moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

ponedjeljak, 26.11.2018.

Hoćemo li doma do Božića i Mali Prijatelji...

Šesti dan u bolnici. Ostajemo do daljnjeg. Čekamo termin za operaciju. Neki su tu već tjednima, a neki i mjesecima. Sjedim i gledam kako su jadna ta mala dječica... Puni su ljubavi i borbe, a neki od njih ni ne znaju za šta se bore i kroz šta sve prolaze. Mala Prijateljica je otišla doma danas, a došla nam je druga prijateljica. Ona izgleda jako, jako loše. Došla je iz doma. Navodno su ju tamo morali smjestiti. Mama i tata joj ne dolaze. Ne znam ni jel ih ima... Ne smijem ni zaboraviti Malog Prijatelja koji me zove mama i stalno dolazi u sobu da se dođem igrati s njim... On isto sutra ide doma, a uskoro i na treću operaciju.

Tužne su to sudbine ljudi i djece, iako na kraju većina završi super. Danas je doktorica pregledala Lavića i rekla da odlično izgleda i pohvalila me kako se dobro brinem za njega. Ja se nadam da je to tako jer jedino šta i radim je briga o njemu. Ne javljam se mužu (ako ga još mogu tako zvati), on se ne javlja ženi (ako me još tako može zvati) i iskreno-puno mi je lakše tako. Nemam brige i stresa.

Razmišljam o tome hoćemo li doma do Božića ili barem samo za Božić... Svi kažu da se ne smijem nadat tome jer ću se razočarati, a ja se pitam može li me još išta razočarati?!

Pisat ću vam... sretan

26.11.2018. u 18:24 • 5 KomentaraPrint#^

petak, 23.11.2018.

"Zatočeni" na Rebru

Dobro večer želim svima iz bolnice Rebro! Mali Lavić i ja smo tu "zatočeni" već četvrti dan i okruženi djecom sa sličnim diagnozama... Mom Laviću su otkrili da ipak nema kompletan AV kanal na srcu nego ima Tetralogija fallot, još težu srčanu grešku, ali joj je prednost da se lakše riješava nego ona prva i da kasnije neće imati problema, ili barem ne bi trebao.

Prvi dan sam prolila suza prije nego je išao na kataterizaciju koja je btw savršeno prošla!
Sada smo tu samo jer čekamo termin za operaciju koja može biti i za 10 dana... S nama u sobi je Mala Prijateljica. Ali fakat je mala, starija od njega 10 dana a ima 3kg, a on 5kg... Ona plače stalno. Mama joj ne dolazi baš često, a sestre nemaju toliko vremena da ju stalno nose. Moj Lavić ne smije plakati, za razliku od nje, jer može izgubiti kisik i doživjeti šok i nesvijesticu. Ja sam stalno s njim u bolnici jer me strah da ga ne čuju kad bude plakao. Izborila sam se da spavam u njegovoj sobi tako da je sada super!

Gospodin D.se javlja tu i tamo. Imam osjećaj da ga baš to sve previše ne dira jer se ponaša jako djetinjasto. Osim toga, ja sam mu rekla da mu je najpametnije sada doći tu i biti uz njega bez obzira što on toga nije svjestan, ali jednog dana će mu biti zahvalan. Naravno da ne dolazi.

Pisat ću vam...sretan

23.11.2018. u 19:51 • 6 KomentaraPrint#^

nedjelja, 04.11.2018.

Vrijedi li biti dobar?

Ne shvaćam zašto sam nekada toliko dobra da ne vidim crnilo u dušama ljudi koji zrače lošom energijom. A ponekad sam loša prema najbližim ljudima koji bi sve učinili za mene. Loša sam osoba, tko nije?! Ali nikome na žao ne bih učinila ništa. Tip sam osobe koja se u svađama povuče i čeka dok nema nešto pametno za reći.

Vjerujem da nikome nije lako odgajati dijete, a pogotovo više djece. Divim se majkama koje imaju puno djece i odgoje ih divno i imaju snage. Meni je moj Lavić sve na svijetu, nema riječi koje bi opisale šta osjećam prema njemu. On me drži na životu, on me podigne dok plačem. On još ni ne zna koliko su ljudi u ovom svijetu okrutni i koliko će ga zgaziti, pogotovo ako bude naivan kao i ja. Pričam vam ovo jer je moj D.osoba za koju mi nije jasno kako nisam prije braka uvidjela koliko je loša osoba. Koliko u sebi ima mržnje, koliko u sebi ima sebičnog... Ok, shvaćam da ga život nije mazio, ali ima li takvo ponašanje opravdanja? Ima li opravdanja reći ženi da prekine kukat da joj je teško sa djetetom samoj, blokirati je na svim društvenim mrežama, ne imati kontakt s njom po par dana, nazivati je najodvratnijim pogrdnim imenima i sve zato što mu se požalila da joj je teško što dijete plače, a ne zna šta mu je.

Vjerujem da dosta žena pokušava spasiti svoj brak i prolazi pakao... Nastoje oprostiti sve mužu zbog djece... Ali ja stvarno ne vidim smisao svog braka. Ne vidim smisao da me netko gazi i svaki dan mi nabija na nos svaki moj krivi korak. Dovoljno je da sama sebi ne mogu pomoći.

Pisat ću vam...

04.11.2018. u 14:23 • 17 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.