| < | siječanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Prosinac 2025 (4)
Studeni 2025 (6)
Listopad 2025 (5)
Rujan 2025 (5)
Kolovoz 2025 (1)
Srpanj 2025 (1)
Lipanj 2025 (2)
Svibanj 2025 (8)
Travanj 2025 (5)
Ožujak 2025 (2)
Veljača 2025 (1)
Siječanj 2025 (3)
Prosinac 2024 (3)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga
- danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
31.01.2020., petak
TRAŽI SE
Traži se spretan nosač mravljih jajašaca
Traži se pustopoljina i šumarak za egzekuciju
Traži se najbolje vrijeme našeg života
Jadničak koji će upumpati smisao u praznu mješinu
Prekooceanskog labuda
Traži se dobar na mahove
Na mahove loš
Na mahove nesebičan
Naizgled nepredvidiv
Traži se tema koju ne treba izbjegavati
Po mogućnosti dobar odgoj i pristojna primanja
Traži se kvalitetno izmaštana ljubavnica
Milostivi bog svih epigona
Junakinja bez junaka
Heroina bez heroina
Podbiće za nadbiće
Med nebeski
Traži se komadić zrno sreće
Superglue za slomljeno srce
Ektoplazmični ljubavnik
Sukubov iscjedak
Deratizator tuge
Moralni oscilator model CXVV 16
Obdareni i nadareni u Acapulcu
Sto superogazama dnevno
Odličje za živodera
Krotitelj čovječanstva
Mizzan Troppo: Psovke i uvrede
Umjetnik ali samonikli
Traži se
Sljedeća stih
Sljedeći gutljaj vina
23.01.2020., četvrtak
divlji ples zrcalnih neurona
oponašajući Tarzana zavolio sam šumu i majmune
oponašajući Tarzana naučio sam plivati kraul, verati se po drveću, uspinjati se dovratkom, s visokih brodskih jarbola skakati u more
oponašajući Bruce Leea gutao sam gvalje straha i tukao se na dvorištu
oponašajući Zagora stavljao sam pred sebe nevjerojatne fizičke izazove
oponašajući Beatlese oformio sam prvi bend
oponašajući Jerryja Louisa do suza sam nasmijavao ostalu djecu i zaveo prve djevojčice
oponašajući Dražena Petrovića dane i noći proveo sam na košarkaškom igralištu
oponašajući Sivi dom umalo zaglavio u popravnom domu
oponašajući Lucky Luciana i Bugsy Siegela propušio sam snatreći o kriminalnoj karijeri
oponašajući Djeda prerano ostario, pustio lenjinovsku bradicu, počeo čitati knjige dopustivši da me preuzme depra
oponašajući Cohena gajio sam tu usranu tugu i tri kile weltschmerza, njegovao je kao bolesna psa
oponašajući Nietzschea prezreo sam ljude
oponašajući Schopenhauera do kraja prezreo čitav svijet
oponašajući H. Millera ponovo sam se vratio životu i napokon zaživio u odrasloj dobi
oponašajući H. Millera oslobodio sam svoju ugnječenu prijapsku seksualnost
oponašajući Bukowskog oslobodio sam prozu od klasika, Francuza i Rusa
oponašajući Bukowskog dao sam vlastitoj poeziji krila
oponašajući Buka posve sam se lišio srama i griže savjesti
oponašajući Bukowskog prdnuo sam u šaku i stavio je Krleži pod nos
oponašajući Bukowskog i Millera zajedno nisam otišao u rat i borio se za našu stvar
oponašajući Michelangela naučio sam crtati na jedan način
oponašajući Ingresa naučio sam crtati na drugi način
oponašajući Račića naučio crtati na treći način
oponašajući Moneta s lakoćom sam postao impresionist
oponašajući Vincenta, umalo sam si prosvirao mozak
oponašajući Carvera pijan sam se potukao sa ženom
oponašajući Lennona rekao sam - zašto ne
oponašajući Thoreaua pobjegao u šumu i sačuvao nerve
oponašajući Boga, ubio sam par ljudi
oponašajući Boga, spasio sam par ljudi
oponašajući tebe bolje sam upoznao sebe
a kada su svi otišli nije bilo više potrebe
za oponašanjem oponašanjem oponašanjem
bilo koga bilo koga bilo koga bilo gdje bilo gdje bilo gdje
tvrdo sam zaspao
zauvijek
12.01.2020., nedjelja
Razgaljeno srce starca
Ma što da se lažemo, retko dobivam poštu, samo račune, međutim to se ne broji. Eh, a nekad sam dobivao mnoštvo pisama, razglednica, čestitki... Pristizale su iz celog sveta, posebice za Božić i Novu godinu. Jer naputovao sam se ja, video sveta, družio se, zabavljao, bio popularan kozer, dilber ali omatoreo sam kao što će da omatore svi. Evo, pola mojih vršnjaka je pomrlo, pola je dementno, neznaju gde im je dupe a gde glava, tko im je supruga a tko ćerka, gde su parkirali kola, a gde ostavili ključeve... Omatoreti, to nije samo sudbina običnog čoveka već i velikih zvezdi koje katkad umru osiromašene i same. Kad to velim, prvenstveno mislim na božansku Hedy Lamarr. Srećom ja nisam osiromašio, imam penzijicu s kojom kuburim, također i nešto ušteđevine.
