Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


29.09.2013., nedjelja

Peti dan

 photo ljubimac_zps6df52109.jpg

- Jeste li primijetili da ih više nema?
- Koga?
- Egzibicionista u balonerima što na javnim mjestima zastrašuju ženski rod pokazujući im svoju alatku?
- Doista, to je posve napušten koncept.
- A bio je međunarodni trend.
- Da, nipošto lokalni fenomen, poput ukazanja Gospe u Međugorju, recimo. Činili su to gotovo svi europski građani, osim možda onih pod sovjetskom čizmom. Šuš, i ukaže se!
- Ima nešto u tome da su ideje memi. Sjećam se, Bukowski je zapisao da je u jednom tmurnom periodu zabrijao kako ga iz najdublje depre može izvući samo to ako nekoj ženskoj turne kitu u prdulju. Zalud je kumio i molio, no u to vrijeme doći do analnog seksa bilo je teže nego uzverati se na Mont Everest. A danas? Danas je to dio „standardne opreme“ ili kako veli onaj vic: 'oćemo u picu ili normalno?
- Ideja mema izgleda mi više kao zgodna metafora nego znanstvena teorija. Prije neki dan Dawkins je izjavio da ga đaranje njegovih orašćića od strane profe u internatu nije posebno traumatiziralo, te da na pedofiliju jučer i pedofiliju danas ne možemo gledati istim očima. Na taj je način – shvatimo li memetiku ozbiljno – u orbitu lansirao ideju-entitet koji će se nadalje sam reproducirati (prelaziti s mozga na mozak), mutirati, boriti se za resurse (publiku). Drugim riječima svojom je izjavom namjerno zarazio određen broj ljudi učinivši dosad neviđenu uslugu toj dekadentnoj, zapravo umobolnoj zajednici koja u nekim europskim zemljama čak nastoji ući u parlament.
- Pa mora se priznati da Richard Dawkins ima to pogano rumeno lice oskrvnitelja dječaka!
- Istom se strategijom služi i homoseksualni lobi. Njihova prisutnost u medijima nije želja za senzibiliziranjem javnosti na probleme g&l zajednice, već je priprema terena za veliko „preobraćenje“. Za očekivati je da će broj članova u njihovoj momčadi rasti. Crkva je odavno prokockala kredibilitet i kršćani trpe gubitke na svim frontovima. Tu islam ima šansu, jer islam je u odnosu na kršćanstvo čitavo ovo vrijeme ostao prilično čist i smjeran. Treba se također spomenuti da je islam frakcija kršćanstva i dio razočaranih vjernika mogao bi ondje potražiti utočište.
- Bob Dylan pjevao je 60-tih : ... for the times they are a-changin'.… Trideset godina kasnije zapjevao je : ...people are crazy and times are strange, I'm locked in tight. I'm out of range, I used to care, but things have changed… No nama jest važno da se stvari u neprestanoj mijeni propituju i zato će ova emisija sljedeći petak ponovo osvanuti na malim ekranima. Želimo vam ugodnu noć.


- 15:19 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

27.09.2013., petak

Adagio For Strings

gitaristica photo gitaristica_01_zps0002ffec.jpg


Slušam nešto od S. Barbera
nešto sprovodno....

Imala si silan talent za glazbu,
pače, apsolutan sluh, vele
ali nije da im bezrezervno vjerujem
jer su njihove prosudbe uglavnom paušalne, od oka,
kao da cijepaju špek.

Nikada te nisam čuo
da radosno cvrkućeš
niti tužno pojiš.

Nikada nisi posegnula za pločom,
stavila je na gramofon i
rekla:
ova je vrijedna pažnje, dođi mali,
poslušaj!

Ipak, radio u kuhinji vječno je treštao
dok si polako, kroz jutro, pripremala
ručak.
Kvaliteta zvuka bila je očajna, šuškavo-hruskava,
kao da netko na zvučniku neumorno drobi orahe, i
doista se čudim što ti to niti u jednom trenutku nije zasmetalo,
zasmetalo do te mjere da ustaneš, ostaviš nakosani luk i peršin na daščici,
pođeš u trgovinu električnih uređaja te kupiš radio-prijemnik
dostojan tvog
uha.

Što se zbilo? Ništa traumatično, pretpostavljam,
tek si negdje na pola puta između života i smrti
zaboravila živjeti.

