Belle epoque
utorak, 29.06.2010.
Cannes - najbolji glumci (4)
Nagrada za najboljeg glumca niz puta i nije dodijeljena, a prva izuzetno slavna ličnost koja je dobila nagradu je bila Marlon Brando, nagradu je dobio 1952. , za film Viva Zapata!, za koji je bio nominiran za Oscara. Taj film režirao je Elia Kazan, koji je kasnije i proslavio Branda u filmovima "Tramvaj zvan žudnja", u kojem su on i Vivien Leigh brilirali te kasnije "Na dokovima New Yorka", za koji je dobio Oscara. Inače, rođen je 1924., bio je jedan od najvećih pobornika sistema ruskoga glumca Stanislawskog, a ubrzo ga je zapazio Kazan, koji ga je izabrao za scensku postavu "Tramvaja". Kasnije je poznat po tome što je odbio Oscara 1972. za film "Kum" zbog načina na koji Hollywood prikazuje Indijance, i glumi u "Posljednjem tangu u Parizu."
Zaustavit ću se u 1959., kada nagradu dobiva Paul Newman, za "The Long, Hot Summer", temeljen na pričama Williama Faulknera, jednog od najpoznatijih američkih pisaca "Izgubljene generacije". Osim Newmana, u tom filmu glumio i Orson Wells, istina u sporednoj ulozi. Rođen je 1924., upravo kao i Brando, Newman se jedno vrijeme bavio i automobilizmom, i u tome bio vrlo uspješan . Okreće se glumi, te je njegov prvi veći glumački uspjeh uloga u "Mački na vrućem limenom krovu" (jedan od mojih omiljenih filmova), koja mu donosi prvu nominaciju za Oscara, kojeg je osvojio tek 1988. filmom Martina Scorsesea "Boja novca". Kasnije i režira i producira, a umire 2008.
(s genijalnom i predivnom Liz Taylor u Mački)
I letim do 1970. , posljednjeg stajanja u ovom postu, da bih napisao ponešto o Marcellu Mastroianniju, koji je dobio nagradu za film "La Piazza Triangle", kažu na wikipediji "commedia all`Italianna" (inače ne prepisujem s Wikipedije, ali ovo nisam gledao). Inače, rođen 1924. (kao i prethodna dva) , osvojio je Zlatni Globus i 2 BAFTE; a bio je u braku sa velikom francuskom glumicom Catarine Deneuve. Najveće su mu ipak uloge u filmovim Fellinija, kao npr. "La dolce Vita", pa "Otto e mezzo - 8 1/2". Nagfradu je osvojio i 1987. za "Dark eyes", a zanimljivo je da je nakon njegove smrti Fontana di Trevi bila prekrivena crnim, što je aluzija naravno na film "La dolce vita", u kojem se Anita Ekberg kupa u Fontani di Trevi... Još jednom donosim tu scenu, uz srdačan pozdrav
petak, 25.06.2010.
Cannes - najbolje glumice (3)
Vraćam se konačno, bio sam u velikim obvezama (još uvijek sam), ali stigao sam konačno do bloga.
Dakle, 1984. nagradu u Cannesu dobila je velika Lady Helen Mirren, za ulogu u filmu "Cal", koji govori o pripadniku IRA-e 70-ih godina i njegovoj ženi (koju je utjelovila Mirren).Mirren je inače rođena 1945. u Londonu, a osvojila je čak 4 SAGove nagrade, 4 BAFTAe, 3 Zlatna globusa, 4 Emmya i Oscara, za izvrsnu interpretaciju Elizabete II. u filmu "Kraljica. Svoju posljednju nominaciju za Oscara zavrijedila je ove godine za film "The Last Station", u kojem je odglumila suprugu Lava Tolstoja. Iste godine kada je oduševila ulogom Elizabete II, navodno je savršeno odglumila i Elizabetu I. , u miniseriji, te je i za tu ulogu dobila Zlatnog globusa i Emmya. Inače u Cannesu je trijumfirala i 11 godina kasnije ulogom u filmu "Ludilo kralja Georga"
Cher je nagradu dobila 1985. za "Mask", ali nju ću preskočiti.
Sljedeća velika zvijezda je Meryl Streep, dvostruka Oscarovka (i još 14 nominacija), rođena 1949., po mome mišljenju posljednja velika zvijezda Hollywooda, nagradu je osvojila 1989. za film "A Cry in the Dark". Svoja 2 Oscara dobila je za "Kramer protiv Kramera" i "Sofijin izbor", iako je Meryl zaslužila mnogo Oscara više.
