kolumna jedne superžene

Zimsko predvečerje

Kad u predvečerje, hladnog zimskog dana,
prve ulične svjetiljke se pale,
sanjamo daljine nedohvatljive,
ljeto, šum valova morskih, njegove obale.

I dok gusta olovna magla
danima ne zaustavlja svoj neprozirni dah,
čini nam se da sve nestaje, priroda, ljudi, život,
sve tone u nepovrat, u pepeo i prah.

Iako hladna noćna tama rukama svojim grubim, crnim,
bez milosti obavija cijeli svijet,
ponekad i u toj tami nikne neka sreća,
neka nova ljubav, predivna kao ružin cvijet.

02. 12. 2011.