40 godina paralelnog disanja, i ja – koji pamtim gotovo sve –
nemam bog zna što za oživjeti...
(manjka mi radost, smijeh i veselje abortiranih trenutaka...)
(gotovo da pod prstima mogu osjetiti njihovu bublastu površinu...)

Pamtim te uglavnom kako sjediš u tom naslonjaču
gledaš tv i
kako tvoje sive oči postaju
kristalno zelene, i duboke
par dana prije
no što ćeš
preminuti.


- 14:30 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

23.09.2013., ponedjeljak

Majstor

 photo brac_zvizdan_zps024d9f2e.jpg
Brač, Zvizdan, 2013.

Doktor Franičević se, nakon duge noći pune jednadžbi na kraju i probudio sa jednadžbom u glavi.
- Da-da, ako x+33 alfa 12 virtualnih fotona ili čestica svijetlost...– mrmljao je u bradu hodajući po stanu poput somnambulista - onda je umnožak....v = v0 + at ... F = m a... ako x = x0 + v0t12982... i na kraju 12 što se nikako ne preklapa sa valnom dužinom čestice Z.
Iz promišljanja ga prene gruba lupa na vratima.
Bio je to majstor Deronja.
- DOBAR DAN – reče krupan, visok čovjek napadno glasno.
- Dobar dan – smušeno odvrati dr. Franičević ne shvaćajući o čemu je riječ. – Izvolite.
- Došao sam urediti špaletu. Čuo sam se sa gospođom jučer.
(...ako 65 onda podvi 11 i zanemari 5... )
- Ah da, špaletu. Uđite.
Majstor Deronja uđe i osmotri zid oko protuprovalnih vrata.
(... Ä = I ± ... 125...¸ = ¸0 + É0t + ˝±t2 ... 122...)
- Auuuuu, prijatelju moj ovo je zajebano – dijagnosticira majstor.
- Mislite?
(... čestica X nalijeće na graviton u polju -18...)
- Jest prijatelju, zajebano! – potvrdi on.
- To nije sve – sjeti se dr. Franičević – imaju i prozori.
Prođu kroz dnevni boravak i spavaću sobu.
(...uzrokuje poteškoću i povećava nered za 15 milijuna jedinica...)
- Zajebano, z a j e b a n o – majstor će nezadovoljno vrteći glavom.
(...te se zatvorene strune povezuju, oblikujući plohe u prostorvremenu... ali ako je X uvećan samo za 0,001 cijela teorija pada u vodu. Dovraga!)
- Jeste li za kafu – upita dr. Franičević. – Jednostavno ne mogu funkcionirati ako ujutro ne popijem šolju kave.
- Može prijatelju. Ali JA ću ti REĆI kako se kuha KAFA!
- Bez brige, znam kako se kuha kava.
(...u slučaju da je xqz=78, neutronska zvijezda Cygnus XX u stanju je posesivne stvarnosti...)
- VODA NIKADA NE SMIJE KLJUČATI! Kad zavrije, pola vode odliješ u šolju, zatim dodaš malo šećera, i kafu, Kada ponovo zakuha vratiš vodu iz šolje i pustiš da odstoji pet minuta. Jesi li me shvatio?
- Da-da, naravno... (...v = v0 + at elementarnih čestica, = 18 minus 23 na potenciju, gustoća energije između ploča smanjuje za točno 12566 antičestica...)
- Koju kafu imaš?
- ....hm, ovaj... frankovu neku, valjda, barkafe....
- A znaš li ti koju JA kuham?
- ...mhhhh.... ne...
(... $ =1 sa 38 nula....)
- Minas! Njemačka kafa. Jesi li čuo za nju?
- ....mhhhh....
(...jedan centimetar podijeljen s brojem koji iza I ima 33 ništice...)
- To je najbolja kava! Nema bolje!
(... ipak to je ograničenje od tih stotinjak GeV-a --- predaleko od Planckove energije...)
Dr. Franičević zgotovi kavu. Sjednu za stol. Majstor promatra šalicu. Još nije ni kušao ali već zna da kava nije dobra, kao što uostalom već SVE zna: kako se ISPRAVNO polaže sjeme, kako se ISPRAVNO peru zubi, kako se ISPRAVNO diše, kako se ISPRAVNO peče janjac, kako se ISPRAVNO živi... on je prava enciklopedija I-S-P-R-A-V-N-O-S-T-I....
- Prijatelju, nevaljati kava. – upozori.
- (...premostiti ubrzivačem jedinstvene teorije F...).... zašto?.... prijatelju?.... (Ft(x):=n=0tnn!Hn(x) kvante komodinamičnosti...)
- Nije masna na rubu...
- ... da dodam malo vrhnja?....
- Najn. KAVA mora biti masna.
- ...ja... ja... masna... (...Ë H, t e 0... gravitacijskih valova...)
Majstor sitnim, sivim, podlim očicama promatra doktora.
- A čime se ti baviš, prijatelju moj?
- Fizičar, u CERN-u razbijam atome.. n-da, recimo to tako...
- To radi i moj zemljak, Đikić.
- Koji Đikić? Ivan?
- Ja, prijatelju. On je iz mog kraja. Bugojno.
Dr. Franičević prešuti činjenicu da je Đikić molekularni biolog i ne radi u CERN-u.
Na trenutak ispijaju kavu u tišini.. Doktorov mozak neumorno štrika:
ni=1Pi(y,z)Qi(y,z)=0.............
- Gledam te tvoje ženskaste ruke – iznenada će majstor – moja kaubojka kaže da voli samo muškarce koji imaju prave, muške ruke!
Slavodobitno podigne svoje šape u zrak.
(...l,k,i`i0|a(i)l,k|+(l,k)`(l0,k0)|a(i0)l,k| f...)
- Ha... -što-tko?
- Kaubojka. Da je vidiš samo! Ima u Rijeci, na samom početku korza, kafić uređen u kaubojskom stilu. Tamo arbajta moja kaubojka. Napredna (rukama u zraku ocrta obris velikih grudi), nazadna (rukama ocrta veliko jabučasto dupe) i nastrana (lelujavim pokretom ocrta zamamne, rasplesane, bokove) Ej, prijatelju, kaubojka, ona ima priču za svakog. Kaubojka je prava!
- Kaubojka, mhhhhhhmmm...
- Žene su opaka stvorenja, prijatelju, nema prepredenije zvijeri od žene...
- mmmmhmmm.....
( ...u slučaju jakog bijelog neutrona 4z(yz2+1)2,p3(y,z)=8(yz3+1)2...)
- Znaš ti kako Talijani vele se pije kava?
- Kako?
- Na brzinu, srk, i gotovo...
- ...hm...
(..vrlo dinamične veličine p1q1+p2q2+p3q3...)
- Idemo raditi... ne valja sjediti... ako čovjek previše sjedi usiri se.... je li tako fizičaru?...treba se kretati... samo se kreći, fizičaru.... kreći...


