Marketing
Kad si stran
Isam Barez načinio je čudesnu nastambu od hrušteva, jelenaka i skarabeja, a da pritom nije upotrebio niti jedan jednini čavao ili vijak.
I to preko noći, u tišini, dok sam spavao.
Kada sam se probudio blijedio je daske na suncu.
Prevrtao sam se po krevetu odgađajući ustajanje sve dok rani drozd nije otpijevao 10-tak nota iz Figarovog pira. Lahka koraka, vibrirajući od sreće, zaputio sam se šumskim putem. Neki bilder mi je pokazao bicepse pa sam krenuo životinjskom stazom. Kraj jezera opružio sam se na mladoj travi, zatvorio vjeđe i prepustio se svježim proljetno-jutarnjim mislima.
Dan je promicao vedro i bezbrižno. Postepeno sam se pretočio u proljetno-popodnevne misli. Imale su okus šumskih jagoda.
Još nije bila noć, a već je bila polovica kolovoza!
Oko mene počele su nicati kuće. Ležao sam na grobu neznana junaka svakodnevice. Žuljale su me kosti te djevojke. Ipak nisam ustao. Čekao sam uzlet nanotehnologije – tiho rođenje meta materijala, čudesan pjev karbonskih nano cijevi – pa da se primim projektiranja impozantnijih i trajnijih zdanja. Možda čak da odliftiram do mjeseca!
Neka starica donijela mi je kolače.
- Izvolite gospodine, majka veli da ste možda gladni.
Zahvalio sam se govorom tijela što je sasvim u redu jer verbalni sadržaj poruke iznosi tek sedam posto.
Kolači su bili super.
Pokušao proširiti svijest bockanjem epifize, ali nije išlo. Mentalni krajolik ustrajao je u svom totalitaristčkom ograničenju. Četiri kornjače uporno su nosile svijet na pladnju, a ptice ćeretale.
Taman sam se počeo osjećati Cotardovski sindromatično kad sam začuo lupu na vratima.
Bio je to Sedefasti. Prelijevao se na mojim vratima.
- Nekim je život ugodna maštarija - prekorio me, uvaljujući mi vlastitu frustru.
Zaokružio sam se žutom bojom i time je priči bio........ .
Jean Michel Jarre - Blah-Blah Café
Post je objavljen 18.09.2013. u 12:47 sati.