1994. nagradu je dobila Virna Lisi , o kojoj nema puno podataka na internetu, za izvrsnu interpretaciju u Kraljici Margot (začudo nije dobila Isabelle Adjani). Ona je utjelovila Catherinu Medici, majku kraljice Margot, inače prvoklasne spletkarošice. Film sam neki dan ponovno gledao, i zaista mi se sviđa - za glazbu se ne bi tako lako pomislilo da je Bregović, a stvarno je izvrstan film, a ne kao današnje "kostimirane drame" kao npr. Dvije sestre za kralja.
Posljednja o kojoj ću pisati je Penelope Cruz, jedna od mojih omiljenih glumica. Nagradu je dobila 2006. za Almodovarov "Volver". Inače je poznata kao muza tog redatelja homoseksualne orijentacije, koji je rekao da je ona jedina žena s kojom bi htio imati dijete. Iako su meni draži neki drugi Almodovarovi filmovi (Loš odgoj, Pričaj s njom, Sve o mojoj majci), Penelope se iskazala u ovom i u "Slomljenim zagrljajima". Oscara nažalost nije dobila za Almodovarov film, nego za Allenov "Vicky Cristina Barcelona", gdje je također briljirala.
utorak, 08.06.2010.
Prekidam niz... ali razlog je opravdan
Naime, negdje sinoć navečer, nakon što sam se vratio iz Gavelle ("Mjesec dana na selu" sa izvrsnom Anjom Š. Despot) , i navratio do portala koje inače čitam, naravno, rubrika kultura. I možda bih mirnije spavao da nisam otvorio tportal i pročitao kako je Duško Mucalo (kasnije ću svima koji ne znaju objasniti tko je to) postao intendant HNK Split. Istina, nevjerojatno, budući da se radi o čovjeku koji je, iako diplomirani ekonomist, slavu stekao ne velikim planovima za oporavak Hrvatske, već pjevanjem zabavne glazbe, među čim se ističe njegov hit ANKA VEGETARIJANKA.
Ova me vijest uistinu ražalostila, jer je HNK Split kazalište u kom sam se zaljubio u operu i dramu, u kojem sam odgledao prve "ozbiljne predstave". No, na stranu nostalgija, već objašnjenje koje je to kriterije cijenjeni Mucalo ispunio. Prije par mjeseci, kada je započela afera sa kazališnim vijećem, pa je portal teatar.hr pisao o tome kako uvjete koje treba ispuniti nebi ispunio ni ravnatelj MetOpere, Peter Gelb. Zanimljivo je , kako samo par mjeseci kasnije, takve uvjete može ispuniti i diplomirani ekonomist
Ipak, od svega ovoga još su zanimljivije izjave cijenjenoga Mucale, i obrazloženje kazališnog vijeća, pa ću navesti samo neke citate iz dnevnog tiska, možda izvučene iz konteksta.
očito je da kazališno vijeće smatra pjesme kakve pjeva Mucalo (da podsjetim na hit Anka Vegetarijanka) srodnim kulturnim djelatnostima, što u izjavi sam Mucalo demantira:
- Mnogi možda i ne znaju da sam po struci diplomirani ekonomist, kao i da sam jedanaest godina, sve do početka devedesetih, proveo radeći u 'Jugoplastici', od čega sam šest godina bio na rukovodećim mjestima
- zanimljivo je da se Jugoplastika smatra srodnom sa kazalištem. Ali kazališno vijeće je ipak nadmašilo samo sebe. Oni naime tako izjavljuju:
- Naime, sama činjenica o 10 godina radnog staža je apsurdna, pošto se druga kandidatkinja Maja Žarković 9 godina i 350 dana bavila radom u kazališnoj umjetnosti. Samo me zanima, koliko se to Mucalo bavio radom u kazališnoj umjetnosti. Kada govori pak o svome programu, Mucalo i sam shvaća da tu i nema puno mudrosti:
Nema tu puno mudrosti: imat ćemo jedan svjetski i jedan domaći klasik, jednu komediju, dvije opere, četiri drame i jednu baletnu predstavu. Glavni mi je plan dati predstave koje publici neće biti dosadne.
Ovime je cijenjeni kantautor vjerojatno ciljao na "Zločin i kaznu" ili "Carminu Buranu". Naime, nakon lanjskog Splitskog ljeta, izvrsno je da se festival vratio kvaliteti - ove godine imaju dvije dramske premijere (Borgesa i Ivana Kovačića), premijeru jedne od najzahtjevnijih opera - Otella Giuseppe Verdija, te baletnu premijeru, ali i mnogo izvrsnih gostovanja. Ipak, uopće ne sumnjam da bismo dogodine mogli imati nekakav festival autorske zabavne glazbe.
Ipak, Vitomira Lončar u izjavi za tportal navodi kako je u Zakonu o kazalištu predviđeno da ravnatelj kazalište bude UMJETNIČKOG OBRAZOVANJA, a predlaže se i dovođenje poslovnog ravnatelja, ako je to potrebno. Stvarno mi je teško povjerovati da je D.Mucalo kompetentan za formiranje repertoara, kojeg je očito i osmislio što vidimo iz gornjih redova.