Muzika za ugođaj: Beatallica, Ktulu (He So Heavy)


- 14:33 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

19.09.2013., četvrtak

ultramarinski kamenčić mozaika

 photo palma_zps81a1a789.jpg
Through the Valley Back From Hell

teško je reći što je uzrokovalo taj presudni –krc-
ali sjećam se
da si nazvala brata da dođe i pokupi te, i
sjećam se
kako sam stajao zalijepljen za prozor
govoreći si
ovo se ne događa

opčinjen
promatrao sam oblake
u premetu
misleć
poput vincetovih slika

sjedila si pod trijemom, čekajuć...
otisnuo sam se, napokon, kao težak brod i
održao suludi solilokvij
pojma nemam što sam govorio ali
govor je bio je natopljen 88%-tnom boli.
na kraju sam ti
zaželio
svu sreću.

čuo se poznati zvuk bube. Bobi!
- dozvoli – rekao sam i ponio ti kofer.

vidjevši tebe i
vidjevši mene,
tvoj mi brat je udijelio onaj pogled
ah, jebiga sranja se događaju.

jap, sranja se događaju.

znao je stari pas, kako to ide...

gledao sam za hitlerovim autom

- auuuuuuuuuuuuuu....


moj prvi konačni poraz!

a danas dok tipkam ovo, ako ćemo iskreno

shvaćam da te uopće nisam

volio.

