...

Ako se ne varam, ostalo mi je još samo dešifrirati naslov... a kako znate da i šećer uvijek dolazi na kraju, tako se je i moj zec u naslovu skrio yes... e pa sad znate, i zašto vam rekoh, da ne odustajete, jer će te propustiti ono najbolje cerek... a da vas malo jesam... priznajem, jesam vas... i zavukla i razvukla nut... i dobro se izvukla belj... pa još i s predumišljajem... s planom u okviru wink... ma, nebitne su i papige, i ploče pokvarene... i 'ko još mari za vlakove i kalodonte... za kretanja i podnaslove... ma, trice i kučine, velim vam ja... samo mi u film ne dirajte kiss, njega ne dam kiss, pa neka i zeca ne krije...

U muzici je poanta, u muzici, eto... ili u pjesmi, svejedno... ne znam vara li me osjećaj, ali sam nekako sklona vjerovati, kako sam ovim svojim snovima i pjesmama, baš rijetke u muzičke vode povukla... dodatno možda i zbog riječi ispremiješanih nono... jer pjesma "Moje pjesme, moji snovi" koju pjeva Tereza Kesovija, osim što je poprilično "stara", rekla bih da je i "zapostavljena"... ja bar ne pamtim kad sam je čula, niti da se je ikad nešto vrtila po radio-stanicama... al' dobro, prihvaćam da će mnogi sad reći, kako pjesma i nije baš nešto... i opet dobro, neka je meni baš po guštu... sto ljudi, sto čudi, a i poseban mi je gušt onako... za svoju dušu... "iskopati" baš tamo neku "staru" i "prašnjavu" pismu... "iz naftalina"... i iznijeti je na svijetlo dana thumbup...

A još uvijek nije jasno, čemu tolika frka oko jedne obične pisme... i naravno da ne bi dizala ovoliku prašinu da pismu mislim, tek sa par klikova miša, prenijeti s YouTube-a... ma, ne bi niti pravila pompu, izvlačila bubnjeve i odmotavala crveni tapet niti za svoj vlastiti spot, jer nisam to radila ni dosad, izuzev mog prvijenca kiss, al' ovo je ipak nešto revolucionarno novo pjeva... je da je spot... ma, je i da je moj spot... ali spot, koji je prešao na veću razinu... ma, šta da vam kažem, revolucija od programa thumbup... a imam još jedan u pričuvi... to će biti još jedna revolucija lud... uživajte pjeva



Moje pjesme, moji snovi - Tereza Kesovija (moj spot)


Oznake: video, hobi, novi programi

- 01:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se