Marketing
Barbarin u Arcachonu
Barbarin u Arcachonu
U pijesku klepsidre klepsidrica.
U pijesku klepsidrice klepsidričica.
U pijesku klepsidričice klepsidričičica...
Draga, ti već skoro sat vremena blebećeš sa Sophie
na mobitel.
Razgovarate na materinjem i pucate
od smijeha.
Moj francuski je jadan i slabo razumijem
o čemu je riječ.
Napokon se prekobicnem i
otkoturam niz pješčanu padinu
kao prejako gurnut dječji obruč
sve do podnožja dine,
do oceana.
Opustošenog, još jednom
isprati me tvoj smijeh.
Dolje dahćem kao pseto,
zagazim u vodu
i pustim da mi vrhovi valića
lickaju prste.
Gledam u daljinu.
Ocean, ružan, siv, huči...
Zakoračim do koljena.
Možda da pođem do Montaublana i potražim
Ingresa?
ili iz osvete silujem Sophie?
Tako je nježna, suzdržana
anđeoski fina
kao da se nikada ne jebe,
za razliku od njene majke
poblajhane dobrodržeće gospoje u četrdesetima
koja mi je diskretnim šarmom
stavila ruku na kurac
dok sam pekao Crępe Suzette
s riječima
«Sutra ću za Toulouse, rado ću te povesti da vidiš Ingresa
i njegov izmaštani Orijent, njegovu guzatu Odalisku. Tja, svi mi imamo neku svoju ideju egzotičnog, zar ne?»
«Gospođo, Velika Odaliska se nalazi u Louvreu, ali
svakako shvaćam što želite reći.»
Nisam to izgovorio.
Rekao sam – možda,
odgađajući odluku, kao i uvijek dosad,
za zadnji čas...
Zaplivati?
Post je objavljen 07.01.2020. u 18:36 sati.
