bartimej croata

16.10.2011., nedjelja


7 Božjih zapovjedi Novog zavjeta
Prenosim komentare sa don Anđelkovog bloga u Večernjaku u postu
-Bl. Drinske ‘Sunčice’ & hrvatske mučenice-
bartimej croata says:
8. listopad 2011. at 1:20 prijepodne
Nastavljam sa razmišljanjem o potrebi hitnog ukidanja katoličkih Deset Božjih zaovjedi i uvođenja jedne iz poslanice Galaćanima. A najpoštenije bi bilo ostaviti Židovskih Deset Božjih zapovjedi, i uvesti jednu katoličku iz poslanice Galaćanima. Dobro, pretjerujem jer sam žalostan što se ovo ne uviđa. Trebalo je davno uvesti 7 katoličkih Božjih zapovjedi, i to onih koje je Isus izrekao ‘nekomu’. (Mt 19,16) - I gle, pristupi mu netko i reče: “Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?” A on mu reče: “Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.” Upita ga: “Koje?” A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!” Kaže mu mladić: “Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?” Reče mu Isus: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak. A Isus reče svojim učenicima: “Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”
Dakle Isus je izrekao jednim obrnutim redoslijedom od Mojsija 6 Božjih zapovjedi i dao sedmu u obliku savjeta odnosno izbora. Koja se može formulirati kao sedma koja bi mogla biti prvo blaženstvo iz Govora na Gori.
Blaženi siromašni svojim duhom, i koji to vježbaju siromaštvom tijela.
Dakle, postoji razlog zašto je Isus ovim redoslijedom izrekao ovih Sedam zapovjedi koji nas uvode u Život Milosti.
Da se to dohvati duhovnim intelektom evanđelista nam pomaže kroz izraze netko i mladić. Ista je osoba u pitanju. Koja je bila netko dok nije čula zapovjedi Nove (Novog zavjeta), a koja postaje mladić kad čuje zapovjedi. To govori o tome da čovjek postaje duhovno mlad sa polaganim gašenjem Zakona i uvođenjem Milosti što označava i mladost Nove objavljene vjere u Isusa spasitelja i otkupitelja. Što znači i da bi gašenjem deset katoličkih Božjih zapovjedi (koje su preblizu Zakonu) i uvođenjem ovih Sedam katolička vjera postala mlada i dobila novi zamah. A ova dvojica Papa se mole sa mladima i to bi bila divna komlementarnost.
Katastrofalna odluka da se ukine 2 Božja zapovjed je dovela do mnogih teoloških zastranjenja i nejasnoća.
Naime 2 Božja zapovjed se živi. Svaki je čovjek živi, svaki je katolik živi, pa kako se smjela ukinuti. Nitko se ne rađa savršen da bi potpao pod ono što Bog govori u Ezekijelu 18. Da će i sin i otac biti odgovorni za svoje grijehe. Ali to je rečeno u kontekstu vjere, a ne Zakona. I time što je Bog rekao u Ezekijelu 18, ne ukida ono što je rekao u 2 Božjoj zapovjedi. To se ukida samo onima koji su izmolili ‘očišćenje’ svoga obiteljskog stabla. Ili kojima Bog odluči da ukine ako mu osoba dosadi sa stalnim molitvama za obiteljsko stablo.
Ovo što sam spominjao izraz -ukinuti- vjerojatno je neispravno, jer je Petoknjižje u Kanonu, ali se uobičajio taj izraz i volio bi naći neku literaturu o tome da vidim kako se to formuliralo.
bartimej croata says:
8. listopad 2011. at 9:01 poslijepodne
Nastavak onoga što sam sinoć govorio o potrebi skraćenja katoličkih Deset Božjih zapovjedi na Sedam.