- 09:32 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

18.09.2013., srijeda

Kad si stran

pomidorez photo pomidorez_zps9608756a.jpg

Isam Barez načinio je čudesnu nastambu od hrušteva, jelenaka i skarabeja, a da pritom nije upotrebio niti jedan jednini čavao ili vijak.
I to preko noći, u tišini, dok sam spavao.
Kada sam se probudio blijedio je daske na suncu.
Prevrtao sam se po krevetu odgađajući ustajanje sve dok rani drozd nije otpijevao 10-tak nota iz Figarovog pira. Lahka koraka, vibrirajući od sreće, zaputio sam se šumskim putem. Neki bilder mi je pokazao bicepse pa sam krenuo životinjskom stazom. Kraj jezera opružio sam se na mladoj travi, zatvorio vjeđe i prepustio se svježim proljetno-jutarnjim mislima.
Dan je promicao vedro i bezbrižno. Postepeno sam se pretočio u proljetno-popodnevne misli. Imale su okus šumskih jagoda.
Još nije bila noć, a već je bila polovica kolovoza!
Oko mene počele su nicati kuće. Ležao sam na grobu neznana junaka svakodnevice. Žuljale su me kosti te djevojke. Ipak nisam ustao. Čekao sam uzlet nanotehnologije – tiho rođenje meta materijala, čudesan pjev karbonskih nano cijevi – pa da se primim projektiranja impozantnijih i trajnijih zdanja. Možda čak da odliftiram do mjeseca!
Neka starica donijela mi je kolače.
- Izvolite gospodine, majka veli da ste možda gladni.
Zahvalio sam se govorom tijela što je sasvim u redu jer verbalni sadržaj poruke iznosi tek sedam posto.
Kolači su bili super.
Pokušao proširiti svijest bockanjem epifize, ali nije išlo. Mentalni krajolik ustrajao je u svom totalitaristčkom ograničenju. Četiri kornjače uporno su nosile svijet na pladnju, a ptice ćeretale.
Taman sam se počeo osjećati Cotardovski sindromatično kad sam začuo lupu na vratima.
Bio je to Sedefasti. Prelijevao se na mojim vratima.
- Nekim je život ugodna maštarija - prekorio me, uvaljujući mi vlastitu frustru.
Zaokružio sam se žutom bojom i time je priči bio........ .

Jean Michel Jarre - Blah-Blah Café

- 12:47 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

14.09.2013., subota

Šuš-šuš

 photo crusifixtion_zpsbd7d09ff.jpg

- Gola istina-




Šuš-šuš

Nekom prilikom Einstein se osvrnuo na prišivenu mu etiketu genija i skromno izjavio
- Ne smatram se genijalnim, tek znatiželjnim.
U vedrom duhu te izjave valja gledati na trač.
Trač je naprosto pokušaj prosječnog čovjeka da shvati.


- 17:54 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

13.09.2013., petak

Za šaku jezgrica


 photo brac_balkon_zps1df4c648.jpg
Brač, zabilješke nedjeljnog slikara, 2013.



Na mjestima lišenih znamenitosti prisiljen si smišljati vlastite priče.

- Kako je doture – zabrinuto će mati.
- Loše – odvrati doktor Uprknić s visoka, kao da nikada nije pohađao obavezan tečaj komunikologije sa naglaskom na socijalnu osjetljivost i kako pacijentu priopćiti lošu vijest.
- Kolike su šanse da mu se povrate osjećaji – nadoveže se otac.
- Nikakve – hladno će doktor Uprknić.
- Želite reći da će ostatak života moje dijete provesti kao emocionalni invalid – zgranuto će otac.
- Na žalost da, amigdala mu je spaljena zemlja - MR pokazuje potpuni izostanak aktivnosti u području subkorteksa tj. periakveduktalnoj sivoj tvari, kao i u orbitofrontalnom korteksu te medijalnom predfrontalnom korteksu. Ako me pitate za dijagnozu reći ću - antisocijalni poremećaj ličnosti.
- Želite reći da će Mišur ostatak života provesti kao psihopat?
Doktor Uprknić nemoćno slegne ramenima.
- Da.
- To je jednostavno neprihvatljivo – grakne otac. – Skidajte ga sa aparata.
- NE! – vrisne gđa Valadon i skršena pade ničice.
- S k i d a j – ustraje otac.
Doktor Uprknić počeše fantomski ud (desnu podlakticu izgubio je u ratnim operacijama 1991.) i utrne aparat.
Mišur blago zakrklja, ispusti posljednji dah, potom se umiri.
Aparati zabilježiše pad tjelesne mase za 0,1 gram.

