Nagrada za najboljeg glumca niz puta i nije dodijeljena, a prva izuzetno slavna ličnost koja je dobila nagradu je bila Marlon Brando, nagradu je dobio 1952. , za film Viva Zapata!, za koji je bio nominiran za Oscara. Taj film režirao je Elia Kazan, koji je kasnije i proslavio Branda u filmovima "Tramvaj zvan žudnja", u kojem su on i Vivien Leigh brilirali te kasnije "Na dokovima New Yorka", za koji je dobio Oscara. Inače, rođen je 1924., bio je jedan od najvećih pobornika sistema ruskoga glumca Stanislawskog, a ubrzo ga je zapazio Kazan, koji ga je izabrao za scensku postavu "Tramvaja". Kasnije je poznat po tome što je odbio Oscara 1972. za film "Kum" zbog načina na koji Hollywood prikazuje Indijance, i glumi u "Posljednjem tangu u Parizu."
Zaustavit ću se u 1959., kada nagradu dobiva Paul Newman, za "The Long, Hot Summer", temeljen na pričama Williama Faulknera, jednog od najpoznatijih američkih pisaca "Izgubljene generacije". Osim Newmana, u tom filmu glumio i Orson Wells, istina u sporednoj ulozi. Rođen je 1924., upravo kao i Brando, Newman se jedno vrijeme bavio i automobilizmom, i u tome bio vrlo uspješan . Okreće se glumi, te je njegov prvi veći glumački uspjeh uloga u "Mački na vrućem limenom krovu" (jedan od mojih omiljenih filmova), koja mu donosi prvu nominaciju za Oscara, kojeg je osvojio tek 1988. filmom Martina Scorsesea "Boja novca". Kasnije i režira i producira, a umire 2008.
(s genijalnom i predivnom Liz Taylor u Mački)
I letim do 1970. , posljednjeg stajanja u ovom postu, da bih napisao ponešto o Marcellu Mastroianniju, koji je dobio nagradu za film "La Piazza Triangle", kažu na wikipediji "commedia all`Italianna" (inače ne prepisujem s Wikipedije, ali ovo nisam gledao). Inače, rođen 1924. (kao i prethodna dva) , osvojio je Zlatni Globus i 2 BAFTE; a bio je u braku sa velikom francuskom glumicom Catarine Deneuve. Najveće su mu ipak uloge u filmovim Fellinija, kao npr. "La dolce Vita", pa "Otto e mezzo - 8 1/2". Nagfradu je osvojio i 1987. za "Dark eyes", a zanimljivo je da je nakon njegove smrti Fontana di Trevi bila prekrivena crnim, što je aluzija naravno na film "La dolce vita", u kojem se Anita Ekberg kupa u Fontani di Trevi... Još jednom donosim tu scenu, uz srdačan pozdrav
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail belleepoqueblog@yahoo.com
Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije. Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