Ali prije jedna digresija. Cijeli dan se mučim smijem li reći (je li vrijeme) ključnu spoznaju koja se odnosi na ovu temu. U misli mi je ona situacija kad je izraelski kralj Ezekija pokazao svo svoje blago riznica izaslanicima babilonskog kralja, što je naljutilo Boga. Ali imao sam znak i uostalom babilonci preskaču ove moje komentare. Jer ih nerazumiju. I ne zanima ih. Druga muka koja me danas pratila je kako skratiti tisuće asocijacija koje su mi se javljale vezano za temu. Ma reći ću kratko pa šta bude.
NA OVOJ MATERIJALNOJ RAZINI DEKALOG JE DRVO SPOZNANJA DOBRA I ZLA.
Zato su teško razumljive sve Pavlove riječi vezano za ovu temu. Ali prije nego dam Pavlove citate reći ću što Isus o tome kaže u Mt 5,19 a koji je nastavak teksta Govora na Gori.
173Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. 19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.”-
Ove riječi- …dok se sve ne zbude …- govore i oslanjaju se na dio 2 Božje zapovjedi
Iz 20,4; Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Koju su katolici ukinuli i od desete zapovjedi napravili dvije. Dobro, ne može se reći -ukinuli- jer je Knjiga Izlaska i dalje u Kanonu. Ali se i tako može reći jer su sve druge zapovjedi skoro prepisane. Što je znak nerazumjevanja onoga što je Pavao o tome rekao.
Ove riječi -ne zbude- to ću posebno možda objasniti u sljedećem postu. To zahtjeva analizu i Otkrivenja koje je na simboličan način Drvo spoznanja dobra i zla preobraženo u Drvo života. Predstavit ću Otkrivenje u novom svjetlu.
-Dok se sve ne zbude.- Te Isusove riječi označuju prije svega perspektivu njegova odlaska na Križ kojim je Drvo spoznanja dobra i zla tranformirao u Drvo života. I naše je da živimo Zakon, uzimajući svoj križ i idući za Kristovim križem. Tako smo po vjeri opravdani, uronjeni u Kristovu smrt i oživljeni (uskrsnućem)živimo njegovim životom,što nam donosi spasenje sa perspektivom konačnog spasa,naravno ukoliko ustrajemo u vjeri. Dakle po Zakonu živimo i time nosimo križ (naročito -ne sagriješi bludno, malo se šalim), a Milošću živimo Kristovim životom. Ne u punini. Punina će biti u Raju. Ovo sve ima samo predokus Raja.
A sad Pavlove misli koje označuju Zakon kao onaj kojeg treba zamijeniti Milost. Ali kojeg se ne može dokinuti.
Zakon ima sljedeće uloge
-Točnu spoznaju grijeha(Rim,3.20),ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha.
-Zakon rađa gnjevom (Rim,4,15)
-Zakon uvećava grijeh(Rim,5,20)
-Zakon stvara grijeh,(uvjetno)jer bez Zakona nema ni grijeha.(Rim,7,5)
-Zakon nije ništa priveo savršenstvu.(Heb,7.19)
-Zakon je prolazan(2Kor,3.11)
-Zakon osuđuje(2Kor,3.9 itd.)
Ipak ovo poglavlje želim završiti sa 2Kor,3.11: «Jer,ako se prolazno(služba Zakona) pojavilo sa sjajem,onda će trajno(služba Duha) biti mnogo sjajnije.»
Ovaj zadnji citat daje mi za pravo uznastojati u našoj katoličkoj vjeri posvjestiti činjenicu da je Sjajna Židovska vjera. I taj sjaj je uporediv sa sjajem koje je imalo Mojsijevo lice kad se vraćao sa Pločama Zakona.
Mislim da bi i Muslimani trebali početi posvješćivati činjenicu da su svi njihovi proroci bili Židovi, osim Muhameda. I da to bude razlog zbližavanja njihovih vjera.
Na neki način, naravno tu ubrajam i Adema i sve patrijarhe do Ibrahima koji je Abraham. Da nabrojim samo neke.