Muzika za ugođaj: Crippled Inside, John Lennon

- 15:22 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

07.09.2013., subota

Rani Huc (Hotel Nazdravlje)

veliki tabor photo veliki_tabor_zps61a632d6.jpg

Kad sam mu rekao što smjeram, bio je oduševljen. Smatrao je kako će to biti sjajan dokument vremena, nešto poput Goyinih Los Desastres de la Guerra, Hegedušićevih zatvorskih crteža, Becićevih crteža iz prvog svjetskog rata... To će mi pomoći u karijeri, vjerovao je starac.
Nisam bio siguran.
- Učini to – rekao je na odlasku.
Sutradan, jednako kao i prethodnih dana pošao sam šumskom stazom na vrh brda i od tamo slikao pitomi brežuljkasti krajolik.
U sumrak sam prošao kraj njegove kuće. Zalijevao je ruže.
- Jesi li – upitao je starac.
- Nisam – odgovorio sam.
Zatresao je glavom i mrmljajući negodovao.
- Učini to!


 photo zagorski_krajolik_zps10e971fe.jpg

Prošla su dva tjedna. Tog sam jutra, umjesto da nastavim po starom, na raskršću skrenuo desno i zaputio se u smjeru željezničke postaje.
Bili su tu, naravno. Kamo da odu? Čekali su da se okonča sukob pa da pođu kućama i nastave sa životima. No njihov grad ubrzo će past pred navalom neprijateljske artiljerije i oni se još dugo neće moći vratiti. Poput mnogih ljudi sa ovih prostora morat će početi graditi život ispočetka, na nekom drugom, počesto vrlo udaljenom mjestu. Tamo daleko biti će prisiljeni stvoriti novi identitet, postati novi ljudi, steći nove navike i progovoriti tuđim jezikom. U putovnicama i osobnim dokumentima ime će im biti lišeno hrvatskih grafema, i bez tih, čovjek bi rekao beznačajnih kvačica gospodin Kovač i gospođa Kovač postat će mister i mrs Kovac (Kovak), neki posve drugi ljudi. Ipak, kada usnu Zdenka će nastavit zaljevati svoju bašću, a Ivica će poći u svoju omiljenu kafanu, njegov balkanski Cheers, mjesto neodoljivog šarma gdje znaju te svi.

 photo novi_dvori_zps9778d42d.jpg


Prišao sam, sjeo na kolodvorsku klupu i promatrao.

Iz prenamjenjenog vagona dopirao je miris variva što se krčkalo u loncima. Muškarci u bijelim potkošuljama sjedili su za plastičnim stolovima, pili kavu ili gemišt i kartali. Neki su praznog pogleda piljili u daljinu. Iza vagona zračila se posteljina i sušilo rublje. Na radio prijemniku treštale su budnice izmjenjujući se sa lošim vijestima. Sve je odisalo dojmom pomalo ofucanog ljetnog kampa, ili čerge kakvu sam poznao iz filmova.

Nisu me zamijetili.

Postoji priča koja kaže kako domorodci nisu zamijetili Kolumbove caravelle – jer takvo što nije postojalo u njihovoj svijesti – sve dok nisu ugledali neobično mreškanje vode pod pramcem broda.

U svijesti ovih ljudi nije postojao mladić, zapravo dječak, budući slikar koji je želio na papiru, crvenim kreonom zabilježiti njihove izbjegličke dane. Zašto bi to netko učinio? I još na takav način?

grm photo grm_zps6d4e0eb2.jpg

Međ' sada već znojnim prstima stiskao sam četvrtasti štapić ciglaste boje nad listom papira, zakočen. Odjednom sam uvidio: nema šanse! Netko drugi morat će naslikati ta zabrinuta lica, netko drugi morati će zabilježiti te priče, napisati o tome roman, snimiti film, iznjedriti pjesmu, postaviti predstavu, istipkati članak, realizirati radio-emisiju, na umjetnički ili manje umjetnički, zapravo prilično vulgaran način kapitalizirati tuđu patnju.

Vratio sam crtalicu u staru, drvenu, metalnim listićima intarziranu pernicu, ustao i pošao natrag.

To jednostavno nije bila moja priča.

Što je bila moja priča? Nisam znao, no bilo je izglednije da se krije negdje u brdima

sv kriĹľ photo sv_kriz_zps432c34ac.jpg



***

Uglavio sam poljski štafelaj, zakačio platno i nanio prve poteze. Odredili su daljnji smjer.
U daljini se čula potmula tutnjavina, kao da grmi. Granate su kišile nad Pokupskim.


Glazba za ugođaj: Gabriel's oboa

- 09:51 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #