Kao što sam obećao, redom ću predstaviti najpoznatije dobitnice nagrade za najbolju glumicu, pa u sljedećem postu najboljeg glumca, a onda idu redatelji i filmovi.
Prva općepoznata glumica koja je dobila nagradu u Cannesu bila je Bette Davis, za film Josepha Mankievicza "All about Eve", za kojeg je bila nominirana i za Oscara, kao što je bila još 9 puta (2 Oscara je i osvojila) a i prva je žena koja je dobila nagradu američkog filmskog instituta za životno dostignuće, odnosno životno djelo. Na listi najvećih ženskih glumica smjestila se na drugo mjesto, odmah iza Katrine Hepburne, a ispred Ingrid Bergman i Grete Garbo. Tu je listu sastavio također AFI povodom 100 godišnjice svog djelovanja.
Sljedeća općepoznata je Sophia Loren, čiju ste sliku sa Cannesa već vidjeli. Sophia je 1961. dobila nagradu za film "Dvije žene" redatelja Vittoria de Sice, a za taj film je dobila i Oscara, postavši tako prva glumica koja je dobila Oscara za izvedbu u filmu koji nije sa engleskog govornog područja (druga je Marion Cotillard, 2008.). Sophia Loren inače je rođena 1934. u Rimu, poznata je po dvostrukom braku sa Carlom Pontijem, te suradnjom sa brojnim talijanskim redateljima neorealizma. Film "Dvije žene" (inače La Ciocara, ja ga nisam gledao pa ne znam kakav je hrvatski prijevod) govori o ženi koja pokušava spasiti svoju kćer od strahota rata. Evo ulomka s početka, s obzirom da ste Sophijinu sliku vidjeli.
Već dogodine nagradu je uzela Katharine Hepburne. Ona je, inače, osvojila i 4 Oscara , a bila je nominirana čak 12 puta, tako da je jedina koja ju je uspjela nadmašiti u broju nominacija naša Meryl Streep. Nominaciju je dobila i za film "Long Day`s Journey into Night" , za koji je scenarij napisao Eugen O`Neill, veliki američki dramatičar. Film govori o obitelji Tyron , gdje svaki član ima problema s ovisnostima. Inače, u izboru u kojem je Bette Davis proglašena drugom,
Vanessa Redgrave dva puta je osvojila Cannes, i to 1966. i 1969. Prvi puta za film "Morgan!", a drugi puta za film "Isadora", koji je snimljen prema životnoj priči Isadore Duncan, velike američke plesačice (o kojoj možemo saznati i u Najslabijoj karici, jer se pitanje o njenoj smrti učestalo ponavlja). Inače , poznata je kao dio glumačke dinastije, i kao politička aktivistica, te ostaje jedina britanska glumica koja je osvojila Globus, Oscar, Cannes, BAFTU, SAG i Tonya, a poznata je kao velika interpretkinja Tennessea Williamsa kojeg je prozvala najvećim dramatičarem 20.stoljeća, a on nju pak najvećom glumicom. (iako je po mom mišljenju najbolja interpretacija Tennessea u filmovima Vivien Leigh i Liz Taylor). Njena je sestra, Lynn Redgrave, nedavno preminula, a smatrana je mnogo talentiranijom od Vanesse.
Odletit ćemo na kraju prvoga posta o glumicama još do 1981. kada je Isabelle Adjani osvojila nagradu za čak dva filma - Kvartet i "Possesion". Ipak, ta francuska glumica alžirskog podrijetla, za koju se jedno vrijeme pričalo da ima AIDS, najpoznatija je po ulozi u filmu "La reine Margot", za koji je izvrsnu glazbu skladao Goran Bregović (tada je polagano počeo pisati pjesme kakve danas šalju na Eurosong). Inače, Adjani je rekorderka po broju osvojenih nagrada Cesar (čak 5 komada), a poznata je i po tome da se ne pojavljuje često u javnosti, pa su se tako pojavile 90-ih glasine da je oboljela od SIDA-e i slično.
U filmu Kvartet s njom je igrala i velika britanska glumica, Maggie Smith, dok radnju ni jednog ni drugog nisam baš najbolje shvatio jer su opisi koje sam našao minimalistički.
________________________
preporučam svima odlazak na Animafest, ima stvarno izvrsnih crtića...
Post je objavljen 02.06.2010. u 22:33 sati.