Ibrahim, Izmail (Jišmael), Izet (Izak), Jakub (Jakov), Daud (David) Isa koji je Isus za kojeg mi vjerujemo da je Sin Božji.
Dakle, Pavao je u umanjivanju Zakona kojeg, hajde da tako kažem simbolizira Ivan Krstitelj, došao do uvećavanja Milosti koja je došla po Kristu. A sam Ivan za sebe kaže da se treba umanjivati da bi Krist postao veličina u očima naroda. Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovjed u poslanici Galaćanima.
-Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama.-
Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon. Sad ti je Zakon upisan u pamet, dok je nekoć bio upisan u srce.
PS- Zaboravio sam reći da je Pavao najviše o ovoj temi napisao u poslanici Rimljanima koju nazivaju Katedralom kršćanstva.
bartimej croata says:
9. listopad 2011. at 11:38 poslijepodne
Evo prijedloga kako bi trebale glasiti katoličke Božje zapovjedi. Njih sedam. Po uzoru na Mt 19, 18-22.

Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
Ljubi bližnjega kao sebe samoga!
Osiromaši svoj vlastiti duh da dadneš mjesta Božjem duhu!

Ova sedma zapovjed je ista kao i Prvo blaženstvo- Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Zapravo se ova sedma zapovjed može smatrati i Božjom konstatacijom da je onaj koji ljubi već postigao siromaštvo duha. Ali forma ostaje i kao zapovjed jer je to siromaštvo potrebno i sačuvati. To pokazuje i struktura 8 Blaženstava gdje se u Prvom i Osmom spominje – njihovo je kraljevstvo nebesko-
U rastu i umnožavanju vjere potrebno je proći kušnje i izdržati ih. I ponovo i stalno umanjivati ‘bogatstvo svoga duha’ koje se umanjuje kroz umanjivanje svoga jastva. Broj osam simbolizira ne samo savršenost, nego i novi početak. Novi ciklus u kojem čovjek koji dopusti da ga Bog opravda (očisti od grijeha) u onim područjima života u kojima je spoznao nove nesavršenosti u svom življenju.
Otud mislim da je potrebna ovakva struktura Katoličkih zapovjedi. Povezati ih sa Blaženstvima. Nastavit ću sa slikom iz Starog zavjeta koja zorno pokazuje da je bitno uvesti i sedmu zapovjed, iako je Isus nije izravno spomenuo.
Praslika Kristova Križa i Uskrsnuća je boravak u Egiptu i izlazak Izraelaca iz Egipta.
Šesto tisuća Izraelaca, osim žena i djece pođu prema Obećanoj zemlji, oslobodivši se egipatskog ropstva.
Pođu prema Sedmici, sedmom danu tjedna kojeg je Bog posvetio kroz 4 Božju zapovjed (koja li je ono 4 katolička?) Dan Gospodnji . Subota je označavala Božje kraljevstvo, a sjena tog Kraljevstva je bila Obećana zemlja.
Nedjelja je za katolike Dan Gospodnji, jer je Isus kroz Uskrsnuće nama postao i predstavio nam se kao Alfa- Početak. Dok se Židovima predstavio kao Omega. Otud subota kao Dan Gospodnji. Sve to ima savršene razloge, ali ne bih sad o tome. Pavao negdje napominje da se nije dobro previše vezivati za ‘vremena’ da se ne ulazi u idolopoklonstvo.
Ne bi bilo loše unatoč ovoj Pavlovoj konstataciji obiležiti subotu kao židovski Dan Gospodnji. Možda najbliža subota kad slavimo Ivana Krstitelja. Neće Krist doći dok ne dopustimo gradnju Trojih vrata sa istoka, Trojih vrata sa sjevera, Trojih vrata sa juga i Trojih vrata sa zapada. Treba početi sa istoka, ako me razumijete.
bartimej croata says:
12. listopad 2011. at 12:19 prijepodne
Hvala Bogu, Drinskim mučenicama, don Anti Bakoviću i Anđelku što su me ‘natjerali’ da otvorim ovako tešku temu.
