Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

06.03.2020., petak

STVARNOST JE ILUZIJA IZAZVANA NEDOSTATKOM ALKOHOLA



U toj sam životnoj etapi dosta pio i to me spasilo. Dakako, radio sam i druge stvari. Recimo, silno sam se zabavljao smišljajući “mudre misli”. Čak sam si dao u zadatak da dnevno moram izići sa barem desetak mudrih izreka. Pa sam ih izbacivao u vidu parola, aforizama, motivacijskih poruka, narodnih poslovica, zagonetki, šala, pošalica, koana, viceva, lažnih citata... Neke od njih sam lijepio na blog, neke na društvene mreže, neke ispisivao na post-it papiriće i kačio na zid nasuprot zahodskoj školjci, onako kako to čine sjebani likovi koji ponovo žele stati na stražnje noge. Doduše, oni ih ljepe uglavnom na područje oko računala i radnog stola, a ne na zahodske zidove. Prisjetimo se:

Narodi bez nadrealizma su narodi bez mašte, a narodi bez mašte su opasni narodi.

Ja sam onaj koji nisam.

Ne brinite, vegetacija uvijek pobjeđuje.

In vino veritas, in pivo peritas.

Zdrav razum ne uključuje uvijek zdrav mozak. I obrnuto.

Ako želiš preživjeti moraš naučiti misliti bez misli.

Čovjek koji ide najkraćim putem od točke A do točke B jebeni je idiot.

Čovjek koji ide najdužim putem od točke A do točke B zna što je dobra zabava.

Svaki je čovjek otok, samo su neki kontinenti.

Karijera, to je milozvučan termin za promašen život.

Tko bira vlastiti put lakše podnosi vlastiti poraz.

Ambicija, kako god okreneš, redovito je negativan pojam. Kao karcinom.

Ljubav traje dvije godine, ožiljci čitav život.

Čovjek, to je samo želja oceana da dotakne zvijezde.

Većina ljudi smatra da zaslužuju biti voljeni. Ipak, ni na trenutak ne stanu i zapitaju se što bi to točno netko trebao voljeti kod njih. Pa si kupe kupe psa.

Količina truda uloženog u promociju obrnuto je proporcionalna količini talenta koji neki čovjek posjeduje.

Talent je teret kojeg u svakom trenutku bez krivnje možeš odbaciti kao vruć krompir. (Arthur Rimbaud)

Nobelova nagrada za književnost bez iznimke je nagrada za najvećeg literarnog smora. (Elfrida Jelinik)

Politička korektnost je preduvjet za bujanje korova.

Gnothi Seauton, spoznaj sebe samog. (Sokrat)
Kao da se tu ima išta za spoznati. (Diogen iz bačve)

Žene mrze muževe koje nisu uspjele ukrotiti.
Žene mrze muževe koji su ispunili sva njihova očekivanja.
U svakom slučaju, žene mrze svoje muževe.

Umjetnost mora biti transcendentalna ili je neće biti!

Kad čujem tko sve sebe danas naziva ljevičarom odmah se
mašim za revolver. (Zoran Milanović)

Epitaf: nikad prihvaćen, tek toleriran.

Nit jednog seljaka kojeg znam ne mogu nazvati lukavim, tek pokvarenim.

Nacionalisti su prokleti amateri. Sve ljude – bez obziran na uvjerenja, religiju, boju kože, naciju - valja mrziti podjednako.

Vrhunski stil, to je odlika štreberčina!

Ako želiš temeljnu promjenu, prvo moraš sahraniti vlastitu paradigmu.

Biti gluhonijema žena je vrlina, a ne hendikep! (Bela Čikoš Sesija u pismu Slavi Raškaj)

Svaki koncert klasične glazbe ima svog kašljača.

Većina ljudi nema unutrašnji svijet. Ako ga i ima to je uglavnom pustinja u kojoj se ukazuje Đavo. U tom smislu i unutarnji monolog (struja svijesti) je tek bijedan literarni postupak.

Stvarnost je iluzija izazvana nedostatkom alkohola.

Itd.

Ova posljednja dobro se primila. Toliko dobro da ju je stanoviti bloger prisvojio kao vlastitu u trenutku kada sam najavio odlazak s bloga. I doista, otišao sam na godinu dana. U međuvremenu, zloćko ne samo da ju je prisvojio, već se prozvao Masterom. Spočitnuo sam mu tu nepodopštinu. Uklonio je umotvorinu.

Dobro se primila, čak toliko dobro da ju je nepoznat netko imao potrebu zapisati na vanjski zid jedne trošne kuće u Zaprešiću. Potpisao je Spiridona, valjda svetog, ne znam.

Dobro se primila i raširila internetom jer je to naprosto istina svakog poštenog alkoholičara, a alkoholičara je u nas priličan broj. Moguće ju je naći na raznim web stranicama i portalima. Čak ju je, u uvodu svoje knjige pjesama Underground, uz citat Ranka Marinkovića, upotrijebio pokojni Robert Roklicer. Autor izjave – nepoznat, napisao je.