Ali pošta, o kojoj je ovde reč, retko pristiže i stoga će vam biti jasno koliko sam se iznenadio kada sam u sandučiću pronašao čestitku! Rođendansku! Naime, prošle godine kupio sam kola, ništa ekstra, Ford Focus 15 godina star, u solidnom stanju. Kupio sam ga jer sam se poželeo vožnje. Nisam vozio desetak godina ali unatoč tome mogu da kažem da još uvek samouvereno vozim, naravno, poznajem ovaj grad kao vlastiti džep... Ipak na provincijskim cestama usporim zbog ograničenja (kazne su ne-ve-ro-vatne!), ali i zbog toga jer u novim situacijama moji refleksi ne reagiraju kao pre.
Rođendansku čestitku poslala je osiguravajuća kuća BD kod koje sam osigurao kola. Sad, ipak nisam toliko omatoreo da ne kapiram kako je u pitanju kurtoazna politika firme i da tamo, čak niti debela gospođa s kojom sam ugovarao posao nema više pojma tko sam, niti kako izgledam ili zvučim. Jedino je važno da sa mog računa, svaki mesec pristiže novac otplate kredita. Ako se dotok para zaustavi ili ako se kojim slučajem odlučim da menjam osiguranje, onda će da se malo više zainteresiraju za mene, da me zvrcnu, da pitaju što je uzrok mom nezadovoljstvu...
Velim, nisam poblesavio, ali ću da kažem – lepo je to! Jer vidite, na nekom monitoru iskočila je informacijao mom rođendanu, onda je nečiji prst stisnuo tipku print, pa je uređaj izbljuckao boju na hartiju, pa je netko dvaput presavio tu hartiju, turnuo je u kuvertu, zakeljio marku, odneo na Poštu... Dakle, netko je fizički delovao i to treba da se ceni! Jer u pitanju nije tek posao već nečije vreme i nečiji život. A nečiji život i nečije vreme nikada ne može da se dovoljno naplati, ma što god tko pričao o tome.
Dan posle Nove godine bio je sunčan ali hladan, minus pet rekla je prognozerka na radiju. Zubato sunce, nekad smo govorili. Ali nekad smo govorili i državno-planska ekonomija, organizacija udruženog rada, radničko samoupravljanje, agrarna reforma, poljoprivredni fond opštenarodne imovine... svašta smo mi govorili i u svašta verovali. Koristili smo reči, celi jedan jezik na koji je pao zaborav i koji nikad više neće da se koristi.
Unatoč hladnoći izišao sam u šetnju, obišao četvrt pa se vratio u kuću. Iz poštanskog sandučića uzeo sam zaostalu poštu. Dva tjedna prethodno nisam pomolio nos napolje zbog nahlade.
Na čiviluk sam obesio kaput, odložio štap kraj gusanog radijatora, nataknuo papuče i pristavio vodu za čaj. Seo sam u blagavonicu i listao kuverte. Računi, računi, računi... Oops, što je ovo, začudio sam se ali i zabrinuo. Znate kako je, čovek danas strepi od tih fantomskih ovrha. Otvorio sam kuvertu susprežući dah. Krasopisom je pisalo:
SRETAN ROĐENDAN
Čovjek je mlad sve dok prihvaća nove spoznaje, mijenja navike, istražuje, uči...
Želimo Vam da se svako jutro budite sretni i zadovoljni,
željnih novih znanja i izazova.
Sretan rođendan i sigurnu budućnost želi Vam
BD osiguranje.
S poštoavnjem
B.E.
Direktor podružnice Zagreb
Odanuo sam.
Lepo. Baš lepo.
07.01.2020., utorak
Barbarin u Arcachonu
Barbarin u Arcachonu
U pijesku klepsidre klepsidrica.
U pijesku klepsidrice klepsidričica.
U pijesku klepsidričice klepsidričičica...
Draga, ti već skoro sat vremena blebećeš sa Sophie
na mobitel.
Razgovarate na materinjem i pucate
od smijeha.
Moj francuski je jadan i slabo razumijem
o čemu je riječ.
Napokon se prekobicnem i
otkoturam niz pješčanu padinu
kao prejako gurnut dječji obruč
sve do podnožja dine,
do oceana.
Opustošenog, još jednom
isprati me tvoj smijeh.
Dolje dahćem kao pseto,
zagazim u vodu
i pustim da mi vrhovi valića
lickaju prste.
Gledam u daljinu.
Ocean, ružan, siv, huči...
Zakoračim do koljena.
Možda da pođem do Montaublana i potražim
Ingresa?
ili iz osvete silujem Sophie?
Tako je nježna, suzdržana
anđeoski fina
kao da se nikada ne jebe,
za razliku od njene majke
poblajhane dobrodržeće gospoje u četrdesetima
koja mi je diskretnim šarmom
stavila ruku na kurac
dok sam pekao Crępe Suzette
s riječima
«Sutra ću za Toulouse, rado ću te povesti da vidiš Ingresa
i njegov izmaštani Orijent, njegovu guzatu Odalisku. Tja, svi mi imamo neku svoju ideju egzotičnog, zar ne?»
«Gospođo, Velika Odaliska se nalazi u Louvreu, ali
svakako shvaćam što želite reći.»
Nisam to izgovorio.
Rekao sam – možda,
odgađajući odluku, kao i uvijek dosad,
za zadnji čas...
Zaplivati?