Nastavit ću sa nekim važnim podudarnostima iz kojih bi se moglo isčitati da je 7 Božjih zapovjedi optimalno jer je lakši pogled prema Zakonu tj Dekalogu, kao što je i pogled prema onoj jednoj zapovjedi iz Galaćana perspektivniji.
Uzmimo usporedbu sa Isusovim umnožavanjem kruha. Prvo 5 kruhova i 2 ribe. Na 5000 ljudi. Tu si u Zakonu, ali sa perspektivom i zahtijevom da uđeš u Milost. Kod drugog umnožavanja kruha počelo se od sedam kruhova. Na 4000 ljudi. Ostalo je 7 košara ulomaka. Tu je pozicija na kojoj bi trebalo promatrati ovo što predlažem 7 Božjih zapovjedi novozavjetnih. Tu je već otpala tisuća koja je imala prvine Duha, ali je kod njih tjelesno nadvladalo.
Ovo nisam jasno izložio jer su tu mnoge stvari otajstvene, pa ću to zadržati. Tko može da shvati neka shvati.
bartimej croata says:
12. listopad 2011. at 12:21 prijepodne
I sjećate se da su apostoli u jednom momentu imali samo jedan kruh i Isus im kaže u stilu- Pa zar niste vidjeli kad sam umnožavao kruhove. Zar još niste shvatili.- Napočetku im kaže da se čuvaju farizejskog i Herodova kvasca. To znači kaže apostolima, što znači današnjim svećenicima i svima nama. Rasti u Milosti znači umanjivati se u Zakonu. Ako nisi u tome procesu, onda si mlak, u tebe je ušao farizejski kvasac. Gdje postaješ na razne načine i na raznim nivoima rob slova Zakona. Ne vidiš i ne čuješ. O Herodovu kvascu šta reći. To su oni koji su i Zakon izbacili iz pameti i iz srca. Oni su za homoseksualne brakove, za svaku vrstu pokvarenosti. Oni su i ubojice duhovne koji zatim proizvedu i ratove da bi se ljudi međusobno ubijali. Njihov duhovni predvodnik je Herod koji je dao pogubiti Ivana Krstitelja za kojeg Isus kaže da je najveći rođen od žene. Ali i da je najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od njega.
Mislim da je Isus mislio na one koji su rođeni od Duha. Isus naravno misli samo na taj određen trenutak u kojem je htio naglasiti veći sjaj koji dolazi od Duha, nego koji dolazi po Zakonu. I to samo za one koji žive po duhu Zakona, a ne po slovu. Zapravo je Ivan kojem je odrubljena glava predstavljao Crkvu kojoj glava postaje Krist. Svi smo mi (koji jesmo) na tom putu od Zakona do Milosti.
Neću se bojati reći da Hansa Kinga smatram predvodnikom onih koji su zaraženi herodovim kvascem. I onaj koji ‘proizvodi’ mir po ljudski, ne Mir koji je jedna razina Raja, nego zemaljski mir koji služi za hedonizam.
Ivan je živio po duhu Zakona, ne po slovu. Ne znam kad je bilo njegovo rođenje u Duhu. Mislim da je to Isus zadržavao s mukom da se ispuni Riječ. A moguće kad je krstio Isusa.
I zar nije logično zaključiti da bi bilo manje ubijanja, osobito u 20 stoljeću, da prva zapovjed glasi – Ne ubij-
I da bi bilo manje oholosti da se Isusov govor ‘nekomu’ (poslije mladiću), gdje ga savjetuje da ostavi svo imanje ako hoće biti savršen i da pođe za njim, naslanja na Prvo blaženstvo -Budite siromašni (svojim m.o.) duhom.-
Dakle, treba povezati ta dva siromaštva tako što će se naglasiti ono važnije, a koje spominje Prvo blaženstvo.