Pred kraj, Mucalo je pokušao biti duhovit:
Uistinu nije mu uspjelo. Pokopao se sam:
(Obratiti pozornost na parnu rimu i metafore koje se provlače kroz tekst. Predviđam kao prvi premijerni naslov mjuzikl u maniri MAMMA MIA: "Anka Vegetarijanka")
srijeda, 02.06.2010.
Cannes - najbolje glumice (2)
Kao što sam obećao, redom ću predstaviti najpoznatije dobitnice nagrade za najbolju glumicu, pa u sljedećem postu najboljeg glumca, a onda idu redatelji i filmovi.
Prva općepoznata glumica koja je dobila nagradu u Cannesu bila je Bette Davis, za film Josepha Mankievicza "All about Eve", za kojeg je bila nominirana i za Oscara, kao što je bila još 9 puta (2 Oscara je i osvojila) a i prva je žena koja je dobila nagradu američkog filmskog instituta za životno dostignuće, odnosno životno djelo. Na listi najvećih ženskih glumica smjestila se na drugo mjesto, odmah iza Katrine Hepburne, a ispred Ingrid Bergman i Grete Garbo. Tu je listu sastavio također AFI povodom 100 godišnjice svog djelovanja.
Sljedeća općepoznata je Sophia Loren, čiju ste sliku sa Cannesa već vidjeli. Sophia je 1961. dobila nagradu za film "Dvije žene" redatelja Vittoria de Sice, a za taj film je dobila i Oscara, postavši tako prva glumica koja je dobila Oscara za izvedbu u filmu koji nije sa engleskog govornog područja (druga je Marion Cotillard, 2008.). Sophia Loren inače je rođena 1934. u Rimu, poznata je po dvostrukom braku sa Carlom Pontijem, te suradnjom sa brojnim talijanskim redateljima neorealizma. Film "Dvije žene" (inače La Ciocara, ja ga nisam gledao pa ne znam kakav je hrvatski prijevod) govori o ženi koja pokušava spasiti svoju kćer od strahota rata. Evo ulomka s početka, s obzirom da ste Sophijinu sliku vidjeli.
Već dogodine nagradu je uzela Katharine Hepburne. Ona je, inače, osvojila i 4 Oscara , a bila je nominirana čak 12 puta, tako da je jedina koja ju je uspjela nadmašiti u broju nominacija naša Meryl Streep. Nominaciju je dobila i za film "Long Day`s Journey into Night" , za koji je scenarij napisao Eugen O`Neill, veliki američki dramatičar. Film govori o obitelji Tyron , gdje svaki član ima problema s ovisnostima. Inače, u izboru u kojem je Bette Davis proglašena drugom,
Vanessa Redgrave dva puta je osvojila Cannes, i to 1966. i 1969. Prvi puta za film "Morgan!", a drugi puta za film "Isadora", koji je snimljen prema životnoj priči Isadore Duncan, velike američke plesačice (o kojoj možemo saznati i u Najslabijoj karici, jer se pitanje o njenoj smrti učestalo ponavlja). Inače , poznata je kao dio glumačke dinastije, i kao politička aktivistica, te ostaje jedina britanska glumica koja je osvojila Globus, Oscar, Cannes, BAFTU, SAG i Tonya, a poznata je kao velika interpretkinja Tennessea Williamsa kojeg je prozvala najvećim dramatičarem 20.stoljeća, a on nju pak najvećom glumicom. (iako je po mom mišljenju najbolja interpretacija Tennessea u filmovima Vivien Leigh i Liz Taylor). Njena je sestra, Lynn Redgrave, nedavno preminula, a smatrana je mnogo talentiranijom od Vanesse.
Odletit ćemo na kraju prvoga posta o glumicama još do 1981. kada je Isabelle Adjani osvojila nagradu za čak dva filma - Kvartet i "Possesion". Ipak, ta francuska glumica alžirskog podrijetla, za koju se jedno vrijeme pričalo da ima AIDS, najpoznatija je po ulozi u filmu "La reine Margot", za koji je izvrsnu glazbu skladao Goran Bregović (tada je polagano počeo pisati pjesme kakve danas šalju na Eurosong). Inače, Adjani je rekorderka po broju osvojenih nagrada Cesar (čak 5 komada), a poznata je i po tome da se ne pojavljuje često u javnosti, pa su se tako pojavile 90-ih glasine da je oboljela od SIDA-e i slično.
U filmu Kvartet s njom je igrala i velika britanska glumica, Maggie Smith, dok radnju ni jednog ni drugog nisam baš najbolje shvatio jer su opisi koje sam našao minimalistički.
________________________
preporučam svima odlazak na Animafest, ima stvarno izvrsnih crtića...