No da se razumijemo, meni je posve jasno da sve što staviš na net može i bit će ukradeno. I to je u sasvim redu. Ja s tim nemam problem kao stanovite veličine koje su naprosto popizdele kada su ih neke novinčice pokrale, kada su neki pikzbneri blago modificirali njihove vrhunske društveno-političke uvide i servirali ih pod svoje, kada su neki provincijalni pisci i poetese-piljarice posegli za njihovim temama, sintagmama i metaforama, kada su neki slikari prisvojili njihova likovna rješenja, kada su neki sakati konceptualni umjetnici ukrali njihove ideje, kada su neki trećerazredni fotografi otuđili njihov motiv … I u toj svojoj ogorčenosti, mahnitanju i bijesu veličine ispadaju redovito smiješne.

Kažem, meni je svejedno, jer ne radi se o kratkotrajnom nadahnuću. Umjetnost je način života, a ne ne koncept na kojem jašeš i to nazivaš stilom. Koncepti se kradu, autentičan život mnogo je teže ukrasti. Poput najdražeg mi cabernet sauvignona koji dugo sazrijeva, ja sam vremenom sve bolji, drugi vremenom trule i zaudaraju.

Što jest jest, stvarnost je iluzija izazvana nedostatkom alkohola!

I zato braćo, pime ga...
- 10:39 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

01.03.2020., nedjelja

BOHEMČINA



Tin je žeđao, Tin je strašno žeđao. Ušao je u prvi bife i prišao šanku.
– Jedan špricer – rekao je.
Kelner ga je prezrivo odmjerio.
– Na žalost ne mogu vas poslužiti, gospodine – rekao je nafrnjivši nos.
– U čemu je problem, mladiću – zapitao je Tin.
– Niste adekvatno odjeveni, gospodine – pojasnio je fićfirić.
Tin se osvrnuo oko sebe. Bilo je to fino mjesto za fine ljude, gospodu.
– Mali, nemoj me zajebavati, daj mi taj špricer, žedan sam k'o smuk.
– Kao što rekoh: ne mogu vas poslužiti!
– Nemožeš, a?
– Ne.
Tin izvadi krupnu novčanicu i stavi je na stol.
– Ovo je za tebe. A sada mi natoči taj špricer.
Fićfirić je ostao dosljedan.
– Ne mogu, u pitanju je politika kuće.
– Zar?
– Da.
Pjesnik je uvidio da je svaka rasprava uzaludna, dečko je izdresiran kapucin, ovdje neće dobiti piće! Okrenuo se i pošao van. Više nije bio žedan. Bio je ljutit. Produžio je korak prema stanu koji je najmio. Otključao je ulazna vrata, ušao i pristupio garderobnom ormaru. Otvorio ga je uz popratan cvilež i škripu. Unutra je visilo odijelo. Obukao ga je tek jednom: onomad kada je bio kum Goranku F. Učinio je to tada, ne iz poštovanja prema Goranku, već iz poštovanja prema njegovoj supruzi Veri za kojom je u to vrijeme potajno čeznuo.
Odjenuo se i osmotrio u napuklom mutnom ogledalu punom rđavih pjega. Odijelo je visilo na njemu kao na aufingeru. Prije desetak godina bio je znatno krupniji. Izjeden životom, eto što je! Svejedno bilo je to vječno englesko odijelo krojeno od finog štofa.
Izišao je na ulicu i vratio se natrag u bife. Prišao je šanku. Zagledao se u oči malom seronji –duboko, dublje – i zapovjedio:
– Jedan špricer!
– Svakako gospodine – uzvratio je mladić praveći se da ne pozna čovjeka.
– Zapravo, daj odmah dva…
– Nema problema, gospodine…
Mladić složi dva špricera i stavi ih pred Tina.
Tin uze čašu pa stade zalijevati odijelo: malo lijevo, malo desno, malo po rukavima, malo po reveru, u gornji džep, u unutrašnji džep…
– Hej, što to radite gospodine – zaprepašteno poviče mladić razrogačenih očiju.
Otelo mu se iz grla prilično glasno. Njegov uzvik svrne pažnju ostalih gostiju.
Tin isprazni čašu, dohvati drugu, pa nastavi sa zalijevanjem.
– VIDITE MLADIĆU – Tin će teatralno – OVO PIĆE NISAM DOBIO JA. OVO PIĆE JE DOBILO OVO ODELO, PA JE STOGA RED DA GA I NAPOJIM. ZAR NE?
– Gospodine, zamolit ću vas da napustite prostorije – proškrguće fićfirić.
– Jasno, čim svršim s poslom.
I doista, kada svrši Tin se sa širokim osmjehom nakloni kelneru.
– Ugodan dan želim!
Potom se okrene i nakloni prema blago uznemirenom publikumu.
– I vama ugodan dan, gospodo!
Na ulici prasne u gromki smijeh.

A sada, pravac Blato!
- 10:12 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>