Evo još izvrstan komentar kolege blogera.
mistagog says:
9. listopad 2011. at 12:23 poslijepodne
“Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon.” – kaže @bartimej. I dobro kaže. Ljubi i čini što hoćeš.
Samo nisam siguran da je ‘primjereno’ iznositi ovu temu u trenutku kada je toliko onih kojima još uvijek nije jasno što znači ‘roditi se odozgo’ .
Ovo o čemu govori @bartimej je za više razrede. tj. za one koji padaju na popravni u trećem razredu budući još uvijek nisu shvatili da izvršavanje dužnosti treba proizlaziti iz zahvalnosti Bogu, a ne tako kao da bi Bog ‘trebao biti dužan nama’ jer opslužujemo Zakon. Pogreška se događa kada težište s Boga premještamo na zakon i moral, a pri tom zanemarujemo milost i kerigmu.
Doduše, onaj iz današnjeg evanđelja, koji je na gozbu došao ‘neuredan i prljav’, pokazuje da pored pomanjkanja zahvalnosti nije imao osjećaj dužnosti, no to nije stoga jer je upoznao milosrđe, nego jer još do njeg nije došao. On se mora suočiti sa Zakonom, koji je za njega kao takvog u isto vrijeme i lijek i osuda jer ga veže da ne srlja u veću propast i dovodi do dijagnoze, te suočava s posljedicama svog dotadašnjeg izbora.
Mnogi među nama sebe doživljavaju poput ovog ‘odrpanca’, izbačeno i odbačeno jer nekoć sebi usljed preuzetnosti dopustiše ‘slobodu bez odgovornosti’ (slobodoumlje upereno protiv Zakona). No, ta odbačenost nije stoga jer ih je neki čovjek izbacio iz Crkve, nego jer je to učinila Riječ koju su tu čuli. Takvi su svjesni da moraju priznati Zakon kao mjerilo, no još uvijek nisu toga da ne moraju biti dobri poznavatelji i vršitelji Zakona da bi bili prihvaćeni od Boga. Naprotiv, ukoliko priznaju da ih Zakon razgoljuje i ‘čini grešnicima’, te se otvore činjenici da ne mogu sami sebe spasiti, pa se otvore ponudi spasenja, tada su pred vratima novog rođenja.
Mnogi su kršteni, a oganj Duha se u nama nalazi kao da je pokrit debelim talogom pepela. Budući se nema iskustvo prisutnosti tog Ognja poteže se za ‘iskustvom tijela i slave svijeta. Na žalost, mnogi hoće sjediti na dvije stolice. Biti i imati i jedno i drugo. Nedostojno sjediti za stolom večere Gospodnje i dostojno među ‘profiterima’.
Tko zna, možda je ipak sv.Ivan Zlatousti bio u pravu kad je nakon homilije okupljenima znao reći: “Sad nek napuste dvoranu posljednje večere oni koji nisu dostojni blagovati je!” Zašto to nije danas tako, ne znam, ali znam da nakon ispovjedi vjere slijedi prinos darova, te da će @barti znati zašto ‘nedostojni’ ostaju nakon stola Riječi i za euharistijskim stolom. Ta ne računa valjda netko s daljim djelovanjem milosti, ukoliko ih se prije toga nije sučilo sa Zakonom, … jer kako do milosti bez pokajanja, nek mi netko objasni, jer ostanak takvih podržava
prisustvovanje, no ne omogućava sudjelovanje. A trebalo bi biti obrnuto.
@bartimej-u, nadam se da razumiješ zašto naglasak stavljam na Novo rođenje, a ne na ono što se tiče onih koji su upoznali prvine Duha pa potom otpali jer su se okrenuli tijelu i legalizmu, ‘ugasivši’ Duha Svetog u sebi.





- 23:14 - Komentari (140) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.