Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

05/24

Ne znam otkud ljudima potreba za blizinom

Galaksija:

Ja zapravo imam problem s ljudima i uživam kad se ne srećemo...
I ne volim slučajne dogovore jer znam da sresti se nećemo!
Nasjedam na laži što izgovore ta usta koja su školovana za to.
Premalo sam ljudski uživao, o čega sam se svega naslušao...
Jer ljudi su ko bomboni, zaslade al ubrzo nestane i slast, prisutnost i pojava.
Zvoni alarm za druženje, al to je opet samo jedna lažna dojava.
I bjesan vjetar mi se rukuje s licem pa mi povremeno opali šamar.
Osjećam se izdano, prepredenost živi, samo mi nedostaje samar.

pon

05/24

Luku Paljetku, u spomen

Luku Paljetku u spomen Annabonni se prisjetila zgode s fakulteta gdje joj je on bio profesor:

Dakle, došla sam kao profesorica - studentica kod Luke Paljetka na ispit iz Teorije književnosti, pripremljena maksimalno i dobila papir s tiskanom Matoševom pjesmom Djevojčici umjesto igračke.

- Je li vam jasno kolegice da analiza mora biti kompletna i pisana crvenom kemijskom kojom morate ispraviti sve pogrešno napisane riječi i definicije - na usmenom ostalo izgovoriti pravilno?
Nagnuo se prema meni onako razbarušen, kuštrav, crnook govoreći brzim, šuštavim glasom glasove S i Š
Težak je bio ovaj Matoš, još teže od nepravilnog stvoriti pravilno, ali iz njegovih predavanja, pokretima ruku u zraku kad bi objašnjavao stilske figure, metaforu i opkoračenje u stihovima ali, da nije rukama kroz zrak i dugim koracima "govorio" ne bi ostale slike teorije koje u knjizi pišu.

pon

05/24

Žena je imala pravo

Piše Galaksija već u naslovu jednu od najvećih istina svijeta:

Čekala sam ga u ambulanti.
Imao je operaciju.
Ovdje ga zovu Rambo.
Kad žena govori "Ne diži sam terete!", naravno da se ne sluša.
Tko će ako ne on.
Ipak ga je počelo živcirati u zadnje vrijeme što ga je netko na poslu prozvao "mini bagerom".
Zaradio je prije godinu i pol dana, asimptomatsku kilu na desnom donjem dijelu trbuha.
Imao je osjećaj kao da mu se nešto lijepi za crijeva.
Liječnik je govorio da nije bruh, ja sam govorila da je bruh.
Preuzeli su ga u 15 sati i 20 minuta.
Bila sam nervozna i ljutita jer
su se paralelno izvodile tri operacije, a prostor je bio pun ljudi koji su imali preglede i čekali.
Pametni roditelji su pustili dvije djevojčice da lupaju ključevima po staklu, skaču, trče, urlaju.
Nikome nije smetalo.

ned

05/24

Majčina ljubav i mi...

Naslovnicu je dizajnirao Edo Murtić. Hladnoća velegrada i djevojčica s mašnicama u kosi, oslikana sreća djeteta koje raste u okrilju majčine ljubavi.
Roman kazuje temu umijeća glumačke umjetnosti kao tihu pedagogiju odrastanja i spoznaju osobnog života. Majka glumica radeći na kazališnoj drami mladog autora, otkriva kćerki svijet na daskama koje život znače.
Knjigu sam od mame dobila prije šezdesetak godina. Kao da je autor opisao moje odrastanje. Mama već pet godina počiva u miru, a uz knjigu magija života uz nju je uvijek tu.

MOJA MAMA

„Sve se okreće oko moje Mame,
sve se okreće zbog ljepote njene,
Zemlja se okreće, Sunce se okreće,
a Mama se okreće samo oko mene.“

Enes Kišević, glumac, pjesnik prijatelj mi je darovao ovaj stih na posljednjem ispraćaju moje mame, podijelila je Dinaja s nama svoja sjećanja.

Sretan Majičin dan svim majkama

čet

05/24

Godine prolaze

Da mi je netko prije 20 godina rekao da će proći 20 godina, a ja ću još uvijek biti jednaka zbunjena i zbrkana inačica sebe, ne bih im vjerovala, napisano je u novom postu na Ina's playground blogu.

20 godina je puno. Za toliko vremena bit ću odrasla osoba, a odrasle osobe znaju što rade i što žele. Tako bih im nekako tada objasnila. Do tog vremena imat ću skoro 37, završit ću faks, naživjet ću se u svojim dvadesetima, zaljubit ću se, imat ću prijatelje za čitav život, radit ću nešto što volim, pisat ću, čitat ću, putovat ću, imat ću kuću, dvoje djece i psa. Ironično da sam možda sa 17 imala jasniju predodžbu svog života, svojih želja i snova.

Ali ljudska bića su jednostavno prezbrkana. Možda je neki unutarnji dio nas podešen da nekako nikad ništa nije do kraja ok. Možda je to i dobro. Da nemamo želja, strasti, što bismo ustvari radili? Samo sjedili i čekali da život prođe? Što bismo bili?

Prikaži još vijesti...